navijačke
23. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 10 minute Izvadite tu majicu s motivom hrvatske šahovnice s dna ormara, otvorite si pivo, kad ga već navijači u Kataru ne mogu popiti, i krenite s nama u potragu za navijačkim duhom.

2. studenoga 2022.

Vrijeme čitanja: 9 minute Na ovim našim prostorima žanr horora nikad nije u potpunosti zaživio, iako potencijal postoji. Pokušaja je bilo, a u nastavku vam donosim malu listu preoruka za gledanje.

Glazba

Recenzija albuma: Skotni Vrag, Fire in Cairo i Vili & DeBili

Vrijeme čitanja: 7 minute

Bez previše filozofiranja u nastavku skrećem pažnju na tri domaća izdanja vrijedna vaše pažnje. Ako ste se ikad pitali što je zajedničko bendovima Skotni Vrag, Fire in Cairo i Vili & DeBili, vjerujem da ćete odgovor na svoje pitanje pronaći do kraja ovog teksta.


„Skotni Vrag” (Skotni vrag): Debitantski album mračne sile domaće glazbene scene


Krajem prošle godine smo kroz intervju na našem portalu najavili briljantan novitet domaće glazbene scene. Virovitički bend Skotni vrag je u startu dao naslutiti kako im se dobro piše u budućnosti. Svojim singlovima (Budimpešta, Zadovoljština) stvorili su veliku potražnju za sebe u okolini, a glazbeni kritičari su ih nagradili lovorikama, što bi se moglo protumačiti i kao svojevrstan teret jer su očekivanja rasla kako se datum objave prvijenca približavao. Ipak, prvi vražji album je opravdao očekivanja i podignuo ljestvicu, no krenimo redom.

Iz Virovitice su u posljednjih godinu dana dolazile raznolike vijesti, manje su me zanimale afere lokalnih moćnika i šerifa, a više sam se koncentrirao na one glazbene i kulturne vijesti. Iz bogate i marljive virovitičke kulturne scene nastao je i Skotni vrag. Dok smo ovu šarenu pojavu bolje upoznavali kroz nove singlove, mogli smo primijetiti neobični vizualni identitet koji su članovi benda usvojili, odbacivši imena i prezimena, a prigrlivši odore u boji nalik redovničkim haljama s kapuljačama.

Kardinal Broz (crveni) vokal je benda te svira gitaru i električni klavir, Monsinjor Luigi (zeleni) nalazi se za bubnjevima, Pater Rodrigo (crni) svira bas gitaru, a Papa Š. (plavi) gitaru te daje svoj doprinos za mikrofonom.

Na albumu, koji je objavljen za Dostavu Zvuka, im se pridružio i Pastor Mater (rozi), u čijem studiju su članovi benda odradili snimanje, no to nije sva njegova zasluga. On je odsvirao saksofon dionice te se pobrinuo za mix i produkciju, a master potpisuje TLLOA. Što se tiče stihova i kompozicije zaslugu preuzimaju Nikola Milosavljević i Jakov Koščak, uz izuzetak pjesme Zvučni zid koju je uz Jakova napisala Matea Bartulović. Za crno bijeli omot zaslužan je mladi umjetnik iz Virovitice – Marcel Vugec (kraut).

U već spomenutom intervjuu koji je Vrag dao za naš portal, kao zaključak ostavili smo sljedeće: „Kako i sam naziv kaže – Skotni Vrag, i dalje plodonosan, u sebi čuva, ili možda ostavlja nadu ponovnog rođenja. Nudi i poklanja alternativi, samim time i publici, jedno novo ruho, u ovom slučaju u obliku “paklene” glazbe”.

Plodonosan, to je ta ključna riječ našeg zaključka, koja je kako se to ovoga puta i pokazalo – bila istinita. Kada sastav uživa svirajući, igrajući se riječima i spajajući svoju glazbu, a samim time i sebe s publikom, to znači da je muzika živa. Već spomenuta dva singla samo su nagovijestili ono što se zbiva, zagrijali su publiku i dali mali pregled, uvid u ono što se sprema.

Raznovrsna glazbena podloga

U cijelosti sagledano, riječ je o albumu koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Glazbena podloga čitavog prvijenca raznovrsna je pa tako možete očekivati pjesmu žestokog rifa, psihodelično vođenje transom, instrumentale i elektro beatove, da bi vas na kraju svela na uživanje u seansi surf rocka. Na novo prezentiranim pjesmama je zasigurno široka kreativna granica – ako je uopće i ima.

Ova četvorka odjevena u crvenu, zelenu, plavu i crnu haljinu neupitno je muzički nadarena i to se svakako čuje u novim pjesmama, gdje svaki od njih dobiva prostor za iskazivanje svojih umijeća baratanja instrumentima. Ali jedno je istinito – albumom vlada posebno raspoloženje. Osjeti se neizgovorena istina koja je produkt umijeća ovog sastava da stvara i autorski iskazuje svoju glazbu.

Ako uzmemo u obzir sve što se pod glazbenu podlogu gura u ovom uratku, dobivamo pravi mistični i u pravi trenutak žestok album koji ima ulogu prenositi poruku i stavljati publiku u trans. Konkretno, mislim na vokalne filtere, uguranost vokala u blago pozadinski glas (nije čisti i lako razumljiv prvi plan) i elektro beat podlogu koja nije previše modernizirana, već odaje neke inspiracije i prizvuke na jugoslavenske bendove ranih 80-ih (kao primjerice beogradske Idole). Sve to potvrđuju i teški i vrlo zanimljivi rifovi, vrisak vokala na momente gdje se budi energija i ponavljajući vokali kao mantra kroz čitavu pjesmu (Ponekada nikada).

Pisana poruka

Od komentiranja svakodnevice, pjesmom kao što je Vlak ili bus, odlaze i u samu problematiku današnjeg društva, dnevnih vijesti i onih svjetskih koji će zasigurno obilježiti vrijeme u kojem živimo. Tako, stihovi kao što su Nemoj da se cijepiš, čipirat će te Bill Gates” govore o onome što mnogo ljudi danas misli, a nije u glavnom medijskom planu prezentirano kao alternativa.

Njihovi stihovi zasigurno nisu u okviru onoga o čemu se danas piše i pjeva, možda vas nasmiju, ili u vama stvore efekt čuđenja, no vrlo brzo postaju ozbiljni, kao poruka Vražje sile. Kako smo već napomenuli, postoji široka glazbena podloga, na koju se stavljaju stihovi osebujnog karaktera, i to sve, zajedno gledajući ovaj album čini izvanrednim. Nisam već dugo čuo liričku kritiku u novijim pjesmama da govore o objavljivanju svih aspekata vlastitog života na društvenim mrežama („Volim sve da kačim, od privatnog života”) te da ona biva umetnuta na ovakvu svirku. Upravo to ovaj sastav, a samim time i ovaj album čini jedinstvenim.

Rušenje stereotipa alternativne glazbe

Umjesto da Skotni vrag brine o prikazu finoće i čiste ukomponiranosti, oni to rade podzemnim putem. Bezobrazno i prljavo, ali opet savršeno ukomponirano, gdje im svaka biva na mjestu – zasigurno mogu uzdrmati veliki dio alternative. Znaju što žele reći, zezaju se no istovremeno podrugljivo šalju poruku. Njihovo odmicanje od stereotipa koji prikazuje kako bi danas trebala zvučati alternativna glazbena scena upravo ih čini osebujnima.

Na kraju samo ostavljam želju da Vrag i dalje ostane plodonosan jer je oko sebe već skupio broje pratitelje. Neka njegova poruka živi, neka svira i muti već davno mutne umove. Do idućeg studijskog ukazanja Vraga, dragi narode, ostaje vam samo slušati ovu paklenu četvorku na njihovim nadolazećim koncertima.


„No. 1” (Vili & DeBili): Nova atrakcija za već dobri znani ples


Davno je to bilo kada je Davor Gobac, već ustanovljeni rock statut naše scene, nakon svojeg koncerta u jednom malom mjestu rekao kako se sprema novi bend koji uključuje njegovog sina te da će djelovati pod nazivom Vili & DeBili.

U tom pandemijskom vremenu čovjek bi pomislio kako je to bila prava bunt šala na račun ministra zdravstva, ali evo, mnogo mjeseci kasnije, sada i u novoj godini kroz naše zvučnike se ori prvi album simboličnog naziva „No. 1” friškog rock sastava Vili & DeBili, drito iz rezidencije Gobac.

Davor je izjavio „Slušajte rokenrol o kojem niste ni snili, za vas sviraju Vili & DeBili!”, što zapravo služi kao dobar uvod. Članove benda čine Dado Gobac kao gitara i vokal, Srđan Sekulović – Skansi kao bas majstor te jabuka koja ne pada daleko od stabla – Vili Gobac koji je zaslužan za bubnjeve i vokale.

Ovaj novooformljeni sastav, čiji članovi zasigurno nisu neiskusni glazbenici, na sceni se pojavio svojim prvim albumom pod nazivom „No. 1”, koji broji sedam pjesama u trajanju od skoro devetnaest minuta. Četiri od njih potpisuje Davor, Vilijeva je Psiho, a Poslić je obrada pjesme Act Naturally country legende Bucka Owensa. Album je jednostavno zapakiran i predstavljen na YouTubeu, na kanalu DallasRecordsTV. Vjerujem kako će brojni fanovi obitelji Gobac ovaj album primijetiti i prihvatiti bez previše dvojbe. Nije to ipak nešto novo i odmaknuto od granice okvira u kojima zamišljamo Davora Gobca.

Na prvo slušanje neizostavno je primijetiti upečatljiv i prepoznatljiv zvuk. Iako friški, zvuk povlači korijene u već davno stvorenu i dobro poznatu domaću rock instituciju. S novim projektom, koji uključuje oca i sina i producenta Psihomodo Popa pravac kretanja benda nije nešto promijenjen, već hoda po već dobro ishodanoj i utabanoj stazi.

Žestoki riffovi, plivajući bas i energetični bubnjevi tjeraju publiku oko sebe na nezaboravni ples. Buntovno razigrani tekstovi govore o djevojkama, spominju cigarete i sitne detalje koji uveličavaju rock energiju te time zaokružuju jednostavnu priču uz snažan utisak iskrenosti.

Kao za primjer uzimam tekst iz pjesme Preko mreže: „Ostavio te dečko s mreže, sad se s nekom drugom veže – preko mreže”. Postojeću problematiku u kojoj se predstavlja društvena mreža kao faktor utjecanja na ljude u sve većem  obliku, bend prezentira toliko jednostavno i rockerski, kao što je to do sada činio Psihomodo Pop. Na ovom albumu vlada savršena rock energija bezglavlja, transa spremnog na ples i fantastičnih znojnih noći.

Svojim glazbenim umijećem koji nam je predstavljen u ovom albumu možemo čuti tri vrsna glazbenika, koji zbog sebi znanih razloga nisu odlučili pružiti nešto novo i drugačije ili jednostavno previše vole što rade da bi išta drugo pokušavali. Puno je ovdje zvukova i izvora ali jedno je istina, ovo je sastav koji je spreman okupiti brojnu publiku oko sebe i napraviti jednu dobru, veliku zabavu. Zezancija i ljubav prema rocku zasigurno su njihova zadaća.

Nakon što poslušate ovaj album odmah će vam biti jasno kako obitelj Gobac za svojeg idola drži Iggyja Popa i nikako ga ne želi pustiti. Jednostavno zaokružen album koji je spreman da ga brojni obožavatelji stave na repeat i nakon toga očekuju da bend s pečatom Gobac najavi svoj koncert.


„High Degrees” (Fire in Cairo): Progresija koja ne prestaje


Fire in Cairo mladi je zagrebački alternativni bend raznih afiniteta, koji iza sebe ima već objavljeni debi album istoimenog naziva „Fire In Cairo”. Imali smo prilike čuti singl Running Over Me kao najavu njihovog drugog studijskog albuma, a od ožujka smo ga mogli slušati u cijelosti pod imenom High Degrees”.

Postoji velika razlika između prvoga i dugoga albuma. Debi izdanje svojim slušateljima jasno daje naslutiti žustrinu i energiju koju se sprema predstaviti. Mnogo distorzije  i žara u ritmu bubnja, rock and roll za mladi svijet, dok već u drugom albuma sastav mijenja ton cjelokupne priče u garažnom smjeru.

U album nas uvodi solo izvedba Filipa Mlinarića prema kojoj je izdanje dobilo ime, a na prvo slušanje pjesma stvara pomalo plutajući i melankoličan osjećaj “posljednjih dana ljeta”, koji stvara ugođaj te postavlja ton čitavog albuma. Iako se vrlo lako može razaznati utjecaj Beach Boysa na uvodnu pjesmu, nije za zamjeriti, ne govori se ovdje o plagijatu – već o zanatu koji ide s generacije na generaciju. Last private summer kroz neopterećene puhačke dionice lagano isprepliće jazz s brit pop utjecajima, a pjesmu Natalia na pomalo psihodeličan način upotpunila je cijenjena kantautorica Mary May.

Četvrta pjesma, While driving around, je prva koja od starta ulazi s mnogo energije zahvaljujući zvuku garažne električne gitare i doprinosu Dunje Ercegović, za koju je važno reći kako svojim moćnim glasom i vrlo upećatljivim vriskom momentalno prisvaja pjesmu u svoje ruke.

Od ove izvedbe mijenja se ton albuma i ugođaj lagano podiže atmosfernu ljestvicu. Album savršeno kombinira psihodelične elemente s pravim alternativnim rockom, ne pokušavaju prikriti njihove glazbene izvore. Osim rocka, pridaju se pop prizvuku ali njihovim pristupom ne gubi se onaj štih izvornog žarna.

Album je obilježen velikim trudom te se na svakoj numeri osjeti strast prema tome što bend radi. Na petoj pjesmi Fire with oxygen glavnu ulogu ritma preuzima bas gitara, svojim uvodom u pjesmu jasan je mističan osjećaj koji se sprema. Posljednje dvije pjesme albuma vraćaju se progresivi i noćnom ugođaju kraj Zagrepčanke (fotografija albuma). Sa svojim dobro ukomponiranim solažama i vrlo energetičnim bubnjevima progresivni ugođaj konstantno se mijenja, diže i spušta.

Nakon što su debi izdanjem etablirali sebe kao bend koji svira glasnu rock muziku, za očekivati je bio nastavak u istom žaru. Promjenom iz toliko energetičnog albuma u ovaj novi, gdje se može čuti utjecaj Pink Floyda u ponekim pjesmama, Fire in Cairo pokazali su što znači uživati svirajući. Osjećaj koji pruža ovaj album zasigurno se može osjetiti, a za bend možemo reći da ne prestaju voljeti instrumente koje drže, znaju povijest glazbenog žarna koji sviraju ali također znaju kako voditi budućnost mlade alternative scene u neke nove glazbene svjetove.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

(Visited 14 times, 5 visits today)
Be social

Komentari