S.S. Kranjčević – Most do hrvatske moderne
Prije točno 150 godina, u Senju se rodio jedan od najvećih hrvatskih pjesnika s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, Silvije Strahimir Kranjčević.
Iako je živio prije više od jednog stoljeća, ako gledamo događaje koji su obilježili njegov život, ne možemo ne primijetiti sličnost s vremenom u kojem živimo. Iako nikada nije maturirao, uz intrevenciju biskupa J. J. Strossmayera, odlazi u sjemenište, a nakon njega završava i učiteljski tečaj. Taj mu bez mature nije bio dovoljan, pa se, kao i mnogi Hrvati, seli u susjednu Bosnu gdje je radio kao učitelj, ali i ravnatelj škole. U Sarajevu je proveo ostatak svog života gdje je 1908. godine i sahranjen.
Spomenik u njegovu čast ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu djelo je ruku Tomislava Ostoje.
Za vrijeme života objavio je tri zbirke pjesama: Bugarkinje, Izabrane pjesme i Trzaji, a posthumno zbirka Pjesme koje nije stigao sam prirediti. Druga objavljena zbirka ona je koja ga je proslavila i postavila ga na tron hrvatskog pjesništva.
Nakon prvog bacanja pogleda na njegova djela, mnogima nije jasno čemu toliki hvalospjevi. Držao se uzvišene forme, kitio stihove gdje god je stigao provlačeći kroz sve ton patosa te narativnosti. Njegova veličina nalazi se u rasponu tema koje se kreću od nacionalnih problema, do ljudske intime, te na koncu kršćanstvo s izmijenjenom simbolikom. Iako nije bio modernist, zasigurno predstavlja most do hrvatske moderne.
