TROPA DE ELITE: Kako je droga okupala ulice Rio de Janeira
„Tropa de Elite“ odnosno „Elitna postrojba“, prvi je nastavak brazilskog filma iz 2007. koji je poprilično dobio na popularnosti. Djelomično zbog iznimno zamršene, ali zanimljive radnje, a djelomično zbog toga što je glavni glumac, Wagner Moura, utjelovio još poznatiju ikonu u „Narcosima”, Pabla Escobara. Ovo je još jedna u nizu od priča o korupciji, malverzacijama i moći – tema koja je nažalost nezaobilazna, a i dalje visoko relevantna.
Drugo lice Ria
Imajući na umu da se radnja odvija u Rio de Janeiru 1997.godine, tenzije su visoke, a visoka je i stopa kriminala. Policija koja i izlazi na ulice, ili se neefikasno bori sa zločinom ili se i sama bavi istim. Ne postoji nikakva zaštita niti unutar vlastitih redova niti izvan njih, što je evidentno iz ulaznih kadrova filma. Ondje dvojica protagonista pucaju u masu gdje se nalazi njima nadređeni policajac jer svjedoče pregovaranju između lokalnog narkobosa i njihovog šefa. S obzirom na to da se odjednom nalaze u situaciji bez izlaza, u pomoć im pristiže BOPE, specijalizirana policija zaslužena za održavanje reda i pripomoć u ovakvim situacijama. Kako i sam kapetan Nascimento (Moura) zaključuje na samom početku – policija ondje nije obučena za rat, a BOPE pristiže njima u pomoć kad god im zatreba, što je svakodnevno.
Sam kapetan Nascimento traži si zamjenu na svojoj poziciji, s obzirom da će dobiti sina, u čijem životu želi biti prisutan. Simbolika života njegovog nerođenog djeteta te umrlih sinova i ožalošćenih majki motiv je koji se provlači kroz cijeli film. Ultimativno donosi odluku da je vrijeme da se povuče na mirniju funkciju, jer osim što želi zadržati živu glavu, ne želi više stvarati ni svjedočiti smrtima drugih. Na taj način, vidimo određenu moralnu vertikalu u ovom liku, iako se njegovi postupci svakako ne mogu smatrati oglednim primjerkom morala.
BOPE – vojnici na ulicama
Glavni je problem funkcija koja ih je do toga dovela. Kad je grad i država do te mjere utopljen u kriminal kao što je ovaj, i nevini stradaju. Misleći pritom na civile, a i na policiju. Dva idealista – Neto (Caio Junquiera) i Matias (Andre Ramiro) – za vrijeme svojeg bivanja u policiji počinju dobivati uvid u sve što posao zahtijeva. Na kraju se oni nameću kao nasljednici Nascimenta, jer i on sam uviđa da imaju hrabrosti i srca, uz malo soli u glavi, da ga na poziciji kapetana dostojno zamijene. I time započinju svoju ratnu obuku…
Ulice koje čuvaju zapravo su potopljene drogom. Uvlačeći mlade i nesluteće aktere, tržište buja, a time i potencijal za kriminogene aktivnosti. Da nije predstojećeg dolaska pape u Rio de Janeiro, ulice se vjerojatno ne bi ni čistile. Sama ta misija se ispostavlja kao posljednja na aktivnoj dužnosti Nascimenta, ona za koju ne želi umrijeti, iako ju i sam smatra besmislenom. I djelomično je u pravu. Rat protiv droge ovakvih razmjera, gdje i dječaci drže puške prikladne vojnicima, jedan je u kojemu je teško pobijediti. Oni koji ne izgube živote ostat će osakačeni traumom do kraja života, sve zbog nesretne okolnosti toga da su se rodili u mjestima gdje se taj problem sustavno ignorirao.
