THE ACT: Psihološke manipulacije poremećene majke

True-crime dokumentarci već neko vrijeme doživljavaju procvat, ali HBO-ov Mommy Dead and Dearest redateljice Erin Lee Carr morao je biti upotpunjen Huluovom igranom serijom The Act da bismo u potpunosti doživjeli koliko je strašna priča iz stvarnog života Gypsy Rose Blanchard.

U lipnju 2015. godine u Missouriju ubijena je Dee Dee Blanchard, Gypsyna majka. Susjede su policiji prijavile sumnjiv post na Gypsynom Facebook profilu zbog kojeg su otišle provjeriti što se događa u kući u kojoj su Dee Dee i Gypsy Blanchard živjele same, no nitko im se nije javljao. U postu je, između ostalog, pisalo da je kučka ubijena.

Znajući koliko su majka i kći bile bliske, a i s obzirom na to koliko taj stil izražavanja nije bio karakterističan za Gypsy, prijatelji i poznanici već su time bili uznemireni. Moglo bi se reći da je ono što je uslijedilo bilo u tolikoj mjeri uznemirujuće da to zaista nitko nije mogao predvidjeti, no nakon boljeg upoznavanja s pozadinom čitavog slučaja, nameće se opravdano pitanje je li tome baš tako.

Lažan život u bolesti

Serija The Act odmah otkriva da je Dee Dee ubijena, nakon čega se vraćamo u prošlost i svjedočimo preseljenju majke i kćeri u novi dom koji su dobile nakon što su se, zbog posljedica uragana Katrine, morale preseliti iz prethodnog. U ulogama Gypsy i Dee Dee sjajne su Joey King i Patricia Arquette te upravo na glumačkim izvedbama leži najveći dio kvalitete serije, jer osim glavnog događaja, ubojstva majke, o kojem se sve može saznati i samo iz dokumentarca, serija se više posvetila nebrojenim suptilnim nijansama u odnosu majke i kćeri koje su do tog događaja dovele.

Gypsy je velik dio života provela u invalidskim kolicima i hranila se uglavnom pomoću cijevi, a popis njenih bolesti toliki je da ni ona sama ne pamti sve detalje, u rasponu od leukemije i mišićne distrofije pa sve do alergije na šećer. Živjela je zaštićenim životom u kojem je gotovo jedina osoba s kojom je imala bilo kakav odnos bila njena majka. Gypsy nije išla u školu niti imala puno prilika za druženje s vršnjacima. Zapravo, čak nije ni znala tko su joj vršnjaci, jer je dugo mislila da je ’93. godište, zatim da je ’95., sve dok nije pronašla dokumente iz kojih je saznala da je zapravo ’91. godište i da je Dee Dee čitavo vrijeme lagala o njenim godinama kako bi mogla što duže koristiti povlastice koje je dobivala na račun bolesnog djeteta. To bi već samo po sebi bilo dovoljno zabrinjavajuće, no pravi problemi tu tek počinju.

Noćna mora ogrnuta bajkovitim

Postavljene kao svojevrsne suprotnosti glavnim likovima njihove su susjede, još jedna samohrana majka i kći, koja je otprilike Gypsynih godina (glume ih podjednako dobre Chloe Sevigny i AnnaSophia Robb). Dee Dee ne odobrava Gypsyno druženje sa susjedom, pogotovo kada načuje da pričaju o dečkima, jer je Gypsy, barem ako se Dee Dee pita, mentalno na razini djeteta i postoje teme koje nisu primjerene za nju. Gypsy živi u svijetu Disneyja, jedini su joj izlasci posjeti cosplay konvencijama s majkom na kojima je uvijek odjevena u Pepeljugu, a već kada misli da je na pragu punoljetnosti (iako još ne zna da je taj prag već prešla), s majkom dijeli zajednički profil na Facebooku.

Dee Deena pretjerana zabrinutost brzo postane sumnjiva i onim gledateljima koji nisu prethodno bili upoznati sa stvarnim događajima, no scena u kojoj se Gypsy noću iskrada iz kreveta i odlazi u kuhinju jesti slatkiše ležerno otkriva jezivu stvarnost – ona uopće nije bolesna, a njena majka lagala je baš o svemu, od alergije na šećer do nepokretnosti.

Dok se u dokumentarcu kroz razgovore sa članovima Dee Deeine i Gypsyine otuđene obitelji, djelatnicima policije, novinarima, liječnicima i odvjetnicima raščlanjuju detalji Dee Deeinog ubojstva i svega što mu je prethodilo, serija te činjenice stilizira i prikazuje na poseban način. Gypsyin odvjetnik u jednoj sceni dokumentarca opisuje njen život s majkom kao svojevrsnu noćnu moru unutar bajke i upravo je to estetika koja prevladava serijom.

Talački život

Od nošenja kostima Disneyevih princeza i ružičasto obojene kuće u kojoj Dee Dee i Gypsy žive, preko iluzija koje je Gypsy razvila o ljubavi i životu općenito na temelju filmova i ukradenih trenutaka provedenih na internetu, do svih malih svakodnevnih zlostavljanja kojima je bila podvrgnuta kao što je majčino stiskanje ruke čim kaže malo više nego što bi smjela… Sve to iz scene u scenu sve dublje vodi gledatelja do zbilja zastrašujuće spoznaje o tome u kolikoj je mjeri Gypsy provela dvadesetak godina života kao taoc vlastite majke.

Gypsyna uloga u Dee Deeinom ubojstvu nakon svega nikoga neće pretjerano iznenaditi, ali snaga serije The Act ni ne počiva u kriminalističkom zapletu čiji su detalji ionako poznati javnosti, već u suptilnom i zastrašujućem prikazu onoga do čega sve mogu dovesti psihološke igrice i manipulacije jedne poremećene majke. Dokumentarac za to pruža razna objašnjenja, od Munchausen by proxy-sindroma nadalje, no The Act donosi doživljaj svega na jednoj posebnoj razini koja i najstrašnije horore u čijem su središtu obiteljski odnosi, a takvih je mnogo, čini bezazlenima u usporedbi s onima koje očito može ispisati stvarni život.