Recenzija – “NLV” (NLV): Transcendentno iskustvo
Još od izlaska njihovog prvog EP-a „…and who are you?“ prije dvije godine, pulski trio NLV profilirao se kao bend koji mnogo obećava, a još više i daje. Vanzemaljski glas Nikol Ćaćić uz akustične gitare Luke Šipetića i Vedrana Grubića zasluženo su počeli plijeniti pažnju. S obzirom na to da sam njihov fan od samoga početka, jedva sam dočekala debitantski album pod nazivom „NLV“ koji su najavili singlom Bitter. Vizualni identitet albuma potpisuju Oleg Šuran i Jelena Perišić, producent je Marijan Jelenić, a miks i master radio je Perica Šuran.
Bitter sam prvi puta čula na Balcony TV-u prije dvije godine, ali način na koji su je sada iznijeli potpuno je nov. Uključivši električne gitare, bass i bubanj dali su jednu drugačiju perspektivu te unijeli i trunku osjećaja improvizacije. Zanimljivo je da su tako rano u svojoj karijeri uspješno promijenili glazbeni pristup, a opet zadržali svoj prepoznatljiv eteričan zvuk. Usprkos mračnim riječima, Bitter vas zapravo ostavlja u polusunčanom stanju. Budući da sam preslušala sve dostupne videe njihovih nastupa, ponovno me fascinirala, iako ne i iznenadila, činjenica da zvuče identično i uživo i profesionalno snimljeno.
Staro vs. novo
Na albumu se pojavljuju i druge već poznate pjesme kao što su All The Colours ili My Funeral, no zbog drugačijeg aranžmana imate osjećaj da ih zapravo nikada prije niste čuli. Uveli su i puhačku sekciju u samu instrumentaciju, što je apsolutno podignulo cjelokupni ton na drugu razinu. Čini se kao da je EP zapravo bio akustički kostur koji je sada obogaćen novim mesom – kombinacija koja se pokazala punim pogotkom. As I Walked Out One Evening, sada skraćena u A.I.W.O.O.E., dobiva i intro u kojemu su snimljeni zvukovi prometa i ptica, tako stvarajući atmosferu kao da sviraju uživo na ulici ispred vas.
Novi naslovi kao Taking away, Not Dark Yet ili Pain odišu velikim osjećajem intime uz malu dozu psihodelije i savršeno umirujuće melodijske linije. Od početka do kraja osjeća se ogromna vokalna kontrola, a samo slušanje može se jedino opisati kao transcendentno iskustvo. I to najbolje zatvorenih očiju!
Svjesno ili nesvjesno, vrlo brzo ulaze u uho tako da nije moguće čuti Wake Up (Lies) i nastaviti s danom bez pjevušenja „Take the day and hold it in your hand / And find someone to love today“. Sisters of the sun jedina je koja funkcionira kao svojevrsna devijacija, koja ponešto optimističnijom vibrom odskače od drugih i zapravo je idealan suputnik u putovanjima.
Melankolija u tekstu
Promatrajući same riječi izdvojene iz notnog okvira, dalo bi se naslutiti kako albumom prevladava potraga za ljubavlju koja izmiče. Podcrtanu melankoličnu crtu najavljuje i raspored pjesama, odnosno početna Bitter i završna My funeral. Obrat nastaje promatranjem cjeline kada vas sva ta eksplozija zvuka uz vrlo intenzivan vokal odvede u kontemplativno stanje, nimalo negativnog predznaka. „NLV“ je smislen početni korak prema daljnjem otkrivanju novih glazbenih prostranstava ovih mladih i talentiranih ljudi, a jedina mana mu je što prekratko traje. Iako djeluje minimalistički, kvaka je u tome da je svakim novim slušanjem moguće pronaći još jedan zvuk, još jedan ritam, frazu ili značenje koji će vas natjerati da ih jednostavno danima vrtite na repeatu.
Detaljnija elaboracija je suvišna, pa ću samo iskoristiti naziv Rundekove pjesme koja savršeno zaokružuje taj misaoni proces u kojemu vas album ostavlja, a to je „stojim i gledam se kako postojim“.
