Recenzija: Smoke Fiaries – Iznenađujuće dobar ‘zimski’ album
Pomalo konceptualan u svom načinu izdavanja, album Smoke Fairiesa ima neuobičajen uvod – počinje božićnom pjesmom. Da, božićnom pjesmom. Nakon čega u slijedu albuma postoji još nekoliko božićnih pjesama. Ako ste me ikada vidjeli ili čitali uživo ili uvirtualno, znate da nisam pretjerani fan božićnih pjesama i “zimskih” albuma. Zapravo, genetski sam alergična na svako spominjanje blagdanskih i zimskih radosti unutar ičega što nalikuje na glazbu.
Ipak, uvodni “Christmas Without a Kiss” Fairiesova albuma prikladno naslovljenog “Wild Winter” nešto je sasvim drugačije od uobičajenih plitkih blagdanskih pjesama. Unatoč naizgled tragično-romantičnom naslovu, ovo nije niti ljubavna, niti tragična pjesma, već svojevrsna oda trenutku odlučnosti otpjevana strastvenim glasom preko punih i raskošnih bas linija. Fairiesova “Christmas Without a Kiss” tako postavlja savršenu scenografiju za ostatak albuma čija estetika počiva na atmosferičnom rocku, folk elementima, iznenadnim nasilnim gitarskim dionicama te sanjivo privlačnim vokalima Jessice Davies i Katherine Blamire koje kao da su ispale iz kakvog starogrčkog mita o odbjeglim Erinijama koje su impromptu osnovale rock bend.
Smoke Fairies – 3 Kings
“Wild Winter” peti je studijski album britanskog dua Smoke Fiaries koji je surađivao s nekim od velikana današnje glazbene scene poput Jacka Whitea, PJ Harvey, Laure Marling i drugih, te zapravo već duže vrijeme održava svoju naviku uspješnog stapanja naizgled suprotnih ideja u muzici kao što su pomalo mračnjački, atmosferični rock s tradicionalno “upbeat” tematikom poput skladanja blagdanskog albuma. Fiariesov “Wild Winter” zato se sluša poput kakve antikne zvučne slikovnice ili stare basne pripovijedane s koljena na koljeno u hladnim zimskim noćima na nekom napola imaginarnom izoliranom mjestu na kojem je još uvijek veoma lako povjerovati u mitologiju i magiju oslikanu bestežinskom magijom zvuka. Pjesme poput “3 Kings” ili “Snow Globe Blizzard” zvuče više kao folk-rock soundtrack za kakav novi masovni filmski triler nego li kao pjesme čiji tekstovi motive i tematiku uzimaju iz uobičajenih religijski potkovanih božićnih priča.
Smoke Fairiesima ovo je već drugi album ove godine, nakon istoimenog albuma “Smoke Fairies” koji je izašao u travnju. Ovaj netipičan i tehnički besprijekorno izveden “blagdanski” album neće pasati svima, no Fairiesi su možda ovim albumom zapravo upiknuli “u sridu” danas pomalo zaboravljene poante blagdana – one u kojoj se, unatoč svim životnim teretima, pronalazi davno zaboravljena nada.
