„The Blackening” (2023): MLK bi bio ponosan, ali i užasnut

„We can’t all die first” (tagline filma)

Godina je 1865., a Građanski rat u SAD-u je na svom vrhuncu, no sve se stubokom mijenja kad 19. lipnja te godine general Granger donošenjem Proklamacije o emancipaciji efektivno označava kraj ropstva i slobodu afroameričke zajednice.

Godina je 2022., a Afroamerikanci u središtu filma „The Blackening” okupljaju se u kolibi usred šume kako bi obilježili dan koji je postao poznat pod nadimkom Juneteenth. Par Morgan i Shawn stižu prvi na mjesto događaja i u iznajmljenoj kolibi pronalaze igru „The Blackening”, društvenu igru s rasističkim obilježjima. Iako isprovocirani sadržajem igre, Morgan i Shawn odluče zaigrati igru i otvaraju karticu s prvim pitanjem – „Navedite afroameričkog lika iz horora koji je preživio kraj filma ili ćete umrijeti”.

„Sigurno ju pogoni rasizam” – reče Shawn.

„Ta baterija će još dugo trajati” – odgovori Morgan na što se oboje nasmiju.

Ovoj igri ipak nije do šale. Ne, uopće joj nije do šale, već je žedna krvi. Igra prepoznaje netočan odgovor i ubije jedno od njih dok drugo nestane u mraku.

Nesvjestan događaja prethodnog dana, ostatak prijatelja dolazi u kolibu gdje uskoro postaju žrtva manijakalnog ubojice s nepoznatim motivom kojemu je jedini cilj pobiti ih što više. Koji će od njih preživjeti ovu sumanutu igru? Hoće li moći preživjeti kraj ovog horor filma, za razliku od svih njihovih pandana u povijesti? Saznajte u samo 95 minuta ovog filma!

Nisu ni horori kao što su nekada bili. Bolji su!

„The Blackening” je horor-komedija nove vrste, po svojoj prirodi vrlo nalik filmovima iz čudesnog i pomaknutog uma Jordana Peelea („Get Out”, „Us”, „Nope”). Prije svega, riječ je o slasheru koji unosi veliku količinu komedije i misterije te tako dobivamo troglavu žanrovsku himeru koja tamani sve pred sobom i koja se podjednako dobro ističe u svim žanrovima.

Poput franšize „Vrisak”, i ovaj film u već pomalo rutinizirani žanr donosi svježinu u obliku preispitivanja klišeja i žanrovskih odrednica. Posebno se to ogleda u poigravanju sa stereotipima, tehnikama zastrašivanja poput jumpscareova, vrata koja se sama otvaraju, poigravanjem s tehničkim elementima poput prijeteće i napete glazbe, motivima i identitetom ubojice, parodiranjem klišeja kao što su razdvajanje prijatelja u trećem činu i druge instance koje potvrđuju koliko se scenaristi dobro snalaze u ovom žanru.

Imamo li komediju godine?

Dodamo li tome i komediju koja je po svojem sadržaju usmjerena protiv rasnih predrasuda i koja vješto kritizira i pojavu predrasuda u bijelaca i u Afroamerikanaca, savršeno odmjerenu količinu popkulturnih referenci, briljantne šale koje se nižu kao na traci i koje, poput ubojice, svaki put pogode metu, dobivamo, uz horor, i više nego solidnu komediju koja može konkurirati za komediju godine.

Srce i dušu filma čini prijateljstvo između likova koji su po svemu različiti, ali dijeli ih to što su pohađali istu srednju školu i to što su iste rase. Ipak, to ih ne sprječava u tome da se poigravaju rasnim odnosima i stereotipima (nazivanje Afroamerikanca oženjenog bjelkinjom „robom bljedolikog čovjeka”, „Glasao sam za Trumpa. Dva puta…”) te općenito ljudskim odnosima (Dewayneovo i Nnamdijevo nadmetanje). Unatoč tim sitnim, ali bitnim razmiricama i nesuglasicama, u slučaju opasnosti oni su tu jedni za druge, a opasnosti će, vjerujte mi, itekako biti.

Kemija kakva se rijetko viđa

Iako je svaki od tih likova karikatura stereotipa – jedan je klasični gangster, drugi je štreber, treći je homoseksualac, četvrta je mulatkinja – oni su ipak sjajno okarakterizirani i daleko su od pukih hodajućih klišeja što je teritorij u kojem se većina modernih komedija ne snalazi najbolje i u kojem se nerijetko „utopi”.

Iako ih odreda glume ne odveć poznati glumci, oni su sjajno odabrani za uloge i imaju opipljivu kemiju te ih je užitak gledati kako rade protiv podmuklog ubojice i kako prkose svim žanrovskim konvencijama horora koje nalažu da afroamerički likovi ne dočekaju kraj filma.

Tijekom 95 minuta likovi će putem igre The Blackening ili, kako ju oni nazivaju, rasističkog Monopolyja, biti izvrgnuti testu kojim će morati dokazati tko je od njih najviše Afroamerikanac i odgovoriti na niz suludih pitanja poput „Nabroji 5 afroameričkih glumaca koji su gostovali u hit-seriji Prijatelji”, što označava kratica NAACP, tko je glumio blijedu, a tko tamniju tetku Viv u sitcomu „Princ iz Bel-Aira”, a sve to dok ih lovi ubojica maskiran u blackface i naoružan strijelama.

Rađa li se novi „Mrak film”?

Mnogi pažljiviji gledatelji i ljubitelji podžanra horor-komedije povući će paralelu s „Mrak filmom” koji je započeo svoje filmsko putovanje kao sjajna parodija „Vriska”, no koji je postao ruglo od filmske franšize i čisti trash, odnosno smeće.

Mjesta za parodije će uvijek biti (što pokazuje i primjer filma „WEIRD: The Al Yankovic Story”) i zato treba podržati filmove kao što su „The Blackening” koji su savršeno ispunili rupu nastalu prekidom snimanja „Mrak filmova” i koji bi u budućnosti mogli postati perjanica ovog podžanra.

I zato isplanirajte jedan vikend u kolibi u šumi s najboljim prijateljima i izdvojite vrijeme za ovaj dragulj od filma koji prkosi starom uvjerenju filmofila kako se „ovakve komedije više ne snimaju”. Snimaju se, itekako se snimaju, samo ih treba malo bolje potražiti.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.