Recenzija: Scouting for Zebras – O surovosti nogometnog biznisa
Vrijeme je nogometno i red je da se piše o nogometnim filmovima. Čudna je stvar to da je nogomet najpopularniji sport na svijetu, ali da nije snimljeno puno spomena vrijednih filmova o tom sportu. Princip je sličan kao i s Formulom 1: pustimo sad Amerikance, njihov nogomet igra se rukama i podsjeća na šminkerski ragbi, ali Englezi, Francuzi, Talijani, Nijemci, pa i mi Jugosi, mogli smo na neki način ovjekovječiti najveću igru na svijetu.
Od nas Jugosa ionako nikad ništa, imali smo par serija, neke pristojne, a neke očajne, koje su pratile stvarne ili fiktivne nogometne klubove, ali i idiotske propagandne filmove poput Ona voli Zvezdu. Francuzi su valjda smatrali da je fuca suviše trivijalna stvar da bi oni upregli svoje angažirane mozgove, a Nijemci bi se ionako poklali na temu Bayerna i Borussije. Engleze su više zanimali nogometni huligani, ali su im znali dogoditi i filmovi koji su slavili igru. Na pamet mi za sada pada samo Fever Pitch (1997.) po motivima škrabotina pop-kulturne posvuduše Nicka Hornbyja i TV film My Summer With Des (1998.).
Njegova slamka spasa je Yaya Kone (Zinga), momak iz lošeg kvarta u prijestolnici Obale Bjelokosti, Abijanu. Yaya ima zavidnu količinu talenta, ali nema pristupa dobrim terenima i dobroj opremi, pa će Jose preuzeti rizik i povesti ga u Europu da ga ponudi Zebrama (klub Charleroi). Stvari će biti daleko od nogometnih snova, jer će Yaya u Evropu doći s malarijom i neće bog zna šta pokazati na probnom treningu, a ni popratno pismo od drugog klupskog skauta Koena (Audenaert) neće biti baš detaljno, pošto se potonji u Abijanu više bavio njuškanjem s djevojkom (Gonssan) nego li njuškanjem budućih nogometnih zvijezda. Ni Jose nije nevin po tom pitanju, s obzirom da godinama zavlači elitnu prostitutku (Rojo), bez prave namjere da je povede sa sobom. Jose će hodati po tankoj liniji da izgubi posao ili da mu dodijele skautanje zonskih liga, pa se mora brinuti i za svoje prijašnje “genijalce” koji su se u Belgiji odali kockanju i ženskarenju.
Ni Yaya neće biti u boljoj poziciji, morat će proći kroz poluamaterske klubove i imati posla s ajkulama od menadžera. U jednoj od (meni) potresnijih scena, menadžer će mu ponuditi transfer u skopski Vardar. Yaya ga pita je li to u Europi, na što menadžer odgovara potvrdno, pa se Yaya umiri. Njemu je svejedno je li u pitanju Belgija, u kojoj se govori jezikom koji on razumije i gdje je klupski nogomet na iole razvijenom nivou, ili Makedonija, 2000 km jugoistočno. Bitno je da je u pitanju Europa, gdje su ceste asfaltirane, a nogometni tereni travnati.
Pitanje svih pitanja je hoće li Yaya pomoći Joseu da postane bolji čovek. Odgovor ćete doznati ako pogledate film. Jose će svakako doživjeti transformaciju, a mi ćemo dobiti jedan novi, na momente isforsirani, ali uglavnom brutalno iskreni pogled na moderni nogometni biznis. Na tom će nas putu voditi sjajni Benoit Poelvoorde (nagrađen na Bledu za najbolju mušku ulogu) i simpatični, naivni Marc Zinga. Iz drugog plana će se ubacivati Tatiana Rojo kao eskort-dama koja je već čula sve govnarske priče bogatih Europljana, i Tom Audenaert kao stereotip znojave europske naivčine na zadatku u Africi.
Istina je da Scouting for Zebras pogađa uglavnom iste očekivane note i da dosta često od nas pokušava izvući emocionalnu reakciju, ali to ne poriče činjenicu da je nogometni biznis veoma surov u današnje vrijeme. Prava frka je to što je nogomet dosta često jedina opcija za normalan život nekim momcima iz loših kvartova u zemljama trećeg svijeta.
