Quincy Jones
6. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minute Quincy Jones, legendarni producent i kompozitor, prisjetio se izazova s kojima se susreo kao Afroamerikanac u Hollywoodu, uključujući kontroverzan susret s Trumanom Capoteom tijekom rada na filmu “In Cold Blood”. Jones je bio prvi crni umjetnik nominiran za Oscara dvaput u istoj godini i prvi koji je služio kao glazbeni direktor za dodjelu Oscara.

Ivana Lulić
2. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 7 minute Ivanina poezija je osobna, a opet sposobna da u čitatelja prodre potpuno spremna da na sebe primi nova značenja, da poput mjenjolika uzme oblik vaše duše.

Film

Filmolista – Pet filmova braće Coen: Neobične životne priče običnih ljudi

Foto: facebook.com/BigLebowskiMovie
Vrijeme čitanja: 5 minute

Filmski pregledi čija je tema opus jednog ili skupine redatelja u najvećem se broju slučajeva priklanjaju teoriji koja se na području filmologije naziva teorijom autora. Osim što postaje praktično sredstvo u podjeli povijesti svjetske kinematografije, pojam autorskog izraza u istoj ima ulogu metode za analizu filmskog djela.

Prema tome, osobine, složenost i posebnost filmskog se djela pripisuju kreativnim tendencijama autora, u ovom slučaju redatelja. Ipak, kada je riječ o redateljima Joelu i Ethanu Coenu, važno je naglasiti njihov izrazito anti-autorski pristup filmskoj industriji. Braća Coen su, prema riječima R. Bartona Palmera, oduvijek odbijali postati figurama ”velikih redatelja”, a svoje su se filmove trudili zaštititi od toga da ih se promatra isključivo unutar autorskog koncepta.

Bez obzira na ovo, filmovi braće Coen snažno portretiraju autorski izraz. Njihov se stilski pristup filmskom mediju može definirati kao osoban i intiman, a na području žanra ostaju vjerni film noiru, drami i komediji. Bogat vizualni i verbalni humor, ironija, jednostavan i realističan ton samo su neka od obilježja njihovih filmova. Priče su to koje svoje protagoniste igrom slučaja ili zbog nepromišljenih postupaka dovode do teških i bezizlaznih okolnosti s obzirom na koje ostaju potpuno nemoćni.

Ovaj je moment uvelike prisutan u filmovima Alfreda Hitchcocka, a opus braće Coen ga nasljeđuje stvarajući ”prototip protagonista s naglašenim slabostima koji je prisiljen suočiti se najgorim” (R. Barton Palmer, 2004.), a upravo to postaje zajednička točka filmovima koji slijede u ovome pregledu.

Barton Fink
Foto: sincitycinema.tumblr.com

1. Barton Fink (1991)


Smještena u kasnu 1941. godinu, radnja prati mladog i strastvenog pisca u usponu koji se, nakon što ostvari uspjeh pišući drame za Broadway, odluči iz New Yorka preseliti u Los Angeles kako bi radio na pisanju scenarija. Barton Fink (John Turturro) započinje život u neuglednom i gotovo napuštenom hotelu kako bi spriječio mogućnost da ga luksuz holivudskog života udalji od života običnog čovjeka što kao temeljnu tematsku odrednicu svojih umjetničkih tendencija nerijetko ističe u razgovoru sa svojim susjedom Charliejem Meadowsom (John Goodman).

Priča između umjetničkog razvoja i krize u svom modernističkom tonu ne dopušta protagonistu fizički niti duhovni napredak, stoga ga povlači u slojevit i kompleksan svijet imaginacije prepun mističnih elemenata. Njegovim neuspješnim pokušajima da se poveže s ”običnim čovjekom”, tendencijom svoga umjetničkog izraza, autor pristupa uz veliku dozu ironije. Na kraju suočen s apsurdnim i apokaliptičnim događajima, Barton Fink je prisiljen prihvatiti svoj nedostatak empatije te nemogućnost da čuje i razumije priče običnih ljudi.

Brojna dramska obilježja, ekspresivan glumački izraz, ”Kubrickova” mizanscena i modernistički pristup narativnom konceptu Bartonu Finku daju velik žanrovski raspon, a njegova mu priča osigurava istaknut položaj u opusu Joela i Ethana Coena.

Fargo
Foto: inquisityveg.tumblr.com

2. Fargo (1996)


Jedno od najvećih filmskih ostvarenja braće Coen, Fargo, film je utemeljen na istinitim događajima i smješten u snijegom prekrivenu Minnesotu. Redatelji inzistiraju na prostornim odrednicama koje, osim denotativne, imaju i estetsku funkciju. Fargo donosi priču o apsurdu i tragičnim dimenzijama ljudskog neuspjeha.

