Bajaga i Instruktori (Velesajam): Ples svih generacija
Bajagu nisam nikada slušao uživo, pa je ovo, može se reći i svojevrsno krštenje. Njegova je glazba melodija brojnih mladosti i soundtrack odrastanja. Pritom ne mislim samo na generaciju iz vremena osnutka benda još davne 1984. godine, već i na one mlađe. Jer nema te fešte, maturalne ili pak rođendana na kojemu se barem jednom ne čuju hitovi ove beogradske grupe i velikog autora. Jučerašnji koncert na Velesajmu samo je dodatno potvrdio koliko zagrebačkoj publici znače Bajagine pjesme, a u prepunom prostoru nalazio se zbir raznih generacija.
Svirka je započela s uvodnim taktovima S druge strane jastuka, s istoimenog albuma iz 1985. godine. Odmah na prvi mah bilo mi je jasno kako će ovo biti pravi, osvježavajući koncert. Bajaga, obučen u majicu Boba Dylana, doimao se dobre kondicije. Kako pjevačke, tako i sviračke.
Nakon uvodne pjesme Bajaga se publici kratko obratio, pozdravljajući Zagreb, te napominjući kako nikada nije svirao na Velesajmu, a repertoar je ubrzo nastavio s pjesmom 442 do Beograda, koja je, začudo, tako rano došla na red za sviranje. Kroz ostatak koncerta nije bilo previše pričanja. Samo znoj, svirka, ples, dobro raspoloženje – i tako dva sata. Kao mladići, duhom, vriskom i ritmom odsvirali su hitove poput Verujem – ne verujem, Tekila gerila, Darja, Vesela pesma, Moji drugovi.
Nedostaci prostora
Inače, važno je za napomenuti kako je zbog lošeg vremena, koncert prebačen s otvorenog prostora na Jarunu u sedmi paviljon Zagrebačkog velesajma, te sveobuhvatno gledajući na tu nedjeljnu koncertnu večer, postojao je jedan problem. A taj problem bio je upravo prostor.
Kada se paviljon, u kojemu se inače za vrijeme sajma knjiga prodaju gramofonske ploče i stripovi, dupkom napunio posjetiteljima, zraka nije previše preostalo. Od šest (barem koliko sam izbrojao) ventilatora nisam siguran u ispravnost i jednog od njih. Sva sreća, svirao nam je bend koji zna što radi, i pred njim je bila publika koja cijeni ono što im se dobro servira pa se preko tog nedostatka svježeg zraka nekako i prešlo.
Stari ritam – nova sekcija
Jučer smo imali prilike i upoznati novu ritam sekciju u sastavu Instruktora. Na bini su svirali pomlađeni dijelovi benda, Vlada Čukić na basu, koji je prije svirao s Rambom Amadeusom i Marko Kuzmanović na bubnjevima, inače bivši svirač benda Zdravka Čolića. Iako ovaj sastav nikad nisam slušao uživo, nedjeljna svirka nije odskakala od studijskih snimaka, samo ih je oživjela novim životom, upuhnula nekim svježim dahom.
U jednom dijelu koncerta, Bajaga je zamolio publiku za malo svjetla s pametnih telefona i to je bio znak za izvođenje pjesme Zažmuri. Odmah, u prvi tren stotine telefona osvijetlile su masu, a taktovi pjesme zanjihali su u ljubavni trans sve prisutne. Od laganijih izvedbi valja istaknuti i legendarnu Kad hodaš iz vremena Riblje Čorbe, koja je prekrasno odjeknula halom.
Vraćaju li vas Bajagine pjesme u djetinjstvo, mladost ili bude sjećanja na ludu zabavu – nije ni važno. Bajaga je sa svojim pomlađenim Instruktorima zapuhao vjetrom samo njemu osebujne nostalgije i dokazao kako oni likovi iz Beograda koje imamo na pločama i kazetama, uistinu jesu onakvi kakvi se postavljaju. S novim sastavom i dalje je očuvan duh Instruktora, a što se tiče ostatka benda, uključujući frontmena, iako godine prolaze, njihova mladost ostala je prisutna.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
