Priroda protiv društva (“Spoor”, A. Holland, K. Adamik)
Na ovogodišnjem Motovun Film Festivalu uručena joj je nagrada Maverick za izniman redateljski rad. Za dramu In Darkness iz 2011. godine nominirana je za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, a najnovijim filmom Spoor (izv. Pokot, 2017.) pomela je konkurenciju u Berlinu i osvojila Srebrnog medvjeda. U njezinom opusu niti jedan film nije loš. Lik i djelo Agnieszke Holland nezaobilazno je kada se govori o najcjenjenijim europskim pa i svjetskim redateljima današnjice.
Holland je majstorica u postavljanju napetosti i kriminalističkih zapleta na platnu, ali njezina posebnost leži i u suptilnom nijansiranju likova. Spoor je režirala zajedno s kćerkom Katarzynom Adamik, a priča je adaptacija romana Drive your Plough over the Bones of the Dead Olge Tokarczuk s kojom zajedno potpisuje i scenarij.
Tipičan krimić ili?
Glavna protagonistkinja priče je postarija umirovljenica Duszejko (izvrsna Agnieszka Mandat-Grabka) koja sa svoja dva voljena psa živi u malom planinskom selu između poljske i češke granice. Sama, ali ne i usamljena, životnu sreću predstavlja joj kontemplacija s prirodom, a najdraži prijatelji su joj životinje. Takva idila brzo nestaje jer se u selu počinju događati neobjašnjiva ubojstva lokalnih lovaca. I dok policija pokušava naći krvnika, Duszejko je uvjerena da su za ljudsku smrt krive osvetoljubive životinje.
Jednostavnom narativnom linijom u kojoj se do zadnjeg trenutka pokušava pronaći ubojica, Holland preuzima konvencije žanra krimića i njome ne otkriva posebnost filma. Ona se nalazi u idejnom podsloju gdje se rasvjetljavaju bitne teme današnjice, tipične i aktualne za poljsko (i naše) društvo.
(Ne)obična feministkinja
Tako se redateljičin jasan komentar ogleda kroz rodnu problematiku i sferu nasilnog feminizma. Iako je Duszejko glavni lik, priča nije ispričana kroz njezinu fokalizaciju, već kroz subjektivne oči naratora, u ovom slučaju Agnieszke Holland. Duszejko je u perspektivi mještana predstavljena kao samotnjak, čudna umirovljena starica koja se nikako ne uklapa u sredinu. No s druge strane, ona je žena ugodne vanjštine, svjesna svoje neugasle seksualnosti te ekscentričnim i slobodoumnim ponašanjem u malu poljsku sredinu unosi zapadnjački utjecaj, a to se vidi i u volontiranju u školi gdje djeci predaje engleski jezik. Ona je i vrlo osjećajan, majčinski nastrojen lik, pogotovo prema životinjama. A kao kontrast nalaze se svi muškarci koji kao kolektiv predstavljaju negativne karaktere u obliku zlokobnih lovaca i vlasti koje ih podupiru. Lov i ubojstvo divljih životinja predstavljaju tipičan muški posao pa iz toga proizlazi osjećaj mržnje i prezira prema njima.
Zli likovi bajke
Duszejko kao okorjeli zaštitnik životinja, u okružju u kojem se one štuju na drugačiji način, nalazi se u kontrastu sa svima ostalima. Kritika dana neokonzervativnoj, kršćanski nastrojenoj Poljskoj upečatljiva je u sceni razgovora sa svećenikom u kojem joj on govori da ubojstvo životinja nije grijeh jer one, za razliku od ljudi, nemaju dušu. Sezone lova posebno se slave u školi, ali i u crkvenim obredima gdje se pjevaju pjesme posvećene lovcima. Životne navike Duszejko – stapanje s prirodom, gledanje u zvijezde i bavljenje astrologijom – mještani gledaju poprijeko jer sve što ona jest i što predstavlja njihova je suprotnost.
Bez obzira na prikaz navedenih tema, Holland u Spoor ubacuje elemente bajke, što je vidljivo u zapanjujućim fotografijama (Jolanta Dilewska, Rafal Paradowski) životinja i čestim snimkama totala prirode, ali i u konačnom razrješenju priče. Time daje dojam da je bajkovite dijelove predala glavnoj junakinji kako bi iz svoje perspektive ukazala na božanski darovanu ljepotu koju čovjek uništava.
