novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – Viši od mora: Kako politika utječe na svakodnevne živote ‘običnih’ ljudi?

Foto: rizzoli.eu
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: rizzoli.eu
Foto: rizzoli.eu

Iako je roman Viši od mora u moje ruke došao odmah po izlasku iz tiskare kad je njegova autorica Francesca Melandri gostovala na Festivalu svjetske književnosti i sudjelovala na tribini  o odnosu književnosti i politike, zanimljivo je da će njegova recenzija izaći 10-ak dana nakon što je cijeli svijet ostao šokiran terorističkim napadom na redakciju tjednika Charlie Hebdo. Naime, roman se i sam bavi terorizmom, ali ne njegovim primarnim žrtvama niti njegovim počiniteljima, već rodbinom potonjih koji su također kolateralne žrtve zločina članova svoje uže rodbine. Melandri je upravo u toj debati istaknula kako njen interes nije politička propaganda, već način na koji politika utječe na svakodnevne živote običnih ljudi. 

Obični ljudi su i protagonisti romana koji je Melandri smjestila na neimenovani otok na kojem se nalaze posebni zatvori za političke i ine zatvorenike, a glavni likovi su Paolo i Luisa, koji igrom slučaja ostanu zatočeni na otoku i tijekom jedne noći razviju posebno blizak odnos. Luisin suprug na otok je premješten zbog ubojstva policajca u zatvoru u kojem je prethodno boravio, a Paolov sin ubio je mnoge zbog ideala revolucije kao i mnogi drugi u turbulentnim 70-im godinama. Najpoznatija žrtva talijanski je premijer Aldo Moro, kojeg su Crvene brigade otele i nakon dva mjeseca pogubile, a Melandri se odlučila baviti fikcionaliziranim osobama i događajima. O samim zatvorenicima saznajemo prilično malo – Luisin suprug često je zlostavljao suprugu, Paolov sin pojavljivao se u kući svakih par mjeseci u činovničkom odjelu i sudjelovao na obiteljskom ručku kao da se ništa ne događa. Autorica posvećuje dio romana i odrastanju Paolovog sina, odnosno same Luise koja je kao žena u siromašnoj seoskoj sredini uvijek bila podređena, a sve postupno vodi neminovnom – zbližavanju Paola i Luise.

Samo smještanje radnje romana na otok, koji je sam po sebi odvojen od svijeta (a ovaj otok je k tome otok-zatvor) te postupno isprepletanje životnih priča protagonista očito nam daje na znanje kako će se protagonisti, do tad potpuni neznanci, i emotivno zbližiti. Cijela fabula složena je tako da taj susret djeluje kao da je sudbinski predodređen, a sam završetak (koji vam nećemo otkriti) ipak ruši banalni stereotip sudbinske ljubavi. Neki drugačiji, melodramatičniji završetak teško bismo mogli smatrati kvalitetnim. U prvom su planu psihološke karakterizacije Paola, profesora filozofije i povijesti koji je očito živio građanskim životom i Luise, koja je od samog djetinjstva bila prisiljena brinuti o vlastitoj egzistenciji i kojoj je muževljev boravak u zatvoru na neki način došao kao oslobođenje, a zanimljivo je da se Melandri više bavi djelatnicima zatvora nego li samim zatvorenicima. Tako je možda i najzanimljivije lice u romanu Pierfrancesco Nitti, zatvorski čuvar koji također doživljava spoznaju tijekom samog romana.

Još poneko opće mjesto u romanu (poput referiranja na Kanta kad se govori o etici, spominjanju Slavena kao neobuzdanih kriminalaca) ne treba previše osuđivati, budući da je autorica (u mojim očima) uspjela opravdati program koji je iznijela u gore navedenoj debati. Njen kratki roman ni u kojem slučaju ne funkcionira kao politički pamflet, već se bavi sudbinama ljudi na koje je politika izravno utjecala, a za što oni ni na koji način nisu zaslužni. Jasnim pripovijedanjem koje stalno prati nekoliko razina (sadašnjost i prošlost, obiteljsku i zatvorsku, političku i osobnu) Melandri je uspjela ispričati zanimljivu ljubavnu priču dvoje prilično nesretnih ljudi koje je (inače uobičajeni) posjet zatvoru uspio izbaciti iz životne kolotečine te napisati roman koji možda neće ostati upamćen kao književni klasik, ali koji svakako vrijedi pročitati.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari