Izvještaj: Riječani tulumarili na drugom po redu Tulumu
U petak, 14. studenog, održan je drugi po redu Tulum u riječkoj Dvorani mladosti. Koncepcija je bila gotovo jednaka prošlogodišnjemu Tulumu – tri izvođača, tri donekle različita žanra i četiri sata dobre zabave. Ni izvođači se nisu drastično promijenili u odnosu na prošlu godinu pa smo tako ponovno imali priliku vidjeti S.A.R.S. i Brkove, a umjesto prošlogodišnjega headlinera, Dubioze kolektiva, provjerenim su se zabavljačima pridružili Dječaci. Nešto je drugačiji u odnosu na prošlu godinu bio i redoslijed izvođenja. Karizmatični je S.A.R.S. tako napredovao od prošlogodišnjega iznimno nezahvalnoga termina koji pripada uvodničarima do headlinera Tuluma, Brkovi su ostali na sigurnoj, srednjoj poziciji, a Dječacima je pripala uloga zagrijavanja publike.
Simpatični su Dječaci započeli svoj nastup s ne više od desetak minuta kašnjenja, odnosno doista prije 21 sata! Dvorana je svojim najvećim dijelom bila prazna. Bila je prazna jer su ljudi bili vani ili u okolnim kafićima, zagrijavajući se artiklima kupljenima u obližnjim trgovinama ili pak rundama na šankovima. Bila je i prazna jer dobar dio ljudi jednostavno nije stigao biti u njoj u 20:30. Dijelom je bila i prazna jer su ljudi došli na S.A.R.S., a to je prokomentirao i sam Zondo.
Bez obzira na malobrojnost publike, Dječaci su svoj nastup odradili onako kako Dječaci odrađuju svoj nastup. Red sarkazma, red pjesama s „Drame“, red pjesama s „Istine“ uz dodatak novih proizvoda iz njihove kreativne radionice, Bilih starki i Struje. Bilo je problema s razglasom, u određenim se trenucima osim instrumenata nije čulo gotovo ništa, pa okupljenoj publici i nije preostalo puno toga osim uživanja u apokaliptičnim plesnim pokretima Vojka Vrućine, Ive Ive i ostale Dječačke ekipe. Da razglas ne valja, primijetili su i sami Dječaci pa su, prije no što su nas nahranili Punjenim paprikama, zamolili tonca (op. a. koji nije imao set liste nijednoga benda ili mi ih barem nije htio dati) da pojača bass što je isti i učinio te je razglas doista bio kudikamo bolji.
Kasnije je puno djevojaka plesalo u bilim starkama na Bile starke, svi smo pljeskali nakon digidigididigidija u Dalmaciji, a studenti su glasno zahvaljivali tatama što im plaćaju stanove na Siromašan. Dječaci su nam odsvirali i pola Narodne jer smo mi urbani, a pjevajući After u zatvoru podsjetili su nas da je Milan Bandić u zatvoru, ali, eto, izgleda ne zadugo. Uz ironičnu opasku kako su ih organizatori trebali staviti u Palach jer bi tamo napunili cijeli prostor, zahvalu publici i najavu riječkih miljenika, Brkova, priveli su kraju svoj jednosatni, zabavni i, ipak, loše ozvučeni nastup.
Brkovi su svoj nastup započeli oko 22 sata, a dotad se dvorana već ugodno popunila iako je i dalje bila daleko od pune. Ipak, ne može se zanemariti činjenica da je izuzetno puno ljudi ušlo posve planski na nastup Brkova i da su ti isti ljudi pjevali, vikali, tresli glavama i doslovno drmali dvoranu. U svojim su karakterističnim kostimima petorica iz Brkova vrlo suvereno vladala pozornicom i već poprilično nagužvanim parterom koji ih je gotovo hipnotično slijedio i davao pozitivne povratne reakcije. Na samome su nas početku nastupa zamolili da zamislimo da volimo Iron Maiden i Opću opasnost jer ćemo sada čuti takvu glazbu s ponešto drugačijim tekstom. Ljudi su očito zamislili da vole (ili možda stvarno vole pa zamišljanje ni nije bilo potrebno) i beskompromisno izvikivali sve (vulgarne) stihove ovih markantnih muškaraca.
Ekstaza se dogodila kada se petorici pridružio Ivo Ivo, nekadašnji Ivo Sivo, iz Dječaka i s njima izveo Toleranciju. Valjda nije bilo osobe u dvorani koja nije iz petnih žila pjevala furaju mene i moga jarana jer i oni koji nisu znali stihove kada je pjesma krenula, do njenoga su ih kraja naučili. Razglas je pristojno funkcionirao na Brkovima, ali i da kojim slučajem nije, bilo bi teško to primijetiti jer je sve više ljudi punilo parter i tribine i svi su izgledali kao da im je baš onako kako im treba biti – zabavno! Najveće su ovacije očekivano izazvale najpoznatije pjesme poput Bolje da sam s frendovima pio rujno vino ili Kurvo prokleta, ali su i sve ostale pjesme iz njihova turbo punk folk wellness, kako sami definiraju svoj žanr, repertoara bile i više no dobro prihvaćene.
Osobno mi je posebno fascinantno koliko je djevojaka znalo sve tekstove, psovalo bez pardona i izuzetno energično pratilo cijeli nastup Brkova. Izgleda da su pronašli ključ uspjeha kod svih spolova, rodova i orijentacija, bez obzira što bi se čitajući njihove tekstove dalo zaključiti kako su oni pravi, muški bend. Treba istaknuti i da je Shamsa, vođu Brkova, izuzetno pogodilo izbacivanje Rajka Dujmića iz Novih fosila jer je za njega Rajko sasvim normalan čovjek i doista ne razumije kako netko može izbaciti iz benda čovjeka koji je taj bend stvorio. Rajko je sve. Vratite Rajka! Ne dajte da Shamso bude nesretan ili ljut!
Kulminacija se Tuluma počela događati oko 23 sata i trajala je otprilike sat i trideset minuta uz dvije kapitulacije i bis. Može i drugačije bila je pjesma kojom je simpatična i karizmatična S.A.R.S. (Sveže amputirana ruka Satriania) sedmorka stupila na pozornicu i pokrenula masovnu histeriju. Zanimljivo, dio je publike nestao nakon Brkova, pa zaključujem kako nisu ipak svi došli samo radi S.A.R.S.-a. Dakle, sastav se partera donekle promijenio, ali je neprestano bio dupkom pun, lijeva je tribina bila kompletno zauzeta, desna je ugostila nešto manje ljudi, ali je sve u svemu prostor Dvorane mladosti bio vrlo lijepo popunjen. Sa S.A.R.S.-om se ponovno javio stari problem s razglasom koji se nešto poboljšao tek pred sam kraj koncerta. Naime, ugodan glas simpatične Sanje Lalić, pratećega vokala ove grupe, gotovo nismo čuli na većini pjesama, a trebali smo jer Sanja pjeva puno i pjeva lijepo pa je prava šteta kad se dogodi ovakav propust.
Sa S.A.R.S.-om se dogodio još jedan problem, a taj je činjenica kako je jako puno publike (pretežno ženske populacije) došlo radi Lutke i Klinke te nije znalo starije ili bilo koje druge pjesme osim dviju spomenutih. Dakako, bilo je i mnogo onih koji su znali sve tekstove pa su tako jednoglasno pjevali Ratujemo ti i ja, Mir i ljubav, Debeli lad, Budjav lebac i ostale S.A.R.S.-ove uspješnice. Naslovna je pjesma novoga albuma “Ikone pop kulture“ izuzetno dobro prošla kod publike, ali je apsolutna kapitulacija nastupila u trenutku kad su krenuli prvi taktovi Lutke. Nju su pjevali apsolutno svi, neke su djevojke plakale, neki su držali mobitele i upaljače i tek su je rijetki krajnje indiferentno odslušali (priznajem, kriva sam). Nakon Lutke uslijedila je kapitulacija broj dva u vidu Klinke. Tu su pjesmu ponovno pjevali gotovo svi, i nekako sam stekla dojam kako je S.A.R.S. trenutačno sinonim tih dviju pjesama. Stekla sam dojam i da S.A.R.S. zapravo ne zna što želi biti.
Među prvim su pjesmama odsvirali svoj veliki hit Ti, ti, ti u izvedbi im se kojega pridružio brkovski Shamso. U tom je trenutku nastao i ironičan komentar kako je ovo jedna balaševićevska pjesma čime se zapravo htjelo naglasiti koliko to ona nije te koliko je zapravo ta pjesma slika banaliziranoga izljeva ljubavi. Nakon takvoga je komentara i takve pjesme, S.A.R.S. nešto kasnije odsvirao Lutku i Klinku te im je tada, izgleda, romantika okej. S druge strane, te su dvije pjesme odsvirali jednu za drugom kao da ih se žele riješiti i dalje svirati svoj puno angažiraniji repertoar, ali su onda na bisu ipak ponovili Lutku iako vjerujem kako su brojni S.A.R.S.-ovci htjeli ponovno čuti primjerice Budjav Lebac. Karizmu im nitko ne može poreći baš kao ni količinu uloženoga truda, ali im argumentacija (primjerice, mogli smo čuti kako ih nerviraju političari jer su govna) i definicija benda nisu jače strane.
Sve u svemu, drugi je Tulum opravdao očekivanja svih onih koji su odlučili kupiti kartu za njega. U četiri su se sata izmijenili razni ritmovi, tekstovi, osjećaji, a proporcionalno je s vremenom i bendovima rastao i broj publike te je fotografija koju je S.A.R.S. uslikao na samome kraju zasigurno oku vrlo ugodna. Kad se zanemare tehnički problemi ili eventualne neispunjene želje vezane uz pjesme koje (ni)su izvođene, osjećaj je ono što se broji, a činilo mi se kako je većina u petak, nešto prije jedan sat ujutro, ipak napustila Dvoranu mladosti s pozitivnim dojmovima.
