novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija: Balada o zvjezdanom moru – Beskrajna meditacija o… životu?

Foto: facebook.com/Fraktura
Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: facebook.com/Fraktura
Foto: facebook.com/Fraktura

Ponekad je teško u kritici odvojiti osobno iskustvo od onog o čemu se piše. Ili, u ovom slučaju, bolje reći osobno neiskustvo. S junakinjom romana Marice Bodrožić Balada o zvjezdanom moru ni na koji način ne mogu suosjećati, niti je mogu razumjeti, i već tu počinje moj problem s knjigom. Drugi problem jest što sam knjigu prosudio po koricama, odnosno po tekstu koji na koricama uspoređuje Nadeždu s Cortom Malteseom, mojim omiljenim junakom iz stripa.

Nažalost, za razliku od Corta Maltesea, koji nije čovik od velikih riči, čitav ovaj roman velika je ispovijest glavne junakinje koja govori o njenim skitanjima Europom, od Amsterdama i Pariza do Splita i Berlina, i malobrojnim trenutcima sreće s Iljom, piscem i oženjenim muškarcem koji dolazi iz Sarajeva. Nažalost, u toj ispovijesti malo je fabule, a mnogo razmišljanja, tokova svijesti i meditacije o raznim temama iz života, što ne mora biti nužno nezanimljivo. Ipak, kad se pojedina razmišljanja stalno ponavljaju, kad glavna junakinja i nakon 150 stranica i dalje žudi za Iljom, prisjeća se njihovih (rijetkih) sretnih trenutaka, ponekad i svog djetinjstva (možda i najuspješniji dio romana), a sva razmišljanja, tobože filozofska, neodoljivo podsjećaju na mudre misli Paola Coehla na koje možemo naići diljem društvenih mreža, ali i na bocama vode. U knjizi se kriju neki predivni ulomci koji bi sjajno funkcionirali kao samostalne vinjete, ali su nažalost potisnuti u toj gomili misli koje se često ponavljaju, a koje naposljetku – ne vode nikamo.

Možda bih i takve misli mogao podnijeti da su lijepo uobličene, ali tu dolazimo do najvećeg problema ove knjige. Jezik Marice Bodrožić (ili prevoditeljice Ande Bukvić, budući da je original izdan na njemačkom), nije ni po čemu zanimljiv, što bismo trebali očekivati u romanu koji nema fabulu, već se temelji na strujanjima svijesti. Mnoge nezavisno i zavisno složene rečenice podijeljene su u jednostavne proširene rečenice, što ne ostavlja baš najbolji dojam, a u potpunom je raskoraku s povremeno prilično pretencioznim izborom riječi. Teško je razlučiti radi li se tu o problemu samog djela ili njegovog prevoditelja, ali u svakom slučaju dodatno otežava čitanje romana.

Poveznica sa gore spomenutim strip junakom krije se u naslovu i u Iljinom najdražem albumu Huga Pratta – to je, jasno, Balada o slanom moru. Osim što saznajemo ovakve zanimljive detalje iz prošlosti likova, u romanu nije uspješno izgrađen niti jedan psihološki profil, odnosno svi su izgrađeni kroz perspektivu pripovjedačice/glavne junakinje. Tako o Ilji saznajemo tek da ima suprugu koju nije spreman ostaviti zbog Nadežde, o njenoj prijateljici Arjeti da je pobjegla iz ratnog Sarajeva, a o glavnoj junakinji da je u stalnoj potrazi za … smislom života? Ljubavi? Iljom, predmetom svoje opsesije?

Naposljetku, još jednom napominjem kako je ovo vrsta romana koji nikako ne mogu objektivno sagledati, jer se opsesivno bavi anatomijom jedne ljubavi, a u svim svojim meditativnim djelima prilično je površan i eteričan, pun fraza i općih mjesta s kojima se nikako ne mogu složiti.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari