KOLAŽI O LAŽI: Kako lažemo i kako nam se laže – o ponudi i upijanju neistine

Jednom je prilikom srpska glumica, spisateljica i slikarica Eva Ras upitana kada, kome i zbog čega je posljednji put lagala. Kao ličnost s bogatim životnim iskustvom, poznata je po jednostavnim, ali pametnim rečenicama koje začuđuju. Nema dlake na jeziku, stoga joj je svaka izjava popraćena iskrenošću, a ponekad i opravdanim vulgarizmima. Publika voli ljude koji se žargonom i slobodom izraza približe svakodnevici običnog čovjeka pa su mnogi njezini komentari postali viralni na društvenim mrežama. Rekla je da, bez obzira koliko je istinoljubiva, i sama laže, najčešće da ne bi povrijedila ljude. Smatra kako neprestano lažemo i da se po pitanju toga ne trebamo zavaravati.

Kako je neistina stekla legitimnost?

Laž je ljepši oblik istine. Više se ne sjećam je li to bio stih neke pjesme ili reklamni slogan. Možda niti jedno. No, kada malo promislim, ne zvuči tupavo. Od interakcija licem u lice do odnosa na globalnoj razini, laž je neizostavna sastavnica svake djelatnosti. Uvijek se nešto može podvaliti, uljepšati i prikazati iz poželjnog kuta. Neistinu si volim objasniti kao idealnu verziju istine. Idealno je poželjno, a vrijeme tako brzo curi da nema mjesta analizi i cjepidlačenju. Najčešće je to trapavo upakirana priča. Uzimamo što god doleti pod ruku i ne tragamo za pozadinskom slikom. Laž je toliko ukorijenjena u normalan metabolizam društva da ju svjesno pozicioniramo na ljestvicu opravdanih pojava.

Mikrorazina je mačji kašalj za laži kojima smo bombardirani od početka pandemije. Globalni društveno-politički odnosi provedeni su kroz niz filtera i digitalnih tehnologija kako bi što bolje prikazali zamisao autora. Ljudi su pogubljeni u medijskom bogatstvu vijesti. Neistreniranom oku teško je razlikovati original od fake materijala, stoga ne čudi pojava svojevrsne anomije u društvu. Pred informacije stupamo s donekle razrađenim osobnim stavovima tražeći potvrdu njihove točnosti. Pritom zaboravljamo da svaki od bezbroj stavova može pronaći opravdanje u virtualnom svijetu. Tako dolazimo na nulu. Nameću se pitanja kako smanjiti polarizaciju u društvu te kojim se informacijama prikloniti?

Raskrinkavanje virtualnih autoriteta

Relevantne teme o medijskim i tehnološkim lažima razjašnjava dokumentarna serija „Kolaži o laži“. U režiji Nebojše Slijepčevića i Judite Gamulin te u suradnji s producenticom Reom Rajčić serijal progovara o načinu kreiranja informacija te konzumaciji istih. Na temelju šest kontroliranih društvenih eksperimenata protagonisti publiku vode do odgovora prikazujući drugu stranu virtualnog svijeta. Izabrani sadržaji su Lažne vijesti, Lažne snimke, Dokumentarni film, Oglašavanje, Teorije zavjere te Virtualni identiteti. U svakoj pedesetominutnoj epizodi protagonisti nas vode iza pozornice prezentirajući prednosti, mane, svrhu i utjecaj suvremenih sredstava na mišljenje javnosti. Među njime su se našli novinarka Maja Sever i satiričar Borna Sor, redatelji Bruno Anković i Predrag Ličina te blogerica Ella Dvornik.

Svaka epizoda dovodi do zaključka kako čovjek nema dovoljno znanja kojim bi se poslužio u rušenju medijskog autoriteta. Prilikom donošenja odluka oslanjamo se na internetske izvore smatrajući ih dovoljno kompetentnima, no za računalom je svatko od nas dovoljno kompetentan ako zna kako utjecati na masu. Najbolji su primjer influenceri koji kreiraju svijet onakvim kakav bi trebao biti, a ne kakav uistinu jest. Naše oči i mozak upijaju virtualni realitet pritom frustrirano odbacujući stvarne deformacije. Kreator sadržaja odlučuje što će i kako prikazati, a time dobijemo jednostranu poruku koja zasigurno nije jedina moguća perspektiva. Jednako je i s brendovima koji autentičnu priču uobliče u neophodnu potrebu za normalnu funkciju života. Zatim priča parazitira naokolo iskačući i iz frižidera, dok se publika ne nakači na brend.

To bi bio nekakav moj sažetak serije. Dakako, ona prikazuje puno više od spomenutog. Mnoštvo je detalja za koje nismo svjesni niti da postoje, a svakodnevno nam kroje cjelinu osjetilnih podražaja. „Kolaži o laži“ neće konkretno razotkriti postojeće laži niti će ikoga prozivati. Naprotiv, predstavit će metode i trikove kojima se vrši utjecaj i stvara laž, a nije ih loše znati pa vježbati prepoznavanje. I nije dosadna. Radnja je fluidna, intrigira i šokira, upravo iz razloga što ne znamo kako se sve manipulira ljudskim umom. Djeluje poput pametnog realityja. Emitira se u vrijeme „Nedjeljom u 2“, no ja preferiram noć pa gledam putem HRTi. Još jedna sitnica. Snimana je u srcu pandemijskog kaosa zbog čega se izdogađalo niz neplaniranih odstupanja, propalih dogovora, usporavanja… Možda se i ne prikazuje u najpopularnijem terminu i dijelu godine, ali vrijedi svake sekunde provedene pred televizorom. Dokumentarno-zabavni format je zanimljiv, protagonisti i suradnici su posebni i inteligentni, a eksperimenti sa živim rekvizitima su pun pogodak.

Ljudske slabosti otvaraju put laži

Kakav bih komentar dao nakon saznanja iz serije? Smatram da nitko nije toliko glup da ne zna odvojiti stvarni svijet od prividnog. Laganje nije ništa novo. Ako se događa na lokalnoj razini, logično je da će ga biti i na globalnoj. Odavno se zna koje su ljudske slabosti i kako se mnoštvo informacija brzopleto prihvaća. Netko od toga masno zarađuje. Sada je to posebno očito. Priče oko korone i cjepiva istovremeno su zabrinjavajuće, ali i predmet sprdnje. Čisti primjer eskalacije neznanja uz dodatak primitivizma, a sve bez ikakvih činjeničnih dokaza. Ako ništa drugo, zanimljivo je pratiti teorije zavjere i podijeljene skupine ljudi koji i dalje žele pripadati košu istine tako što dokazuju da su u pravu. Dokazi su pak manje-više oskudni, vrijeđanje je udjelom veći pomoćnik rasprava.

Kako god, istina kao ideal neće nestati. Svatko od nas ima svoju istinu za sve što se zbiva. Tvoja istina nije moja istina i obrnuto. Dok u nešto vjerujemo, bez obzira tko i kako nam servira priču, i dok pronalazimo opravdanje ispravnosti, istina postoji. Široko je polje razloga zašto nešto smatramo istinom pa je besmisleno ulaziti u konflikte s neistomišljenicima. Voltaire je pametno rekao: „Ne slažem se s tobom, ali ću uvijek braniti tvoje pravo na vlastito mišljenje”. Tako bih zaključio. A što se tiče globalnih laži i podvale istine, rekao bih da još uvijek postoji sloboda izbora. Trebalo bi poraditi na vještini zapažanja i lukavosti, ali moramo svi tu i tamo ispasti magarci.

Nažalost, ne raste nam nos kada lažemo. Opet, ne znači da bi nam u tom slučaju bilo lakše. Svakako pogledaj koji nam to kolaži i kako stvaraju mješavinu koja muti razum.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.