Retropetak: Najmračnija ljubavna priča u eri punka (“Sid & Nancy”, A. Cox)
12. listopada 1978., New York. Rano ujutro iznenada se osjeća nemir u čuvenom Hotelu Chelsea, svratištu brojnih umjetnika, mjestu gdje je desetljeće ranije Leonard Cohen proveo noć s Janis Joplin, a Andy Warhol snimio eksperimentalni film Chelsea Girls.
Notorni bivši basist slavnih Sex Pistolsa, Sid Vicious, sjedi na krevetu sobe 100 u nijemom transu, potpuno gluh na pitanja policajaca koji pokušavaju doprijeti do njega. Prostorija je u potpunom kaosu. Vrata kupaonice su otvorena, bijele pločice poprskane krvlju, a na podu leži mrtva plavuša s ubodnom ranom na trbuhu – Sidova voljena djevojka Nancy Spungen. Truplo je prekriveno plahtom i odvezeno, a mladi glazbenik uhićen i odveden na policijsku stanicu gdje progovara tek nakon što duboko uvlači par bolno dugačkih dimova cigarete.
Međutim, pitanja o ovom legendarnom paru i njihovom neslavnom završetku ostaju zauvijek neodgovorena. Skovano je više teorija što se dogodilo te kobne listopadske noći iako većina javnosti već dugi niz godina smatra da je Vicious, iznerviran žestokom svađom s Nancy i potaknut drogama koje su mu zagrijale krv, ubo svoju djevojku i zatim izgubio svijest. Ali nemoguće je sa sigurnošću potvrditi tu pretpostavku.
Istina ostaje pažljivo zastrta sjenom narkotika, smrtonosnih supstanca koje su bile glavni, ako ne i jedini katalizator propasti ove turbulentne ljubavi. Osam godina nakon tragedije britanski redatelj Alex Cox postavlja najzloglasnije ljubavnike punka na filmsko platno i daje svoje viđenje njihovog misterioznog kraja, a svoj film otvara upravo opisanom scenom Viciousa u šokiranom stuporu.
Princ punka i ikona mladenačkog bunta
Viciousa utjelovljuje sjajni Gary Oldman. Glumcu je to bila jedna od prvih uloga: prihvatio ju je nevoljko i kasnije je smatrao da je njegova izvedba bila doista loša. S druge strane, kritika ga je obasula pohvalama. Frontmen Pistolsa, Johnny Rotten, pozitivno je ocijenio Oldmana, ali je u svojoj autobiografiji popljuvao režiju nazvavši film “najnižim oblikom života” i tvrdeći da obiluje netočnim činjenicama i prikazima.
Oldman je doista uvjerljiv kao Sid Vicious – hirovit, nemaran, divlji, skandalozan, problematičan – ukratko rečeno, duh punka i pankerskih ideala. Ali, ne zaboravimo, posrnula ličnost. Oldman gledateljima prenosi najtamniju stranu supkulture koja je sedamdesetih potresla London i odbacila sve konvencionalne vrijednosti. Vicious je istinski simbol tog kaosa koji je punk proširio. Iako je njegovo mjesto u bendu iz pozicije glazbenika bilo manje važno, njegova je persona i tragična biografija uvelike podigla Pistolse u glavne zvijezde Ujedinjenog Kraljevstva. Ta je slava podosta mračna, ali upravo zato toliko zanimljiva. Viciousova devijantnost kreirala je imidž cijele grupe.
Tako je Oldman imao zadatak proći Viciousov put i prikazati njegovu rastrojenost. Posebice je dobro dočarao Sidovo ponašanje u scenama nastupa s Pistolsima – energično i nekontrolirano skakanje po pozornici, pokazivanje grimasa, pogrešno i grubo sviranje bas gitare koju zamalo da ne razbije rukama prepunim uboda igle. Polugol, mokar i razrezan po prsima, on unezvjereno promatra obožavateljice u prvom redu koje ga predatorski promatraju. Oldmana je na trenutke teško razlikovati od pravoga Viciousa.
Romeo i Julija u prljavom heroinskom kaosu
Sid & Nancy jednostavan je naslov za film, ali zapravo je aluzija na Romea i Juliju, nesretne ljubavnike koje je davno prije ovjekovječio Shakespeare. Mnogi su tako i nazivali ovaj par zbog čije su se toksične veze Pistolsi raspali 1978.
U dva sata neromantične romanse pratimo priču o Sidu Viciousu i Nancy Spungen od samog početka do fatalnog kraja. Nancy je u London stigla iz New Yorka gdje je već bila zapečatila svoj status mentalno nestabilne i opasne groupie djevojke. Cox je u filmu prikazao kako ju je Sid isprva odbijao, ali se s vremenom sažalio nad Amerikankom uvidjevši kako drugi glazbenici loše postupaju s njom. Uvukla ga je još dublje u svijet droge, ali ljubav koja se naglo razvila između ovo dvoje mladih problematičnih ljudi neporeciva je usprkos propasti u koju su srljali brzinom svjetlosti.
Cox je nesumnjivo uspio stvoriti iskrenu, ali nimalo uljepšanu ili romantiziranu emociju koja je čvrsto vezala ovaj par. Prikazao je nered u kojem su živjeli, prikazao ih je u trenutcima najveće slabosti, daleko od javnosti, prikazao je njihovu sirovu strast i neukrotiv temperament. No, nijedna psovka, uvreda ni svađa nije ih mogla stvarno razdvojiti jer su se uvijek vraćali jedno drugome.
Sid & Nancy nikada nije nimalo prešao u patetiku. Doduše, neke su scene savršen primjer crnog humora, primjerice svađa Sida i Nancy usred ulice. Dok nekontrolirano vrište jedan na drugoga, Nancy iznenada primijeti svoj odraz u izlogu i počinje trgati odjeću sa sebe (nosi dugačku uzorkovanu haljinu) očajnički urlajući da “izgleda kao jebena Stevie Nicks”.
Sex, drugs & rock’n’roll
Chloe Webb kao Nancy ne zaostaje za Oldmanom. Njenu je ulogu silno željela Courtney Love, ali joj redatelj to nije mogao ostvariti pa je stvorio posebnu sporednu ulogu samo za nju kako bi se iskupio.
Budući da Nancy nije bila toliko medijski eksponirana kao Sid, zanimljivo je promatrati Webb kako ju tumači. Ona je nepokorna, dominantna, na trenutke čak superiorna nad Sidom (uglavnom zato što je Sid toliko drogiran da nije u stanju reagirati). Iritantnim, promuklim glasom i ogromnom upornošću uspjet će kasnije isposlovati Sidu nekoliko samostalnih gaža, ali na tim će nastupima uništeni glazbenik samo potvrditi vlastitu propast. Cox je Nancy predstavio u negativnijem svjetlu od Viciousa, ali tako su ju Sidovi znanci gledali i u pravom životu – kao nevolju koja ga je uništila do srži i gurnula u ponor autodestrukcije.
Aluzije na ubojstvo pojavljuju se i prije raspleta. Nancy često zapitkuje Sida bi li ju ubio zatraži li ona to od njega, a on joj daje nejasne i spore odgovore. Jedna od najsjajnijih scena je remake spota za Sidovu parodiju Sinatrine uspješnice My Way. Spot u filmu gotovo je identičan onome pravome, Cox je jedino dodao Nancy kako sjedi u prvom redu noseći svečanu haljinu i krunu od trnja na glavi. Na kraju spota Sid pištoljem puca u publiku. Zanimljivo je što bez oklijevanja ispaljuje metak i u Nancy.
Taksi za zagrobni život
Cox je na završetku ipak okrivio Sida za Nancynu smrt – u prizoru njihove zadnje noći u Hotelu Chelsea među njima plane žestoka svađa tijekom koje Sid zariva nož u Nancyn trbuh, a potom pada u nesvijest dok ona krvari do smrti u kupaonici.
Osobito je upečatljiva zadnja scena, neobična i nadrealna kao halucinacija, u kojoj se ispred Sida na nekom derutnom mjestu izvan grada zaustavlja taksi. Na stražnjem je sjedalu Nancy u vjenčanici. Sid sjeda pored nje i ljubavnici se odvoze u nepoznato. Moguće da je to jednostavno simbol Sidove smrti koja je uslijedila tri mjeseca nakon Nancyne, kada se namjerno predozirao heroinom. Neposredno prije samoubojstva izrazio je želju da ga pokopaju pored njegove voljene. Nisu mu ispunili tu želju, ali Sidova majka navodno je prosula njegov pepeo po Nancynom grobu.
Brojni fanovi pokazali su simpatije prema tragičnom paru. Dandanas obožavatelji opširno istražuju slučaj i pronalaze dokaze prema kojima Sid nije ubio Nancy. Vjerojatno nikada nećemo saznati što se točno dogodilo. Vicious nikada nije dao jasan odgovor, isprva je tvrdio da ju je on ubio, ali kasnije je uporno govorio da se ne sjeća jer je bio pod prevelikim utjecajem droge.
Cox je odabrao sjajan pristup njihovoj priči – dirljivo je istaknuo njihovu istinsku, snažnu emociju, ali bio je realan u sagledavanju okoline kakvu su stvorili, nepromišljenosti njihovih odluka i užasavajućeg načina života. Nije ih ocrnio, ali nije ih ni glorificirao. Simpatizirao je njihovu dinamičnu mladenačku ljubav, a gledateljima poručio kako droga može potpuno eliminirati i razoriti najčvršće veze.
Sid i Nancy, s jedva navršenih dvadeset godina, umrli su u kaosu koji su sami stvorili. Oni su predosjetili svoj rani kraj i nisu mu se trudili izmaknuti, nego su punom brzinom pojurili u zagrljaj smrti.