Posljednji pozdrav Purgeraju
Purgeraj je otvorio svoja vrata prije kojih deset godina i to u obliku Purgeraj rock, blues & jazz kluba. U to doba funkcionirao je više kao mjesto za svirke, nego ono što je bio zadnjih nekoliko godina, pa je tom pozornicom prodefiliralo mnogo hrvatskih rock/blues bendova. No, s vremenom je došlo do promjena na klupskoj sceni. Publika je postala malo više komotnija i prestalo se pratiti sve bendove; glad za live nastupima, koja je u devedesetima bila neutaživa, odjednom je nestala, a i blues&jazz prefiks je izgubio na vrijednosti. Za razliku od mnogih svojih konkurenata, Purgeraj je tu krizu uspio preživjeti proširivši paletu glazbenih žanrova.
TAKE ME OUT preporod
Vođeni istom tom tendencijom unapređivanja programa, prije četiri godine na scenu Purgeraja stupa TAKE ME OUT kolektiv. Jašući na valu popularizacije indie rocka, koji je kod nas (kao i sve drugo) došao s nekoliko godina zakašnjenja, bili su pravo osvježenje. U to doba jedina prava konkurencija im je bio Gjuro koji je za ponuditi imao samo DJ Marija Kovača i njegove trash veselice. Playlista u Purgeraju je bila puna indie hitova koji su zabilježili veliki komercijalni uspjeh i svi su ih znali. Happy hour je bio od 21 do 23 sata i svi bi se pobrinuli da se za to vrijeme opskrbe dovoljnim količinama jeftinog alkohola tako da poslije mogu bezbrižno đuskati na Killerse, Strokese, Arctic Monkeyse ili neki podjednako uspješan bend indie prefiksa.
Bio je to dobar period za Purgeraj.
TAKE ME OUT program se od početka do kraja održavao četvrtkom i taj dan im gotovo niti jedan klub nije konkurirao svojim programom. Ubrzo su postali jedino mjesto gdje se u Zagrebu četvrtkom može pošteno izaći. Uspjehom TAKE ME OUT četvrtka, proširuje se program. Za petak je bio rezerviran MixTape koji je bio jedan simpatični glazbeni bućkuriš – puštalo se sve, od novih ili zaboravljenih hitova, do trash pjesama koje bi ti izmamile blesavi osmijeh na licu. Svaki drugi petak MixTape je bio zamijenjen Rocketom (TriForce Crew) koji su imali nešto drugačiju playlistu baziranu na malo žešćem rock zvuku od indie glazbe. U to vrijeme je u Purgeraju bilo dovoljno različitih programa da svatko nađe nešto za sebe. DJ-i su često bili prijateljski raspoloženi i podilazili bi publici. Česta je bila praksa da u mobitel napišeš ime pjesme koju želiš čuti i onda mobitel staviš DJ-u pred facu. Ako pjesma nije graničila s dobrim ukusom, velike su bile šanse da ti DJ usliši želju. Unatoč zabrani pušenja, nerijetko su unutra gorjele cigarete na što su zaštitari (na moje iznenađenje) prilično blago reagirali opomenom. Isto se dogodilo i kad bi se poneki entuzijast, ponesen glazbom i alkoholom, popeo na ogradu koja je odvajala DJ-eve od publike da malo zapleše.
Silazna putanja
No, blagostanje nije vječno. Budući da domaća publika nije išla u korak s međunarodnom indie scenom, mnogi novi indie bendovi u Purgeraju nisu imali “prođu”. Ono što se na NME-u uzdizalo u nebesa, u Purgeraju je prošlo nezamijećeno. S druge strane, Last Night, When You Were Young i slični hitovi, već su se poprilično izlizali i svaki je indie četvrtak izgledao isto. Raznolikost se probala osigurati velikim brojem DJ-a, no hype je bio na umoru. Postojao je pokušaj TMO kolektiva da se spasi true indie sound i napravljen je program pod nazivom Hurricane, koji je bio zamišljen kao nekomercijalna verzija indie četvrtka, no ideja nije naišla na plodno tlo.
Ribnjak kao pozitivan ili negativan faktor?
Purgeraj ima genijalnu lokaciju, usred masovnog okupljališta mladih, Ribnjaka. Čak i ljudi koji nisu preferirali Purgeraj, a odlazili su u Ribnjak, nerijetko bi završili unutra s pivom u ruci. Neki su tamo našli svoj prvi “one night stand”, neki su tamo pali s jointom, neki su pak odlučili (ponukani količinom alkohola koju su popili) otići malo prileći pod drvo, pa su se probudili zakopani granjem. Svatko ima priču s Ribnjaka. Količina ljudi koja je tamo zalazila garantirala je neku akciju i nekakav događaj. Ribnjak je također ljudima omogućavao da ostaju vani do kad žele, ispijući cugu iz dućana te da na kraju uđu mrtvi pijani u Purgeraj, malo zaplešu i odu doma, ostavivši svoj dolazak neregistriran na blagajni. Pred kraj, kada više hypa nije bilo, taj trend je postao previše masovan i odrazio se na poslovanje Purgeraja, što je na kraju dovelo i do njegovog zatvaranja. Financijska kriza koja trese svijet sigurno je dodatno pogoršala situaciju.
Epilog
Je li se Purgeraj mogao spasiti ili ne, ne znam. Osobno mi nije jasno zašto happy hour nije pomaknut na neki turbo privlačan termin, npr. od ponoći do dva ujutro. Takav potez bi privukao i ljude koji inače ne zalaze u Purgeraj. Mene bi zasigurno vratio na listu posjetitelja. No s happy hourom ili bez njega, činjenica je da su se ljudi pomalo zasitili Purgeraja. Teško je održavati svjež program i istovremeno biti privlačan velikoj grupi ljudi, pogotovo u ovoj maloj zemlji gdje normalna pravila tržišta, primjenjiva u zapadnim zemljama, ne vrijede. Zatvaranje jednog kluba s tako dobrom lokacijom nikad nije dobra vijest. Ali nije sve tako crno. Take Me Out ekipa ne prestaje s radom, već sele svoj program u druge klubove, o čemu će se u bližoj budućnosti znati više. S druge strane, prostor Purgeraja ostaje slobodan za iznajmljivanje jer je njegov vlasnik Centar mladih Ribnjak. Nadam da će se naći netko dovoljno kreativan i poduzetan da iskoristi takav prostor, jer bilo bi zbilja žalosno da ostane prazan.
