Vizart

Stvorene skulpture nevidljive ljudskom oku

Foto: johnhurwitz.com
Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com

Britanski “znanstveni” umjetnik Jonty Hurwitz prije nekoliko dana javnosti je predstavio inovativnu seriju skulptura. Naime, one nisu uobičajene skulpture poput reljefnih, mobilnih ili slobodnostojećih. Ono što ih čini posebnima, a ujedno i Hurwitzovu maštu, jest da su nevidljive ljudskom oku. Pomno detaljizirane i stilizirane, skulpture su nano veličine i vidljive jedino elektronskim mikroskopom. Koristeći tehnologiju 3D ispisivanja i tzv. “multifotonsku” litografiju, Hurwitz je stvorio zasad najmanje umjetničke kreacije u ljudskoj povijesti.

Serija uključuje sedam skulptura stvorenih na 3D ispisanom fotosenzitivnom materijalu. Iako su nanoskulpture prisutne u umjetnosti i znanosti već neko vrijeme (Wim L. Noorduin, Timothy Leong, Fanny Beron), Hurwitzeva umjetnost prva je ove mikroskopske vrste koja je stvorila realne skulpture ljudske forme. “Najveća” skulptura u seriji jednaka je veličini ljudske vlasi, a najmanja upola manja. Govoreći o jedinstvenom projektu koji kombinira umjetnost i kvantnu fiziku, Jonty  sa smiješkom zaključuje: “Možete li biti sigurni egzistencije ičeg, ako vam vlastita osjetila nalažu da nema onog što promatrate? Linija između mita i umjetničke znanosti je tanka.”

Hurwitzu i njegovom timu bilo je potrebno deset mjeseci kako bi konstruirali nanoskulpture. Sve su temeljene na fotografijama ljudskih modela i skulptura iz 18. stoljeća, od kojih se posebno ističe ona talijanskog umjetnika Antonia Canove (Psyche Revived by Cupid’s Kiss). Fotografije su snimljene u posebnom laboratoriju s 250 različitih kamera postavljenih sistematično u kupolu kako bi snimile svaki kut forme. Obrađene su naprednom računalnom tehnologijom koja je virtualne dizajne pretvorila u 3D formu. Multifotonskom fotografijom, koja uz pomoć lasera piše po fotoosjetljivom materijalu,  ističu se detalji na minijaturnim figurama. Iako su nevidljive oku, njihova veličina može se percipirati kroz usporedbu. Na primjer, skulpture bi mogle stajati na glavi mrava, balansirati na ljudskoj vlasi ili u ušici igle.

Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com
Foto: johnhurwitz.com

Nažalost, opisujući sudbinu tek nastalih skulptura mogli bismo citirati Toma Schillera: “ništa ne traje vječno”. Prilikom proučavanja skulptura uz pomoć ogledala i mikroskopa, jedan od Hurwitzovih suradnika slučajno je uništio kreacije, pomaknuvši ogledalo u drugi kut. No, bez obzira na nesretan kraj, fotografije sitnih umjetničkih djela dostupne na internetu primile su nevjerojatne, pozitivne reakcije i kritike iz cijelog svijeta. Više o skulpturama saznajte iz videa ili umjetnikove stranice.

Be social

Komentari