MATRIX: Impresivna lažna stvarnost stara 20 godina
1999. bila je godina velikih filmskih ostvarenja koja je pred Hollywood i publiku stavila nove izazove i uzdrmala pomalo sigurnu zonu u koju su do tada bili uljuljuškani. Publika je na platnima dobila promišljanje o osobnim stvarima, identitetu, postojanju, moralnim pitanjima koja su je odjednom prisilila na drugačiju vrstu sudjelovanja u filmu, a Hollywood je s druge strane dobio nova tehnička i žanrovska pravila koja su dobrano podigla postojeću ljestvicu i konačno dala priliku afirmiranju nekih drugih ljudi koji su također dio procesa nastanka filma – primjerice koreografa koju su nakon Matrixa vrlo pomno birani, postajući vrlo bitan dio kreiranja filma.
Nova je pravila žanra tako između ostalih postavio Matrix, film Lane i Andyja Wachowskog koji je publiku, a i struku oduševio vizualnim efektima, slojevitom, zahtjevnom pričom koja kombinira filozofiju, religiju, etiku i tehnologiju, dovodeći do sjajnog cyberpunk uratka koji zahtjeva koncentraciju i promišljanje kroz nemilosrdnu borbu protiv strojeva i lažne stvarnosti.
Unfortunately, no one can be told what The Matrix is. You’ll have to see it for yourself.
Film opisuje svijet u kojem je stvarnost u kojoj ljudi žive zapravo simulirana, to je svijet snova koji je stvorila rasa strojeva koja otada vlada svijetom i koristi ljude kao izvor energije. Oni koji su se uspjeli probuditi i izaći iz Matrice, vode bitku protiv strojeva u koju uvlače i mladog programera i hakera Thomasa (Keanu Reeves), poznatog kao Neo.
Iako ne pretjerano karizmatičan, Keanu Reeves u filmu je odlično donio staloženost i odvažnost u isto vrijeme, ne namećući se ni u jednom trenutku kao materijal za neka dublja promišljanja, jer radnja je i sama po sebi dovoljno dominantna, složena i poticajna za razmišljanje. Vođa grupe koja isključuje ljude iz Matrice i regrutira ih u pobunu je Morpheus (Laurence Fishburne) koji vjeruje kako je upravo Neo The One, onaj koji je odabran da završi tu borbu. Apsolutno dominantan uz Nea je i Morpheus, odlično iznesene mirnoće i uloge vođe, briljantan u zagonetnim filozofskim dijalozima. Osim njih, tu je i odlična Carrie-Anne Moss, Hugo Weaving i mnogi drugi.
U filmu je odvajanje ta dva svijeta postignuto uz pomoć boja – šifra koja označava Matrix zelene je boje kao i scene koje se odvijaju unutar nje, a realni svijet označava plava boja. U toj se zelenoj šifri koja se sastoji od znakova koji padaju, slijevaju se, vidi utjecaj filma Duh u oklopu, što je autorski tim i priznao. Osim toga, metaforičko značenje boje vidi se i u tabletama koje Morpheus nudi Neu – plava koja označava smirenost i red te crvena koja znači opasnost, ali i privlačnost.
Filozofska pozadina
Cijeli film je strukturiran iznimno slojevito, filozofska pozadina čini ga možda na trenutke, osobito na početku, dosta teškim za praćenje, ali kroz razvoj radnje uspijeva se pohvatati smisao. Replike likova oblikovane su također u filozofskom stilu, metaforički, dojmljivo, intrigantno. To je jako dobro vidljivo u dijalogu koji vode Neo i Morpheus kada se susretnu prvi put, a Morpeus mu nudi crvenu i plavu tabletu koje označavaju pristanak ili odbijanje regrutacije i buđenja iz Matrixa. Dakle, filozofski su utjecaji jako veliki – od Renea Descartesa i njegovog demona, eksperimenta mozak u bačvi po kojem smo svi mi mozgovi u bačvama koje kontrolira ludi znanstvenik, Platonova ‘Alegorija pećine’ do kršćanske dogme Trojstva.
Koliko je samom autorskom timu bilo važno da su glumci upoznati s filozofskom pozadinom filma, pokazuje to da su glumci prije snimanja morali pročitati Baudrillardovu ‘Simulaciju i simulakrum’. Zanimljiva je i poveznica s ‘Alisom u zemlji čudesa’ – film započinje uputom koju Neo dobiva na računalu koja kaže da slijedi bijelog zeca. Neo je poput Alise, u Matrixu, svijetu čuda, samo što on neće uz pomoć bijelog zeca ući, već izaći iz tog svijeta. Tako nam se već na početku sugerira što bi Matrica mogla biti. Osim toga, u šarenom spektru utjecaja tu su još i film Metropolis, japanski anime i spaghetti vesterni.
Podizanje ljestvice žanra
Matrix je donio revoluciju u području vizualni efekata, posebice korištenjem efekta bullet time – situacije kada se lik zamrzne ili usporava, a kamera se okreće oko njega, a s vremenom je postala obavezan dio žanra. Posebno je fascinantno usporavanje vremena tako da se razaznaje putanja metka. Ima puno usporenog kretanja i okretanja kamere, a ništa manje važni nisu primjerice kostimi. Svi likovi obučeni su u kožnu odjeću, s naočalama sugeriraju pripadnost jednoj grupi s istom zadaćom.
Film postavlja nova pravila u akcijskom filmu i to u području scena filmskih borbi. Izvorno nadahnut hongkonškim akcijskim filmovima, kung-fu i wire-fu tehnikom, pokrenuo je angažiranje hongkonških koreografa borbi kao što je Yuen Woo-ping. U sljedeća dva nastavka ti su vizualni efekti usavršeni i još jasnije izraženi.
The Wachowskis
Braća Lana i Andy Wachowski, poznati kao The Wachowskis, svoj su najveći uspjeh ostvarili filmom Matrix koji je bio njihov drugi film, i da bi nakon iznimno dobre prihvaćenosti prvog dijela, snimili još dva – The Matrix Reloaded i The Matrix Revolutions. 2003. godine objavili su stripove koji se temelje na Matrix trilogiji te videoigre: Enter The Matrix, The Matrix Online i The Matrix: Path of Neo. Njihov najnoviji film iz 2012. godine, Atlas oblaka, nije polučio pretjerani uspjeh.
Dvadeset godina nakon ove dojmljive, snažne i impresivno slojevite filozofske studije fiktivnog društva koje iskorištavaju strojevi, problematika stvarnosti iz filma sada polako prelazi fiktivne granice, postajući tako vrlo lako mogućim stanjem u našem, stvarnom svijetu u kojem se zaista čini da su ljudi zapravo samo baterije, a apokaliptična budućnost više nije budućnost, nego sadašnjost.