Sloboda govora: Protest protiv Taylor Swift
Još prošlog mjeseca mediji su prenijeli vijest kako je trenutna pop zlatokosa Taylor Swift odlučila staviti trademark na svoje pjesme. Zaštitila je time (između ostalog) frazu „this sick beat“ iz posljednjeg plesnog hita Shake it off, ali i niz drugih s posljednjeg albuma 1989 koji je izašao u kolovozu prošle godine. Iako je u prvom tjednu prodaje završio na broju jedan Billboarda (prodavši se u 1,287,000 kopija) i kao najbolji album prošle godine (od nekoliko publikacija), izgleda da mladoj pjevačici to nije bilo (financijski) dovoljno.
Swift će tako moći koristiti ove fraze na svojim proizvodima: na onim uobičajenim (trake za gitaru i samoljepljive tetovaže), pa sve do onih manje uobičajenih – poput pisaćih mašina, pregača pa čak i štapova za hodanje (?). Zaštitila je tako ove fraze: „Party like it’s 1989“, „Cause we never go out of style“,“Could show you incredible things“,“Nice to meet you, where you been?“. Ova posljednja, osim što se nalazi u pjesmi, nalazi se i na prvim stranicama svake knjige iz koje se uči strani jezik. Naivno, situacija se može gledati kao pokušaj da se spriječi kruženje lažnih proizvoda pjevačice, a realno – kao konzumeristička, egoistična surealnost.
Pobuna
Bilo je za očekivati da će se bar netko od njenih fellow kolega pobuniti protiv cjelokupne situacije. Glazbenik i aktivist Ben Norton snimio je tako pjesmu u znak protesta, nazvavši ju „This sick beat“ (što je i potpuni tekst cijele pjesme) i objavio je pod vlastitim bendom naziva Peculate. Progresivni metal bend odlučio je poručiti Taylor da su ovakvi postupci direktan napad na jedno od temeljnih prava – slobodu govora. Norton je nakon uploadanja dvominutne pjesme/parodije progovorio o glazbenom broju, reflektirajući situaciju: “They have already privatised land, water, and words. After language, they will next try to privatise air. But, although the rich can try, they will never truly own the words we use and the language we speak.”
Nije sporno da je Swift zagrizla za dominaciju svijetom, što joj se, (možda) mladoj i perspektivnoj, ne može zamjeriti. Ideja da se zaštitiš od neautoriziranih proizvoda je također opravdana. Ali zaštiti toliko zapravo poprilično uobičajenih fraza zabrinjavajuće je. Trademark za „Party like it’s 1989“ možda ima smisla, budući da je direktno povezan s naslovom albuma, ali ostale doista neunikatne fraze ne bi smjele priječiti kreativnu svrhu i stajati na putu drugim umjetnicima da se u potpunosti izraze i utiliziraju kreativnost.