
Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

Vrijeme čitanja: 3 minute U siječnju je svjetska glazbena scena ponovno procvala. Mjesečna doza popa popisala je sve povratke, alternativna uzbuženja i nove pop hitove.
„Nothing Is Too Far Anymore” (Malady Lane): Adut je uvjerljivost
05.09.2020.
Kaže se da je priprema pola posla, a uzme li se u obzir da su ove pjesme nastale prije skoro deset godina, složila bih se s tom izrekom. Nakon dovoljno vremena za pripremu, Malady Lane objavljuju „Nothing Is Too Far Any More” (Dostava zvuka). Chris Ian, pjevač i autor pjesama, rekao je kako su one odraz prijašnjeg osobnog stanja.
Ekipa koja je snimila ovaj album poznaje se dugo, djeluju kroz kolektiv House of Pablo i u drugim bendovima. Malady Lane počeo je kao duo a danas su četvorka koju čine već spomenuti Chris Ian te Hrvoje Baudoin, Nenad Gajić i Pavle Gulić. Kada na istoj sceni u isto vrijeme djeluje gotovo ista skupina glazbenika, logično je da se međusobno kuže i imaju priliku napraviti nešto što možda ne bi zvučalo toliko uvjerljivo da je rađeno sa “strancima”. I baš ta uvjerljivost jedan je od aduta ovog studijskog izdanja.
Uvjerljivo i iskreno
Snimljen je na engleskom jeziku pa je to prvi mogući kamen spoticanja. Često izgovor naših pjevača para uho, no ovdje to nije slučaj, a uvjerljivo je i odsviran. Zvuk koji nosi u devedesete godine i doziva MTV, koji se tada bavio glazbom, je onaj (neprežaljeni) grunge koji, eto, doživljava svoje suvremene bljeskove i u našem kutku svijeta.
Od dvanaest pjesama na albumu, Shelter ga otvara i već s prvim sekundama udara temelj za očekivanja u nastavku albuma. Očekivanja nisu uvijek realna ili dobrodošla, ali u ovom slučaju su sasvim opravdana i ispunjena.
Cijela lirika je ovdje usmjerena na nejasne i destruktivne odnose, što s drugim ljudima, što sa samim sobom. Osobno i iskreno ide se do zadnje pjesme, no u trećoj Kissing Mirrors se čuje kako se vokal posebno unio u izvedbu i zbog toga se najpažljivije sluša. Zanimljiva je i višeslojna a u zadnjoj trećini se može prepustiti i svirati bubnjeve po zraku po prvi put na albumu.
Nenametljivo, a upečatljivo
Fire Will Find You najduža je pjesma na „Nothing Is Too Far Any More” (u trajanju od šest i pol minuta) u kojoj se Ian igra s mogućnostima svoga glasa, kao i u Know Your Guns. Middle Ground je dinamična i glasna a najavni singl All of My Blood je gotovo vesela i mainstream 😮 . I ne, to nije nešto loše.
Street art umjetnik Lonac autor je naslovnice i točno predočava neveselu atmosferu koja se proteže kroz album pun osobnih previranja i traženja odgovora i smisla u životu.
Po toj tematici ovaj album nije unikatan jer se puno autora nosi sa svojim stanjima tako da ih pretoči u nešto drugo. Ono što ovaj album čini ugodnim je način na koji su svi ti životni upitnici upakirani u pristupačne, prozračne i nenametljive a opet upečatljive pjesme. Ogrnite se kariranom košuljom i nahranite uši ovim zvukovima.
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Komentari

Vlatka Semenčić Petrih
- „Krankšvester V” (Krankšvester) : Nije isto, ali ni različito
- „No Gods No Masters” (Garbage): Prozivka sa stavom
- „Death By Rock And Roll” (The Pretty Reckless): Iskrenost pali
- „Carnage” (Nick Cave & Warren Ellis): Optimizam bez pokolja
- „Medicine At Midnight” (Foo Fighters): Zabavno, (ne)poznato i neopterećeno