Recenzija – “Slow Motion Suicide” (Slow Motion Suicide): Album za oživljavanje
Novi album na našoj rock sceni dijeli ime samog benda – Slow Motion Suicide. Na prvu možda ne zvuči primamljivo, no ime je zapravo vrlo hedonističko. Kako su sami članovi objasnili, pod njim su mislili na sve one stvari koje nas ubijaju polako, a ne možemo im odoljeti. Ti mali životni užitci koji nisu zdravi ali čine čovjeka sretnim ponekad su točka na i bez koje doživljaj ne bi bio potpun.
Slow Motion Suicide oformili su se 2013. godine, a članovi su se nasumično upoznavali. S obzirom na to da svi dolaze iz različitih dijelova Hrvatske, bolje se možda ne bi našli niti da su se svijećom tražili. Nicky Ingram (vokal), Mark Leossa (gitara), Anna Smith (bass), Iggy Krutz (bubnjevi) četvorka je koja je podijelila zajedničku viziju pjesama napisanima od strane frontmena. O njihovoj kvaliteti dovoljno govori i činjenica da je album u New Yorku masterirala Emily Lazar koja je, usput budi rečeno, radila i na albumima “Wasting Light” Foo Fightersa i “Heathen” Davida Bowieja. Igor Rogović je snimao i miksao album koji je kroz pet mjeseci nastajao u Hrvatskoj i SAD- u.
Castaway, pjesma koja je doživjela svoju električnu i akustičnu verziju, najavni je singl za ovaj album. Prvi spot snimljen za ovu stvar pomalo je morbidan no nekako ipak ne oduzima ništa od pjesme koja je pjevna. Brzo ulazi u uho, ima lijep ritam a stihovi nisu neka jeftina rima niti je pjesma vesela. Novi akustični spot sasvim je benigna varijanta u odnosu na prvi, a opet tako lijepo pristaje uz pjesmu.
Jasni riffovi i poruke
Goliath je jedna od onih pjesama koja zvuči poznato iako je nova. Taj zvuk jasnih gitarskih riffova nešto je čime se služe neki veliki i kvalitetni bendovi, zbog čega su (između ostalog) takvima i postali. Ne mislim da ovaj bend kopira ikoga, već da su zvukove svojih uzora i vlastitih glazbenih preferencija pretočili u originalna autorska ostvarenja. Fortress Made Of Ice još je jedan lijepi primjer emocija prenesenih u stihove. Slikovito opisani, slušatelju otvaraju mogućnost vizualizacije svega otpjevanog i na taj način gotovo svatko si može predočiti vlastiti video spot. Na albumu su isprepletene pjesme žešćih i mekših ritmova te socijalno osviještene ili ljubavne tematike. Revolution, Be Somebody ili Make Believe neki su od primjera pjesama koje šalju svima jasne poruke.
Posljednje desetljeće prošlog stoljeća bilo je lijepo razdoblje za rock glazbu, kako u svijetu tako i u nas. Ako ste voljeli taj period, voljet ćete i ovo studijsko izdanje. Ono donosi taj zvuk izgubljen kroz vrijeme, a kojeg se ne usudi snimiti baš svatko. Debitantski album apsolutni je uspjeh i postavio je letvicu zaista visoko. Nadam se da će svaki sljedeći biti bolji od prethodnika jer ovaj bend ne zaslužuje ostati na ovome. I ne, oni nisu stoner bend. Oni su Slow Motion Suicide.
