Predstavljena knjiga Martine Divić „Ne postoji sutra u Atru”: Afrika iz perspektive mlade autorice
Nakon što je autorica Martina Divić svoj putopisni prvijenac predstavila u rodnom Drveniku te u Makarskoj, došlo je vrijeme i za Zagreb. U utorak, 11. listopada u knjižari „Hoću knjigu Megastore” predstavljena je zbirka kratkih priča iz Afrike „Ne postoji sutra u Atru” koja je vrlo brzo nakon izdanja postigla odlične reakcije među publikom, ali i kritikom.
Proglašena je putopisom godine prema jednoglasnoj odluci žirija za dodjelu Nagrade „Dijana Klarić” na Hrvatskom festivalu putnika 2022. Knjigu su pohvalili Miljenko Jergović, Ivica Ivanišević, Nebojša Lujanović, Hrvoje Ivančić i drugi.
„Spisateljica koja se našla na putu”
Osim autorice, na predstavljanju su sudjelovali pisac i novinar Gordan Nuhanović te putopisac Hrvoje Ivančić. Knjiga je nastala na temelju zapisa autorice na putovanju Zapadom Afrike kroz Senegal, Mauritaniju i Maroko.
Divić opisuje gradove u kojima se nalazi, njihove tržnice i ulice, stanovnike koji joj prilaze i pričaju svoje priče, a koje ona iznimno vješto s i puno duha prenosi čitatelju. Na putu se susreće s čudesnim ljepotama pustinje, ali i s teškoćama koje doživljava svaki putnik, a pogotovo putnica, od koje autorica ne bježi nego ih priznaje, bez uljepšavanja.
Pružajući nam fragmente svakodnevnog života žena i muškaraca Afrike, predrasude Zapadnog čovjeka koje su neminovne također nisu zaobiđene. Autorica se od njih ne skriva, već stvari naziva pravim imenom, no isto tako svjesna kulturno-sociološke leće kroz koju promatra strani svijet oko sebe, a koje ju joj je nametnulo europsko društvo. Upravo ta iskrenost i jednostavnost s kojima piše o svojim doživljajima, zajedno s literarnim bogatstvom teksta pokazuje iznimnu književnu zrelost autorice, pogotovo uzevši u obzir da se radi o njenoj prvoj objavljenoj knjizi.
Mauritanija u mom oku
Martina Divić svoje priče započinje i završava u Drveniku, malom dalmatinskom mjestu koje je naizgled godinama nepromijenjeno, a ipak ga oko promatrača koje je škiljilo kroz suhi zrak pun afričkog pijeska sad promatra drugačije. Nuhanović je istaknuo dalmatinski dijalekt kao autentični medij koji se provlači kroz dijaloge autorice i njenog suputnika i obitelji koji prikazuje njene strahove, čežnje i ushite na način koji je njoj svojstven.
Također je istaknut i naslov „Ne postoji sutra u Atru” kao ključ razumijevanja knjige i afričkog odnosa prema vremenu koji predstavlja enigmu za prosječnog Europejca čiji je dan, tjedan pa i život isplaniran. Autorica se u početnim danima svog putovanja takvom načinu života čudila, no vrlo brzo je ne samo prihvatila, nego i prigrlila tu svojevrsnu slobodu od normi koje su nam isprogramirane u genetske kodove.
Osim samih priča koje su zbilja majstorski sročene (Jergović je napisao da se radi o „lakoj knjizi za tešku književnost”), pohvaljene su i fotografije Martininog suputnika Tonija Vranješa. One na suptilan, a istovremeno snažan način prate tekst i približavaju čitatelju zadivljujuće motive crnog vlaka s ugljenom, žutih pustinjskih dina te plave tkanine kojom je obavijena misteriozna djevojka Fatima. Priču o Fatimi, jednu od emotivno i literarno najmoćnijih priča u zbirci, autorica je pročitala na predstavljanju i zaradila pljesak brojne publike.
Želite li saznati tko je Fatima, kako se magarci prevoze vagonima kroz Saharu, kako je Otok školjaka dobio svoje ime i općenito iskusiti Afriku kroz perspektivu mlade putnice, knjigu „Ne postoji sutra u Atru” možete nabaviti na web stranici izdavača Libricon, kao i u knjižarama diljem Hrvatske.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
