“Političke ideologije u trilogiji Vitez tame” (7. dio): Je li Batman republikanski princ ili zaštitnik angloameričkog liberalizma?

4.4.5. Batman kao republikanski princ?
Unatoč tome što gradom de facto vladaju organizirane kriminalne skupine na čijem su platnom popisu i pripadnici policije, pravosuđa, gradske uprave i novinari, Gotham je de iure demokracija na čijem je čelu gradonačelnik izabran voljom naroda. No, Gotham je i posrnuli grad, grad u kojem demokratske institucije očito ne funkcioniraju. Mladi Bruce Wayne, gotamski princ, zatiče svoj grad u još gorem stanju nego što ga je ostavio prije svog putovanja te, unatoč svom nemjerljivom utjecaju, moći i novcu, on ne želi prevrat koji bi omogućio vlast nad Gothamom.
Neki autori ističu da bi upravo Niccolo Machiavelli, talijanski politički teoretičar, mogao objasniti zašto Bruce to ne čini (Spanakos, 2019: 91).
Kao i Gotham, i Firenca u doba Machiavellija bio je posrnuli, korumpirani grad kojem je očajnički trebao netko tko će ga povesti u svijetlu budućnost (Spanakos, 2019: 91). I dok je Gotham tu figuru našao u Batmanu, Firenca ju pronalazi u liku republikanskog princa, figure koju je Machiavelli podrobno opisao u svom znamenitom djelu „Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija“ (Spanakos, 2019: 92).
Machiavelli inzistira na potrebi za snažnim vođom, nadmoćnom silom koja će slijediti ideale koji su u prošlosti pokazali antički Rim koji je imao instituciju diktatora i Grčka koja je imala tiranske vladare (Spanakos, 2019: 92-93). Dok su diktatori bili vođe koje je rimski Senat izabrao kako bi uspostavio red u vremenima krize, tirani su bili neizabrani vladari koji su činili ono što je bilo potrebno prema Machiavelliju – eliminirali su pripadnike elite i vršili redistribuciju bogatstva (Spanakos, 2019: 93).
Jedna od najvažnijih scena u filmu „Vitez tame“ prikazuje razgovor za večerom u kojem sudjeluju Bruce Wayne, tužitelj Harvey Dent, njegova pomoćnica i djevojka Rachel Dawes te Nataša, ruska primabalerina koja je u Bruceovoj pratnji. Kako razgovor teče, neizbježno je da se ne spomene gotamski princ noći, Batman.
Kao strankinja, Nataša ne razumije kakav je to grad koji je svog idola pronašao u maskiranom osvetniku. Primjećuje i da Gotham treba heroje kakav je Dent – „izabrane službenike, a ne nekog tko misli da je iznad zakona“. Prikrivajući svoj alter-ego, i Bruce se uključuje u raspravu te se retorički upita – tko je izabrao Batmana?
Dent mu odgovara da su ga izabrali pasivni građani, građani koji nisu ništa učinili kako bi iskorijenili kriminal iz grada te iznosi svoje viđenje rimskih diktatora: „Kad bi njihovi neprijatelji bili pred vratima, Rimljani bi privremeno ukinuli demokraciju i zadužili jednog čovjeka koji bi štitio grad. To nije bilo smatrano čašću, već javnom službom“.
Rachel mu potom objašnjava da je posljednji diktator bio upravo Gaj Julije Cezar, rimski vojskovođa koji se nikad nije odrekao te moći.
Bi li i Batman mogao učiniti isto kad bi uistinu imao podršku naroda?
Konačno, Bruce zaključuje raspravu izražavanjem svoje podrške Dentu te obećanjem da će mu prirediti donatorsku večer kako bi mu osigurao sredstva za kampanju te se tako još jednom potvrđuje da Batmanovim svijetom ustvari vladaju moćni i bogati, a ne volja naroda izražena na izborima odnosno da moćnici svoje interese mogu ostvarivati i preko demokratski izabranih predstavnika. Bruce Wayne ne traži nikakve usluge od Denta u zamjenu za podršku to jest ne podmićuje ga, no time svakako kupuje njegovu naklonost.
Republikanski princ, kako ga definira Machiavelli, je više od običnog građanina, no on nije tipični princ u smislu da je jedini vladar, već tu vlast dijeli s drugim prinčevima (Spanakos, 2019: 94). Kao primjer toga kad je Batman bio poput republikanskog princa, autor navodi znamenite radove stripovskog scenarista Franka Millera, „Batman: Godina prva“ te „Povratak Viteza tame“ (Spanakos, 2019: 95).
U prvom stripovskom serijalu Batman u svojoj prvoj godini djelovanja mora spriječiti izabranog gradonačelnika i njegovu kabalu potpomognutu korumpiranim policajcima od potpune prevlasti nad Gothamom, dok u drugom serijalu Batman mora spasiti grad od stanja u kojem bande efektivno upravljaju gradom dok je vlast nemoćna (Spanakos, 2019: 96-99).
4.4.6. Batman kao zaštitnik angloameričkog liberalizma?
No, primjere za takvo djelovanje Batmana ne pronalazimo u trilogiji Vitez tame. Štoviše, Batman je nerijetko optužen kao čuvar statusa quo koji, unatoč tome što se povremeno sukobljava s postojećim poretkom, ipak ga želi očuvati (Russell, 2022: 3). Posebno se to ogleda u posljednjem poglavlju sage o Vitezu tame, filmu „Vitez tame: Povratak“ u kojem Batman postaje ne samo zaštitnik Gothama, već i angloameričkog liberalnog poretka kao takvog (Russell, 2022: 1).
Kao glavni zlikovac filma, Bane je od samog početka pozicioniran kao neprijatelj Sjedinjenih Država i njenih institucija.
Kako bi lažirao smrt ruskog nuklearnog fizičara, doktora Leonida Pavela, Bane otima i uništava američki vojni zrakoplov koji je dotad bio stavljen na raspolaganje CIA-i. Netom prije pada aviona, agent CIA-e pita se zašto jedan od Baneovih suradnika ne progovara čak ni pod prijetnjom smrću, ne shvaćajući što Bane i njegova obnovljena Liga sjena predstavljaju – alternativu liberalizmu koji u prvi plan stavlja individuu (Russell, 2022: 2).
Bane i njegovi ljudi kao jedini cilj imaju svoju misiju razaranja Gothama i spremni su žrtvovati se i pokazati da njihovi životi ne vrijede u onolikoj mjeri u kojoj vrijedi njihova misija što vidimo i na primjeru plaćenika koji pristaje žrtvovati se kako bi zavarao Amerikance.
Kao što smo naveli prije, Bane je lijevi populist iza kojeg se skriva ideologija fundamentalizma. Upravo je taj lijevi populizam, koji posebice dolazi do izražaja u njegovim govorima na razorenom stadionu („Gothame, preuzmi kontrolu nad svojim gradom“) i ispred zatvora Blackgate, „simbola potlačenosti“, naveo neke komentatore, poput neokonzervativaca Johna Podhoretza i Bena Shapira, da vide Banea kao radikalnu verziju pokreta Occupy Wall Street (Podhoretz, 2012; Shapiro, 2012).
Shapiro, istaknuti predstavnik novog vala konzervativnih političkih komentatora, najveću prijetnju demokraciji vidi u lijevom autoritarizmu koji izvire iz kontrole ljevice nad sveučilištima, korporacijama, novinarstvom i, što je za ovaj rad posebno zanimljivo, nad Hollywoodom odnosno američkom filmskom industrijom (Chait, 2021).
Stoga nas može iznenaditi njegova recenzija filma „Vitez tame: Povratak“ kojeg Shapiro vidi kao „najkonzervativnijeg filma ikad napravljenog“, a što se posebno ogleda u nekoliko točaka:
- film funkcionira kao „oda tradicionalnom kapitalizmu“ te kritika OWS-a i komunizma
- kritizira se ljevičarski populizam kojeg personificira i bivši predsjednik, demokrat Barack Obama
- konzervativni stavovi scenarista vide se i u obrani strogih politika prema kriminalu odnosno u tome što liberalne politike dovode do puštanja kriminalaca na slobodu i uništenja grada
- odnos prema bogatstvu koje nije inherentno zlo, kako to tvrdi ljevica, već je sredstvo koje može biti i dobro (Batman) i loše (Bane)
- stav prema oružju – Catwoman ne preže od korištenja oružja što je po Shapiru, a i mnogim drugim konzervativcima, vrlina
- zelena energija koja postaje izvor zla
- shvaćanje ljudi kao moralno nesavršenih i ograničenih bića, a koje je u srži konzervativizma (Shapiro, 2012).
Takvo iščitavanje poruka filma nije nužno istinito te se vrijedi zapitati što o političnosti filma kaže njegov redatelj, Christopher Nolan.
Nolan govori kako sam film nije „političan“, već da je prije svega film o „iskonskim strahovima“ i da, unatoč tome što je u to vrijeme bio prisutan pokret OWS, namjera autora nije bila stvoriti film koji bi se mogao okarakterizirati kao političan, nego kao film o „slomu društva“ (Shone, 2020: 252, cit. prema Russell, 2022: 3).
No Nolan vidi Batmana i kao onog koji stoji nasuprot revolucionarnom zanosu Banea i njegovih poklonika te, sukladno tome, kao zaštitnika postojećeg poretka (Russell, 2022: 3-4).
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.