novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Simulation Theory” (Muse): Paranoidni soundtrack VR igrica

muse
"Simulation Theory" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Nakon prethodnog kiksa albumom “Drone”, Muse i dalje neumorno i paranoično pili po teorijama zavjere ne bi li nas se osvijestilo prozaičnim stihotvorstvom i preproduciranim pjesama što su u utrci za eklekticizmom ‘studijski kaos’ gdje ne znamo što je centar, srž, poanta i supstanca. Nekad alternativna trojka čiji frontmen Matthew Bellamy slovi za jednog od najboljih gitarista i najvećih vokala rocka današnjice, danas se shizofreno koprca u svojim samonametnutim identifikatorima i dokazuju da su posve izgubili svoj identitet u projektima.

Odakle toliki strah i tko će u svijetu skupih i umreženih distrakcija poželjeti otvoriti oči prema hipotezi da je sve velika, uglavnom loša igra gdje smo kiborzi ili androidi nevidljive sile čije su VR naočale naša trumpovsko-putinovsko-plenkovićevska stvarnost?

Propaganda prožvakane teorije o dronovima i kiborzima

Matthew Bellamy godinama već glumi dežurnog borca za prokazivanje društveno-tehnoloških anomalija koje bi nas mogle baciti u sužanjstvo robotima, Amerikancima i Židovima i zato zaslužuje otpor (“The Resistance”). Bogovi, kiborzi i dronovi drže nas u svijetu simulacije, pažnju nam odvlači Propaganda, ali teorija nije nova ni originalna. Eventualno hibridna i vrlo prošlogodišnja vijest – Muse možda malo previše ozbiljno shvaćaju Joea Rogena koji se napušava uz Elona Muska ili kozmički značaj planete prema evanđelju Neila De Grasse Tysona.

U prijevodu – zabrijali ste na mračnu stranu YouTubea, dečki. Klišeji i floskule u dosljedno lošem albumu engleske trojke neće moći proći kod publike starije od ovogodišnjih maturanata. Tolike otrcanosti u šatro rocku nismo vidjeli još od prekida Marilyna Mansona i Dite Von Teese, gdje je nekadašnjem Princu Tame trebalo tri albuma i gotovo desetljeće da se ‘dobije’. Muse više ne postoji kao bend kakav smo znali iz ere što je prethodila društvenim mrežama i radikalnoj povezanosti; eri White Stripesa, vrhunca Daft Punka ili Queens of The Stone Age (albumi “Absolution”, “Origin of Symmetry”), ali itekako posuđuju od spomenutih u manjku vizije i kreativnosti. I kradu. Hommeov riff, Whiteove harmonije i disko ‘noise screech’ kao potpis Daft Punka.

“Simulation Theory” sonično je vrlo, vrlo sentimentalan prema osamdesetima i kao takav dodvorava se kapitaliziranoj nostalgiji mofidiciranoj u plejadi žanrova, vrsta i formi, ali prošla je baba s kolačima. Sintesajzeri i prekićena, ali sterilna produkcija vječno barokne trojke ovdje više funkcionira kao nostalgični modus za nekim izgubljenim djetinjstvom, a manje kao uvjerljiva kritika orvelovske distopije.

Čušpajz koji potiče gag reflekse

Temeljac od tech housea sve češćeg Gesaffelsteina, zrno Kavinskyog (Algorithm) šaka White Stripesa, prstohvat Josha Hommea (Break It To Me), začinjeno klasičnim Princeom daje nam prezasićen čušpajz bez definiranog okusa, ali koji izaziva reflekse.

Glazbeno istrošeni i  neinventivni, Muse u 2018. jedino funkcionira u tematsko odgovarajućoj futurističkoj igrici, dakako, virtualne stvarnosti kao sintesajzerski soundtrack za eskapizam društveno neprilagođenih muških milenijalaca bez adekvatnog socijalnog filtra i kritičkog modusa. Time jedno od najslabašnijih ostvarenja svoju propast duguje i reciklaži prethodnog dijela kataloga s naglaskom na albume iza “The Resistance” kada Muse postaje sinonimom za tehno-paranoju.

Muse je propao zbog hinjene političnosti u možda čak i plemenitoj humanitarnoj misiji osvješćivanja dekadentnog čovjeka našeg vremena da forsiranje uloge boraca za društvenu pravdu od nekadašnjih vizionara čini izgorene i izgubljene klaune. Zakašnjelo, otrcano, reciklirano i dezorijentirano. Možda je vrijeme za Best of?


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari