“Svaki tvoj rođendan” (HNK Zagreb): Niz srceparajućih skečeva
HNK u Zagrebu već tradicionalno jednom godišnje donosi novi naslov domaćeg autora. Tekst “Svaki tvoj rođendan” najplodnijeg domaćeg dramatičara Mire Gavrana režirao je Rene Medvešek. Ovo je ujedno i prvi put da se na pozornici središnje nacionalne kazališne kuće igra neki Gavranov tekst. Komad nastao po narudžbi, napisan je za veliku scenu te u njemu igra gotovo čitav dramski ansambl. “Svaki tvoj rođendan” pokušaj je kronike obiteljske povijesti, no očekivano mlak, dosadnjikav i vrlo dramski predvidiv.
Dramska radnja prati glavnog junaka Marijana (Luka Dragić) na proslavama njegovih rođendana. Slavi se svaki deseti rođendan, od desetog do sedamdesetog. Predstava tako započinje koncem 1950-ih, a završava u današnjici, no politika i povijest živote junaka gotovo da i ne dotiču. Sapuničarski nanizani zapleti vrte se oko varanja supružnika, jurnjave za karijerom, mladenačkih trudnoća, bolesti, smrti, rođenja, problematične djece i pogrešnih ljubavnih veza – sve to doduše slijedi određeni pravilni tempo pa zabune na sceni nema.
Uredni i precizno složeni prizori teku linearno, a strogo su odvojeni izmjenom kulisa i glazbeno-plesnim brojem koji, kako se vremenski krećemo od prošlosti prema današnjici, tako mijenja zvuk koji imitira glazbene trendove u pojedinim desetljećima. Solidnu scenografiju potpisuje Tanja Lacko, a glazbu Matija Antolić. Dosjetljiva rješenja za kostime ponudila je Doris Kristić, obojavši svako desetljeće u drugu boju – žuta, zelena, crvena, plava i tako redom – boje ne znače ništa, osim crne kada Marijanu umre žena, ali je barem pozornica manje-više oku ugodna.
Scenom uglavnom defiliraju isti likovi, krajnje tipizirani i nimalo individualizirani, pa ni glumci ni redatelj tu nisu mogli puno učiniti. Režija Renea Medvešeka gotovo je nevidljiva, sve teče svojim tijekom i apsolutno ništa ne iznenađuje. Pozornicom prošeće 20-ak glumaca, no gotovo nijedan ne dobije priliku pokazati glumu zapravo. Posebno je šteta što i Luka Dragić, tumačeći glavnog lika, ostaje bljedunjav kakav je bio i kao desetogodišnjak. Eventualno je zanimljiva scena s početka drugog čina, u kojoj ga jedini pravi prijatelj Boris (Mislav Čavajda) dolazi spasiti, no priča se niti nema vremena razviti jer već slijedi novi prizor.
U prvom činu glavni je lik zapravo Marijanov otac, političar i direktor Vinko (Goran Grgić), pokretač svih obiteljskih proslava, uporan, uspješan, pomalo beskrupulozan i potpuna suprotnost vlastitog sina. Goran Grgić glumac je od zanata, lako je, uspješno i precizno nadigrao sve kolege te punudio vjerojatno najbolja rješenja za ovako slab dramski tekst. Zanimljiv je i publici vrlo drag Krešimir Mikić kao petogodišnji Zoran. Drugim riječima, glumački se predstava donekle drži u prvom činu, dok je drugi samo zamaranje s već viđenim, na svim razinama, da bi konačno završilo “velikim finalom” u kojem se povijest i život ponavljaju, jer je unuk isti djed, a jadni Marijan niti u svojoj sedamdesetoj nema vlastito ja, a kamoli hrabrosti reći da bi se, eto – oženio.
Loše je što predstava koja traje više od dva sata i angažira gotovo cijeli ansambl drame HNK u Zagrebu ne donosi ništa novo ni zanimljivo (što samo po sebi danas nije lak zadatak), no “Svaki tvoj rođendan” pretvoren je u niz srceparajućih skečeva s pokojom doskočicom. Stoji li iza slabe predstave u ovom slučaju ipak politička odluka, tema je za drugu raspravu.
“Svaki tvoj rođendan” ne provocira i ne traži angažman, a nema ni čime. Igra stoga na ono što je sigurno i dobro znano, a sigurno i dobiva – sve predstave do kraja travnja gotovo su rasprodane. Malo suza, malo smijeha, puno nesreća u tuđim životima i prosječnom je Hrvatu dovoljno da bar na dva i pol sata zaboravi na svoju muku. Jer uvijek je bolje ako su drugi nesposobni, neprilagođeni, da su im djeca problematična i da ih varaju bračni partneri, pa ne razmišlja se valjda u teatru o smislu života.
