novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – “Knjiga o moru” (Strøksnes, M. A.): “More je pijano, a brod, Hugo i ja posve smo trijezni”

Foto: Fraktura
Vrijeme čitanja: 4 minute

Ako zamislimo trodimenzionalni globus i poželimo se igrati Boga, lako bismo mogli potopiti određene zemlje bez truda. S druge strane, ako uzmemo cijele Himalaje i bacimo ih u najveću dubinu, od njih bi ostao samo pljusak. Morten A. Strøksnes navodi kako razlog tomu leži u činjenici da prosječna dubina mora iznosi 3700 metara dok je visina kopna tek 840 metara. I samo tako, nema više Himalaje. Proždrljivost mora traje već stotinama godina. Ono je progutalo čitave gradove, potopilo groblja, a i u samom moru ribe proždiru jedne druge.

U nakladi FraktureMorten A. Strøksnes objavio je knjigu, Knjiga o moru ili umijeće lova na ogromnoga morskog psa iz gumenog čamca na otvorenom moru tijekom četiriju godišnjih doba. No ne radi se o bilo kakvom morskom psu. Morski pas kojeg dva prijatelja, pripovjedač (vrlo vjerojatno Morten A. Strøksnes) i Hugo, njegov dugogodišnji prijatelj, žele uloviti, naoko je mitološko biće o kojem najviše podataka postoji iz “lovačkih” priča drugih ribara.

Takozvana “grenlanđanka”, prastvorenje je to koje pliva na dnu dubokih norveških fjordova. Grenlanđanka je iznimka od drugih morskih pasa zbog toga što, za razliku od ostalih psina koje žive u dubokim vodama, ona može biti veća od velike bijele psine i najveći je morski pas mesožder.

Ljeto

Luckasti ribolov dvojice prijatelja počinje ljeti. More je tada najmirnije pa čak i na “samome kraju Vesterala ljudi imaju svoju riječ za zvuk mora koji se čuje za blagih ljetnih noći kroz prozor spavaće sobe, kad ono mirno zapljuskuje podatnu pješčanu obalu: uljuljkivanje“. Sama radnja romana odvija se u norveškom ribarskom naselju, Skrova. Tamo Hugo, prijatelj glavnog lika, posjeduje obiteljski kompleks koji se godinama koristio za lov ribe i njenu preradu. Iako je Hugov čitav život vezan za ribolov, on se, potpuno svjesno, baci na lov ribe o kojoj mu je djed pričao priče. Uostalom, njegov cilj, nakon što ulovi ribu, je iskoristiti njena ulja kako bi napravio boju kojom bi slikao.

Kao da to nije dovoljno brzopleto i nepromišljeno, dva prijatelja u lov na divovsku psinu kreću u gumenom čamcu i s mamcem u obliku raspadajućeg trupla goveda.

Iako prvi dan lova nalete na ulješuru, najvećeg kita zubana, od grenlanđanke ni traga.

Jesen

“Vani u Vestfjordu vjetar bičuje vrhove valova i nanose pjene, razbija vodu na mikroskopski male kapljice koje jure zrakom. Iz daljine izgleda kao da se more dimi”. Dok se more izvana “dimi”, s druge strane ključa od života. Strøksnes opisuje morsko dno, opisuje životinje koje se nalaze tamo, ali i one koje nastanjuju obalu. Njegov lik puno čita, stoga i Strøksnes ovom knjigom prikuplja iznimno puno činjenica i sve ih prenosi čitatelju. Saznaje lokalne priče i na ponekad nepovezive načine, poveže ih s morem. More je za njega početak i kraj, s tim da između početka i kraja opet živi more.

Dok njegov lik čita knjige, Hugo popravlja obiteljski kompleks, a ni jedan od prijatelja ne odustaje, iako se grenlanđanka ne pojavljuje. Područje na kojem love, Olaus Magnus, veliki učenjak i pisac, naziva najopasnijim područjem lova u kojem se nalaze “čudesne ribe koje nemaju neko ime”. I glavni lik je toga svjestan, jer naposljetku, on je pročitao tu knjigu, ali nastavlja praviti društvo prijatelju koji želi crtati bojom grenlanđanke. “Nijedno područje u toj knjizi nije opisano na dramatičniji način od morskog područja u kojem se Hugo i ja stalno nalazimo, ljuljajući se u malom, gumenom čamcu ne bismo li ulovili grenlanđanku”.

Zima

Dolaskom zime, prijatelji mijenjaju prijevozno sredstvo. Umjesto gumenog čamca uzimaju mali, otvoreni plastični brod od četiri metra. Trup plastičnog broda propušta.

Zimi more nije mirno, a čak i sunce djeluje hladno. “Galebovi su tihi. Snijeg svjetlucavo bijel”. Dva prijatelja saznaju kako su na južnom dijelu norveške zapadne obale ulovljenje rekordno velike grenlanđanke. Jedna je navodno ulovljena štapom za pecanje, a druga iz kajaka. Naša ekipa, s druge strane, u ribolov odlazi s dugim konopcem čijih zadnjih nekoliko metara čini željeni lanac. Plan je da, kad grenlanđanka ispliva na površinu, na nju pričvrste udicu i svežu je kratkim konopcem za plutnju mreže. “Tad s njom možemo činiti što god hoćemo”.

Ipak, zimski ribolov ostane zapamćen po velikoj količini ulovljenog bakalara i po bliskom susretu s hladnim morem. “Pretovaren brod + veliki val + hladna voda = utapanje”, računao je glavni lik dok je Hugo tražio put prema obali.

Proljeće

Kako na obali sve rađa i sve cvate, isti scenarij se odvija u moru. “Hladno su morsko dno, bogato mineralima, isprevrtale morske struje i zimske oluje. Sunce je moru dalo novi život i morsko bilje i plankton cvjetaju u velikome broju”.

Dok se more obnavlja, strpljenje dvojice prijatelja kopni. Oba podjednako živčana traže ispušni ventil. Hugo nastavlja raditi na kompleksu, a glavni junak odlazi na ronjenje. Ubrzo su obojica na pučini, u čamcu, ali s novom opremom. Odlučili su se koristiti modernom opremom koju čine prsluk s pojasom i naramenicama i uzicom koja će zamijeniti njihov dugi i teški konopac, a koja nije deblja od konca.

Novu opremu imaju priliku isprobati jer ih grenlanđanka počasti svojim dolaskom.

Morten A. Strøksnes je norveški povjesničar, novinar, fotograf i pisac, a u ovom djelu do izražaja najviše dolazi njegov novinarski stil. Bez previše mašte i pripovijedanja, Strøksnes priču priča preko brojnih podataka, knjiga i priča drugih. Čisto novinarski, bez previše izmišljanja. Upravo mu tu najviše zamjeram. Zbog čistoće pripovijedanja nedostaje mi događaja koje samo mašta može izmisliti. Nije nam pružio priliku da se povežemo s likovima. Štoviše, ime glavnog lika ni ne saznajemo. Samo znamo da je novinar koji usprkos tome koliko ideje njegovog prijatelja bile sulude, ponekad više vjeruje njemu nego sebi.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari