Rockmark ima kviz karte koje te pripremaju za faks, Potjeru i Milijunaša

,Jednom davno…” Uvijek dobra priča mora početi tim, ali ne i moja kartaška. Ne jer sam pravi mali katolik koji nikad ne bi kockao, nego jer kad sam bio klinac, djed i baka u Istri jutrima bi igrali briškulu i slušali prvo program HR-a. Ja bih sjedio na štoku prozorčića i pio svoje vruće mlijeko sa žlicom skuhane kave i buljio u njihove ruke i karte što bi se nad stolom s kojeg je sklonjen stolnjak brzim potezima izmjenjivali u nečemu. A onda i povremeno beštimanje. Naravno da sam htio osjetiti to uzbuđenje zbog par papira u ruci u koje su gledali. Kad bih pitao da mi pokažu, rekli bi da to nije za malu djecu. Kad narasteš.

Par godina poslije, život me iz Istre odveo u Karlovac gdje je bela neprikosnovena kartaška zabava. Stari bi čak išao na turnire. Oni bi pak naginjali gemište subotama. Igore, još ne. Premali si. I tako dođe srednja škola, prvi razredni izleti. Kul ekipice vuku prve dimove duhana i kao i svi antijunaci moje kvazi-kartaške priče pičkaraju. Može mi netko pokazat’? –Daj, Jurilj, tko će te sad učit belu.

Skupi bodove na pametovanju

I eto… Isusove godine, ne znam nijednu kartašku igru. Čak ni Uno. Lastane, evo korijena ljubavi prema socijalnoj distanci. Zašto ja uvijek moram na kampiranjima prati suđe, peći roštilje i motati pljuge dok se drugi kartaju? Srećom, štreberko s pažnjom mlade pčele na steroidima zanima se za sve što ima veze s institucijom pop kulture. Uzmite mi diplomu povijesti za jedan certifikat iz pop kulture. Odmah dajem tih pet godina za pošteni maraton trivija kvizova (više mi je koristilo od te diplome). I onda vidim da zagrebačka knjižara Rockmark (mislim da je vrijeme da Ziher krene naplaćivati sve te besplatne geekovske reklame u svojim tekstovima) ima svoj vlastiti proizvod: špilovi karata za pop-up kviz.

Znači, jednostavna je spika: špil karata s pitanjima iz pop kulture i drugi iz glazbe. Možeš najmanje u dvoje. U paru. Trojcu. Grupnjaku, po grupama, timovima, momčadima sve dok ima izmjenjivanja pitanja nekom nasuprot. Možeš i sam sa sobom ako si dovoljno pijan ili napušen da vidiš pitanja Princip je jednostavan: znaš-ne znaš odgovore na pitanja iz pop kulture i glazbe. Tri pitanja, ispod tri odgovora. Postoji i nekolicina karata s jednim, puno težim, za pet bodova. Ak’ već netko iste skuplja. Što me tu oduševilo? To što mi je začepilo gubicu po pitanju pametovanja.

Priprema, pozor, faks!

Pitanja Rockmarkovih karata nisu namijenjena nijednoj konkretnoj generaciji: ni Z ni milenijalcima ni boomerima iliti ex-jugoslavenima nego uglavnom onima koji su bili asocijalni, pa spas tražili u filmu, sportu, glazbi, (likovnoj) umjetnosti, kazalištu i dnevnim ekstremima. Ako si u srednjoj i ova te školska godina nije slomila kao što je Vlada slomila štrajk, hoćeš na Filozofski ili Politologiju, ne plaćaj pripreme nikakvim školama. Nabavi špilove i prođi oba dvaput i zagarantirana ti je kombinacija antropologija-hungarologija. Zaigraš li s ekipom na plaži ili na kampiranju (kao ja), idućih pet godina studiraš psihologiju. Drugim riječima, opća informiranost o svemu prije travnja ove godine. Ekipa je u toku s vremenom, aktualnostima i zbivanjima pa će sve dobne skupine doći na svoje. OK, ajde, nije možda za demografiju 50+. Ako si studoš, istim principom igranja u paru ili ekipom možeš si zaraditi i par dobrih rundi, a u nacionalnim turnirima pop kvizova i neke ozbiljnije nagrade. (Mi ne dijelimo ništa, osim savjeta)

Sredinom srpnja svježe pečene karte strpao sam (umjesto japanki i Autana) u ruksak za kampiranje na Seasplashu i uz jutarnju tursku kavu i pljugu s frendovima podijeljenim u timove natjecao čiji je najseksi organ veći. Do kraja špila padale su teške riječi, neko me i maske, zbog stotinu informacija za koje smo vjerovali da ih moramo znati jer su napokon noći skrolanja i švercanja pred ekranom na poslu dobile opravdanje.Oni koji vode, naravno, kažu da su pitanja dobro balansirana, dok luzeri (u doslovnom igraćem smislu) kažu da su opskurna. Ja mislim da svatko treba znati je li Pacman stariji od Tetrisa, koji je broj Jordan nosio od povratka iz mirovine na svom dresu (valjda ste gledali The Last Dance) ili koju je slavnu igricu napravio slavni Notch? Pitanja nisu ograničena na Hrvatsku, pa tako provjereno šljaka sa strancima (naravno, ako ste dovoljni dobri i dragi da pitanja dobro prevedete, što je fakat lako).

Hoćemo ekspanziju!

Dvaput smo prošli po cijeli špil u sat vremena u poslijepodnevnoj fjaki iščekujući večernje partijanje, za koje ni ne primijetiš da se možeš prethodno odgovorno napiti, a da ni ne primijetiš niti se natječeš. Brate, nismo više djeca. Udaramo po gemištu kao Mate Parlov po nosevima. Suma sumarum, ljeto je dobilo novu igru za cijelu ekipu, ali i familiju. Ako si dosad mislio da trebaš na Potjeru ili Milijunaša, da znaš opskurnosti o glazbi više negoli ocvali post-Poletovci, imaš više od jednog asa u rukavu. Blefiranja nema, osim ako se ne dogovoriš igrati u pare, ali osobno preporučujem u roštilj. Problem je u tome što su dvije grane premalo, pa možda da ekipa razmisli o linijama na temu općeg sporta, konkretnih sportova, filma, hrvatske politike (svrš), a za najtvrdokornije štrebere – seriju SF-a.

(Ja sam riješio sve rođendanske poklone u ovoj godini)