Radnja započinje kada se Jerry Lundergaard (William H. Macy), kako bi riješio problem dugovanja, sastane s dvojicom bivših zatvorenika i dogovori otmicu vlastite žene i podjelu novca od otkupnine koju bi zatražili od njezina imućnog oca. Ipak, plan za brzo i jednostavno stjecanje velike svote novca postao je splet ubojstava u koji se uplela policija, a potom i otac otete supruge koji je odbijao slučaj prepustiti isključivo Jerryju.

Izuzetna autentičnost, ironičan i humorističan komentar ljudske slabosti te nepotrebni i brutalni izljevi nasilja samo su neki od elemenata koji čitavu priču na generalnoj razini čine grotesknom i apsurdnom. Psihološka je funkcija ostvarena promišljenom upotrebom različitih filmskih postupaka. Naime, odnos pojedinca prema svijetu, metafora za nemoćnog čovjeka bačenog u vrtlog bezizlaznih problema, iznesen je upotrebom totala mistične i usamljene atmosfere, a krupni se planovi koriste s cilljem oslikavanja osobnosti. Bez obzira na neslućenu beznadnost, očaj i nemoć likova, važno je naglasiti Fargov humorističan ton i dirljivu poetičnost.

The Big Lebowski
Foto: hirxeth.tumblr.com

3. The Big Lebowski (1998)


Snimljen prema predlošku romana Raymonda ChandleraThe Big Sleep“, The Big Lebowski uvodi nas u svijet kalifornijskog besposličara  Jeffreyja Lebowskog (Jeff Bridges) koji biva zamijenjen za bogataša istoga imena i time upleten u opasne okolnosti. Braća Coen svoje likove potiču na istraživanje misterija, ali istovremeno kreiraju beznadno složenu radnju koja ostaje nevažna, zbog čega se ovaj film nerijetko veže uz motiv postmodernističkog besmisla.

The Big Lebowski spaja različite žanrovske postupke, bogat je humorističnim elementima, zanimljivim dijalozima i nadrealnim snovitim sekvencama. Njegova citatnost ujedinjuje litetarne s filmskim postupcima, a avanturistički ga elementi čine izuzetno privlačnim. Bez obzira na sveprisutan besmisao važno je istaknuti toplu atmosferu i komičnost priče koja je ovaj film učinila kultnim ostvarenjem.

 The Man Who Wasn't There

Foto: cavernouscontemplation.tumblr.com


 4. The Man Who Wasn’t There (2001)


Ovaj neo-noir film, tematski vrlo srodan Fargu, problematizira posljedice nepromišljenih planova pripadnika srednje klase čiji je cilj materijalna dobit. Radnja prati brijača iz predgrađa, Eda Cranea (Billy Bob Thornton), koji ljubavniku svoje supruge pošalje anonimno pismo u kojem zatraži novac te zaprijeti da će u protivnom odati tajnu o njihovoj aferi. Plan vrlo brzo pođe po zlu, a Ed izvrši ubojstvo za koje je potom optužena njegova supruga. Upravo ovaj moment postaje prijelomna točka od koje se nižu događaji koji rezultiraju osudom protagonista na smrtnu kaznu.

Priča prožeta vječnim motivima neizvjesnosti i nestalnosti trenutnih životnih okolnosti portretira anksioznog i usamljenog čovjeka, a ova se atmosfera postiže različitim filmskim postupcima poput niskog osvjetljenja, inzistiranja na statičnoj kameri, poštivanja narativnog kontinuiteta te izostavljanjem nestabilnih kompozicija.

Tematsko utjelovljene nade za duhovni napredak, uz sveprisutan tip protagonista, može se smatrati izrazito autorskom karakteristikom koja ovaj film čini reprezentativnim ostvarenjem opusa braće Coen.

A Serious Man
Foto: scenesandscreens.tumblr.com

5. A Serious Man (2009)


A Serious Man je drama s elementima komedije u čijem je središtu profesor fizike Larry Gopnik (Michael Stuhlbarg) čiji se privatni i poslovni život istovremeno počinju raspadati. Suočen s naglom nestabilnošću na radnom mjestu i raspadom braka te obiteljskih odnosa, a zatim prisiljen uzdržavati brata kockara i platiti sprovod ljubavnika svoje još uvijek zakonske supruge, protagonist preispituje svoju sudbinu te podliježe potpunom očaju. Ova priča o nedužnom čovjeku osuđenom na propast, a na kraju i smrt, vješto kombinira tragične s komičnim elementima. Naime, radnja u cijelosti djeluje groteskno, a lik se protagonista gubi u ulozi žrtve životne okrutnosti.

Čitav film odiše jednostavnošću, radnja se odvija usporeno, a njezini su likovi izuzetno pasivni. Braća Coen se poigravaju krupnim planovima kako bi naglasili dubinu ljudskih emocija i detaljima koji za cilj imaju ocrtavanje osobnosti, a nerijetko postaju i pokretači radnje. Ironičan je autorski komentar izražen u samom naslovu filma i prisutan je do samoga kraja, a gledatelja izdiže iznad same radnje ostvarujući u njega svijest o apsurdu i nestalnosti ljudske egzistencije.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari