Komentar – Nominacije Porin 2016. : Nova godina, novi ponori

Nakon što su prošlu noć dodijeljene nagrade Grammy u Los Angelesu, bilo je vrijeme da se svečanom ceremonijom u zagrebačkom prostoru HUB385 proglase finalisti 23. izdanja glazbene nagrade Pono… Porin. Objavljene su nominacije u 35 kategorija, od kojih su neke zaista suvišne, jedne smiješne, druge nevjerojatne, a kada pogledate nominirane shvatite da ste doživjeli još jedan déjà vu u režiji stručnog tijela koje je izabralo te najbolje izvođače. Ako pogledamo posljednje dvije–tri godine vidimo trijumfe Vatre, Massima i Nene Belana. Ako gledamo duži vremenski period od nekih deset godina vidimo trijumfe TBF-a, Massima, Nene Belana i Gibonnija. Ako pogledamo razdoblje od posljednjih dvadeset godina vidimo da u Hrvatskoj pjevaju samo Massimo, Gibonni, Dragojević i Cetinski s povremenim izletnicima Houdekom, Karanom i Toljom. Ne znam na koju se stranu okrenuo vjetar pošto je Sara Renar prošle godine za Jesen osvojila Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu, ali očito nije u konkurenciji bilo Radojke Šverko, Tamare Obrovac ili Josipe Lisac. Uz dužno poštovanje prema svima, hrvatska vam scena opstaje na pet pjevača, četiri pjevačice i tri i pol benda (Psihomodo pop, Hladno Pivo, TBF i Vatra je ova polovica pošto su u zadnje vrijeme najavili kandidaturu za sljedećih deset godina).

Za potpuno iznenađenje ovogodišnjih nominacija pobrinuli su se u kategoriji broj 1 (album godine) Massimo, TBF, Hladno Pivo, Vatra i Matija Dedić. Neki će reći da sve što Nikša Bratoš dotakne pretvori u zlato, a vjerojatno i je tako pošto čovjek ima 32 osvojena Porina u 23 njegova izdanja za razne glazbene suradnje. Dedić je s albumom posvećenom ocu Arsenu zasigurno zaslužio biti u ovoj kategoriji, što zbog kvalitete istog izdanja, što zbog različitosti žanra. Dedić je na albumu surađivao i s Massimom pa možemo provući tezu da sve što Massimo dotakne pretvori se u Porina.  The Beat Fleet imaju album „Danas sutra“ koji je među njihovim slabijima u dvadesetogodišnjoj karijeri. Hladno pivo je tu zato jer je (sa svakim albumom od „Pobjede“) pa u krajnjem slučaju nije ni bitno što se na njemu nalazi ako na omotu piše Hladno pivo. Vatra se pretplatila na sljedećih deset godina da nas uputi u svjetska glazbena strujanja.

Ne mislim obrađivati sada svaku kategoriju zasebno, već s prvom možete vidjeti u kojem smjeru ovo ide. Uostalom, dovoljno vam je glazbeno znanje iz 24sata ili RTL-ovog Sve u šest magazina da znate izvođače, njihovu obitelj i što vole ručati. U nastavku ću spomenuti još par onih zanimljivijih i neobičnijih jer nam to struka nudi. Za pjesmu godine natječu se pjesme koje ste čuli ako slušate lokalne radio postaje ili ako posjedujete nevjerojatnu želju da izvadite Petra Grašu iz naftalina, iz kojeg se on, istinabog, vratio s pjesmom Moje zlato, naravno, s Huljićevijanskim autorstvom. Elemental sudjeluje u cirkusu s pjesmom socijalne tematike Goli i bosi (čak je i Dubioza napravila distancu u tekstovima od Balkana, društva, problema…). Umjesto da su Pavelov singl Poslije nas stavili u konkurenciju za najbolji video broj, oni su odlučili ipak to staviti u konkurenciju za pjesmu godine, makar nebitno što će Pavel izdati album ove godine, koji će sigurno biti nominiran za album godine sljedeće godine. Umjesto toga, pod nominacijama za video brojeve možete vidjeti socijalno osviješten spot Hladnog piva koji je blaža verzija Repetitorovog za pjesmu Biću bolji i naravno Massimov spot za 1 dan ljubavi koji ne bi nazvao spotom već snimkom s koncerta u kojeg je ubačena studijska verzija navedene pjesme.

Najzabavniji dio Porinove parade čine albumi zabavne glazbe – Rade Šerbedžija i Ibrica Jusić imaju čast nalaziti se u konkurenciji zajedno s Ivanom Zakom i njegovim albumom „Usne varane“. Na stranu što Šerbedžija sa Zapadnim kolodvorom ima live album, što je album Ibrice Jusića ustvari album s obradama, što oboje ne spadaju u zabavnu glazbu, ali i opet što su oboje zabavniji od Ivana Zaka, postoji li logično objašnjenje za ovu kategoriju i tko se u njoj nalazi? Za svaki slučaj, otišao sam preslušati par Zakovih pjesama misleći kako je možda počeo pisati sebi pjesme i prestao kopirati Željka Joksimovića, ali nažalost to nije bio slučaj. Za ovu kategoriju stručni žiri zaslužio je Porina za najbolju kategoriju na Porinima jer ne mogu drugačije pojmiti ovakvo glazbeno shvaćanje.

Da nije sve tako crno pobrinula se kategorija novih izvođača godine u kojoj kraljevaju žene –  Auguste, Queen of Sabe i Nina Kraljić. Možda se malo nelogičnom čini odluka uvrštavanja Nine Kraljić ovdje, pošto cura iza sebe ima tek jedan singl, dok su Auguste i Queen of Sabe ipak izdale hvaljene albume „Sve što je nekada bilo važno“ i „Tragovi“. Ali pripišimo ovaj sistem odabira tome da je Nina pobijedila na reality showu pjevajući tuđe pjesme na svoj poseban način. Po novome, 2Cellos spadaju u pop, alternativa je sve što nije u Aquarius i Croatia Records nakladi, za najbolji rock album bolje je uzeti Vatru i live album Urbana, umjesto „Dirty Ground“ od Moskau, „Time of Great Deppresion“ od Bebe na vole, „Greasebucket“ od Jam Rituala, „Swirling Thoughts Of…“ od Sleepyheadsa, „Kvadrat“ od Popićke ili ako ništa drugo prebaciti Rundeka iz kategorije ispod u kategoriju iznad i stvorite više mjesta za Najbolji album alternativne glazbe. Ovakvo koprcanje i uskogrudnost izbora izvođača je iritirajuće i dozlaboga dosadno. Kakva je to logika staviti ponajbolji album godine „Third Sun From The Stone“ u kategoriju alternativnog albuma, a TBF i Dječake u klupsku glazbu, dok se s druge strane EP od Lovely Quinces koprca među albumima. Ovakav nevjerojatni i nama sasvim klasičan zaplet viđen u meksičkim sapunicama mogla bi otplesti samo situacija da u kategoriji Najbolje izvedbe grupe s vokalom bude nominiran Bang Bang s pjesmom Imam. Ali pazite situaciju! Kategorija Najbolja izvedba grupe s vokalom!!! Kao da imamo kategoriju Najbolja izvedba grupe bez vokala (odnosno instrumentalne glazbe) pa da se napravi opreka s postojećom kategorijom i proširi se izbor bendova.

Možda je najbolje izbaciti sve do sada navedene kategorije i glasati samo za one koje se tiču jazza, folka, klapske glazbe i tamburica jer se tamo stručni žiri već puno bolje slaže. Onda vidite da je u kategoriji Najbolja izvedba jazz glazbe nominiran Matija Dedić, Darko Jurković – Charlie i Matija Dedić i Darko Jurković – Charlie i pošaljete sve… ma znate već gdje. Izgleda da nikad nećemo shvatiti razliku između najboljeg i najslušanijeg (ili najreklamiranijeg) te da te distinkcije kod nas ne postoje. Dok se u ovo vrijeme hiperprodukcije zaista može pronaći, i ima, odličnih izvođača koji sviraju sve – i pop i rock i jazz i funk i blues – mi u svakoj godini prisiljeni smo radi ko zna kojih razloga gledati ista imena koja štancaju i recikliraju hitove pomoću kojih su osvojili sve prijašnje nagrade. O smušenosti sistema kategorija na Porinu dovoljno smo rekli, a prošlogodišnja i pretprošlogodišnja dodjela nagrada dovoljan je razlog da se Porin ukine jer par svijetlih trenutaka u posljednjih dvadeset godina ne mijenjaju očajnu situaciju u kojoj se organizatori nalaze. Nominacija za ili osvajanje Porina nisu nikakvo priznanje struke i odraz kvalitete već jednostavno jeftina nagrada koja bi se po “spektakularnosti” mogla dodjeljivati i na tržnici.