Istaknuto
26.05.2022.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta Britanski kultni sastav Depeche Mode iznenada je ostao bez jednog od svojih osnivača.

21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

Knjige

„Ključ od velikih vrata” (H. Gottlieb): Prvi mačić izdavačke kuće Bodoni

06.04.2022. Mateja Vukmir
Vrijeme čitanja: 4 minute

Samo par metara dalje od mjesta na kojem sjedim s knjigom na krilu, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, 1937. izvedena je komedija Hinka Gottlieba, „Eksperimenti profesora Evansa”. Usprkos buci automobila i smijehu s terasa kafića, zatvaram oči i zamišljam uvažene Osječane u dravskoj magli.

Uzbuđeno čavrljaju ispred zgrade kazališta (Sternova sinagoga nalazi se nekoliko koraka dalje).

– Taj vam je Gottlieb zagrebački fiškal!

– Ma nemojte reći!

Svjetla su upaljena, pozornica je spremna, a onda – mrak. Sinagoga je srušena, svijet nijemo vrišti, i više nikome nije do smijeha.

Ali samo nakratko.

gottlieb

Foto: Mateja Vukmir/Ziher.hr

Židovski humor kao fenomen

Židovski humor nije izmišljeni termin, nego stvaran fenomen. Naime, Time magazine još je daleke 1978. izračunao da je 80% stand up komičara u Sjedinjenim Državama židovskog podrijetla (što je posebno znakovito ako uzmemo u obzir da su Židovi u to vrijeme činili samo 2% američke populacije). Neki tvrde da je upravo patnja, vjerna pratiteljica židovskog naroda, iznudila njihov neustrašivi humor. Zato, nije nimalo čudno da je jedan od prvih romana o holokaustu napisan u satiričkom ključu.

Roman pisan dvaput

Roman „Ključ od velikih vrata” napisao je Hinko Gottlieb, pisac, pravnik i židovski aktivist rođen 1886. u Đurđevcu. Njegovo smo ime do danas pronalazili tek u židovskim biografskim leksikonima, a možda bi bilo i zaboravljeno da rukopis ovog romana, zahvaljujući jeruzalemskim arhivarima i Natki Badurina, nije vraćen u autorovu domovinu. Ovaj je roman prvi put napisan u logoru u Kraljevici 1942./1943., a potom, budući da je prvotni rukopis izgubljen, u Bariju i u Palestini, na slobodi, 1944./1945. Na engleskom jeziku objavljen je 1947. u New Yorku, s ilustracijama Sama Fischera, ali svoje prvo izdanje na hrvatskom jeziku ovaj roman doživljava tek početkom ove godine, u novoj izdavačkoj kući Bodoni.

gottlieb

Foto: Mateja Vukmir/Ziher.hr

“Prepustite čovjeka sebi, i on će naći svoj put.”

Nick Praskaton kao izbavitelj

Možda će zvučati šašavo, ali ovaj roman ima početak nalik walks-into-a-bar vicu – jedino što njegovi junaci nikamo ne ulaze, nego su utamničeni. Nadrabin, doktor Strauss, pripovjedač i Dov Tarnopolski nalaze se u bečkom zatvoru. Umjesto da krene ispočetka i objasni čitatelju lišavanje slobode ove četvorice, Gottlieb svoju pripovijest počinje njezinim završetkom, nestankom Dova Tarnopolskog iz ćelije 84 na trećem spratu bečkog policijskog zatvora. U svijetu veličine „pet koraka amo i pet koraka tamo”, Dov Tarnopolski priča svojim supatnicima o zakonima fizike, o duhovitim obmanama, hokus-pokusima, i sve to pod paljbom diskanta zatvorskog čuvara Weichselbrauna.

Osim govorništvom, poljski Židov Dov Tarnopolski ističe se i svojom velikodušnom domišljatošću. Poput Nicka Praskatona, pomoću džepnog kondenzatora, Dov u ćeliju doprema čokoladni kolač, salamu, živog pijetla, radio, koncertni klavir, pa i kuću iz varšavskog predgrađa, zbog čega uznici, koji vječito strahuju i mrze, zaboravljaju na vanjski svijet koji uništava svaki tračak njihove sreće. Doktor Strauss, koji je uvijek gladan, nadrabin koji posti i u zatvoru, pouzdani pripovjedač i Dov koji nudi „ključ za velika vrata”- likovi su s kojima će se sprijateljiti samo stare duše, one koje ćute bol čitavog svijeta.

Jezik jednog vremena

Nije ovo knjiga za svakoga, iako su njezine tvrde korice omanjeg formata, u kutiji, k tome, privlačne svakom kolekcionaru znanih i neznanih klasika, ali ljubitelji znanstvene fantastike i paradoksalnih pripovijetki doći će na svoje. Oni koji imaju nepogrešiv osjećaj za jezik mogli bi uživati u „Ključu od velikih vrata”, također. Naime, nenametljiva rječitost gospodina Gottlieba mogla bi zabaviti i krajnje načitanog čitatelja – ponukati ga da u svojoj dosadnoj svakodnevici poseže za netaknutim reliktima prošlosti kao što su regbi, izvrdavati, spirine, rezeda ili uznik (ja sam generacija ’87., nemojte zamjeriti!).

Važna pitanja

Hinko Gottlieb glatko iznosi teoriju relativiteta, ali je takav i u obraćanju čitatelju. Od njega ljubazno traži strpljenje i nada se da će mu povjerovati, važno mu je da ga se čuje. Osobitu važnost polaže na posljednji događaj s Tarnopolskim, kad se mijenja uzničko mjerilo veličine vanjskog svijeta. Ono što je čitatelja do tog trenutka u tekstu zabavljalo, sada okreće na beznadnost, na očaj. Jer to čini oduzimanje slobode čovjeku – kako nedužnom tako i krivom – „stvari nisu postale veće, ali mjerilo je postalo manje”. Svijet utamničenih Židova smanjio se, a postavilo se i pitanje – nisu li oni koji dopuštaju Weichselbraunu da ih drži zatvorene jednako odgovorni za njihovo utamničenje?

gottlieb

Foto: Mateja Vukmir/Ziher.hr

Prvi mačići ne bacaju se u vodu

Proživljavajući ponovno žal za izgubljenim vremenom, Gottlieb se u liku Dova Tarnopolskog zdušno hvata za „praktičnu neprobojnost stegnutog prostora”, ne dopuštajući čitatelju da ogrezne u bespomoćnost nijemog promatrača, nudeći mu na dlanu – zahvalnost, nadu, život. Uvijek život.

“Nije priroda i nisu životne prilike na Zemlji koje čovjeku uskraćuju životnu sreću, jer su ga baš te i baš takove prilike formirale. Nesretan postaje čovjek kad je prisiljen živjeti nezemaljskim životom. Kad ga lažni sveci i proroci, samozvani vođe i kratkovidni reformatori skreću i svraćaju s teške, doduše, i neudobne, s krivudave i neutrte životne staze, obećavajući mu širok, ravan asfaltiran drum novog i boljeg poretka – u budućnosti.”

(Visited 58 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari