novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Vukovar film festival – Dunav još teče, ljudi još uvijek vole filmove

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 5 minute

Devetu godinu za redom održava se Vukovar film festival – festival podunavskih zemalja, a Ziher ove godine prvi put ima svoje snage na terenu, koje će vas svakodnevno izvještavati o bogatom filmskom programu festivala, koji je započeo nultim danom, odnosno zagrijavanjem za festival. U kinu na otvorenom koje se nalazi uz samu obalu Dunava, prikazan je kratkometražni film Malo više kiše koji je nagrađen na Pula film festivalu, a donosi nekoliko prizora iz života djece u Gunji  nakon katastrofalnih poplava i portret samog mjesta. Za festivalsko prikazivanje malo manje prikladan bio je film Kristijana Milića Bojnik o Siniši Ratkoviću, zapovjedniku prve samostalne satnije Podsused. Naime, radi se o filmu snimljenom u klasičnom formatu televizijskog dokumentarca, što je u vrijeme sjajnih autorskih dokumentaraca rijetko prisutno na festivalima, ali film je ipak prikazan izvan službene konkurencije. Prva, ledena večer završila je filmom Ubijte glasnika, impresivnom prvenstveno zbog sjajne istinite priče o Garyju Webbu koji je sredinom 90-ih otkrio da je CIA bila upletena u švercanje kokaina i da je tim novcem financirala građanski rat u Nikaragvi. Takvo otkriće uništilo je Webbov život i novinarsku karijeru, a čitav slučaj dovoljno je jak da uz sve žanrovske konvencije trilera i nezaobilazne elemente obiteljske drame ostavlja jaku poruku o slobodi govora u SAD-u, ali i bilo gdje u svijetu. Posebno vrijedi istaknuti Jeremyja Rennera, koji je doista nosi čitav film, ali i Michaela Sheena kao člana vašingtonskog establishmenta koji pokušava upozoriti Webba na posljedice njegovog djelovanja.

Službeni festivalski program započeo je jučer projekcijama dokumentarnog filma Izgubljeni Europljanin mađarskog redatelja Jószefa Siposa koji je na donekle originalan, ali ne i dosljedan način, pristupio priči o Holokaustu u Mađarskoj i Raoulu Wallenbergu, članu jedne od najbogatijih švedskih obitelji kojeg je švedska vlada poslala u Mađarsku kako bi pomogao u spašavanju mađarskih Židova. Prilično zanimljiva priča, koja bi lako mogla biti i materijal za dugometražni igrani film na tragu Schindlerove liste, nažalost je izgubljena u pokušaju da se ispreplete osobna Wallenbergova priča s povijesti odnosa mađarskih vlasti prema Židovima, uz prilično jeftine i u dramaturškom smislu nepotrebne animacije koje služe kao vezivno tkivo, ponešto arhivskog materijala i očigledno igrane neverbalne scene, koje također ne izgledaju naročito uvjerljivo. Pokušaj pomirenja televizijske forme i autorskog izričaja u ovom slučaju nije naročito uspio, iako vjerujem da se ne radi o a priori lošoj ideji.

Svečano otvaranje festivala održalo se na terasi Agencija za vodne puteve uz uobičajene govore predstavnika vlasti i organizatora festivala, a ono što svakako treba primijetiti je velik interes za festival u gradu koji se češće instrumentalizira u političke svrhe, a rjeđe se o njemu govori kao gradu u kojem ljudi još uvijek žive. Tim više treba pohvaliti nastojanja organizatora da lokalnom stanovništvu predstave neke od filmova s najvećih filmskih festivala (Cannes, Berlin, Venecija), ali i filmove iz podunavskih zemalja u službenom programu koji su katkad i tematikom bliski ovdašnjim prilikama.

Festival je tako otvoren filmom Dok smo sanjali njemačkog redatelja Andreasa Dresena, snimljenu prema istoimenom romanu Clemensa Meyera. Svojevrsna lajpciška verzija slavnije autobiografske knjige Christiane F. Mi djeca s kolodvora ZOO pronašla je zanimljiv kontrapunkt koji je mogao biti i dosljednije sproveden kroz film – naime, film suprotstavlja socijalističko obrazovanje i vrijednosti koje se kroz njega pokušavaju implementirati buntovnom životu mladenačkih supkultura u srednjoj školi. Najveće pohvale zaslužuje glumačka ekipa predvođena Merlinom Roseom, mladim njemačkim glumcem čija je interpretacija naslovnog lika upečatljiva, kao i mladenačka energija čitavog ansambla. Film ima izvrstan početak i izvrstan završetak, uokviren pričom o jednom od prijatelja koji umire od posljedica ovisnosti, dok središnji dio filma djeluje kao niz ne naročito koherentnih dogodovština mladeži kojem možda nedostaje širi socijalni kontekst Leipziga i bivše Istočne Njemačke sredinom 90-ih kako bi dobio puninu značenja. Unatoč tome, zahvaljujući sjajnoj glumačkoj ekipi i mnoštvu scena koje vrlo vjerno prikazuju nasilje i raskalašenost koja je tih godina vladala supkulturnom scenom, doista tjera gledatelja na promišljanje o potrazi za slobodom u tranzicijskom društvu i granicama te slobode.

Film je na festivalu predstavila Ruby O. Fee, mlada njemačka glumica iza koje već stoji respektabilna karijera, a koja u filmu igra glavnu žensku ulogu. S Ruby O. Fee razgovarali smo o početcima njene glumačke karijere i snimanju ovog filma. Godinama sam gnjavila mamu da me odvede u jednu od agencija za glumce, i ona je konačno pristala kad sam imala 12 godina. Moj prvi film bio je Womb, a od tada sam snimila vrlo različite filmove – od filmova i tv serija za djecu do “ozbiljnijih filmova“ rekla nam je Ruby, istaknuvši kako nema najdraži žanr – Svaki film je sasvim drugačija priča, a rad na ulozi uvijek je jednako zahtjevan proces. Ne bih se htjela ograničiti na samo jedan žanr ili samo jednog redatelja, uživam u raznolikosti koju nudi moj posao.

Iako nije pohađala glumačku školu, Ruby posjeduje vrlo različite vještine – pleše, pjeva i govori tri jezika. Ništa od toga nije joj bilo zahtjevno niti naporno: Odrasla sam u malom brazilskom selu gdje nije bilo mnogo aktivnosti – nakon škole, s užitkom sam odlazila na sate pjevanja i plesanja, a u Brazilu sam posebno uživala u capoeiri.

[Ruby O. Fee] Foto: Press
[Ruby O. Fee]
Foto: Press

Na snimanju filma Dok smo sanjali Ruby je bila jedina djevojka u ekipi i to u maloj, ali zahtjevnoj ulozi: Unatoč tome, dečki su me prihvatila kao da sam jedna od njih, a najljepše mi je bilo vidjeti ekipu koja je iza kamere i koja već godinama radi zajedno – oni su doista poput protagonista filma, poput braće. O premijeri na Berlinaleu Ruby ima samo riječi oduševljenja – Bilo je to veliko uzbuđenje, cijela ekipa filma ponovno je bila na okupu, a ujedno je i velika čast imati premijeru na festivalu na koji dolaze velike svjetske zvijezde.

Festivalsko druženja nastavilo se na terasi Hotela Lav, gdje nas je svojim autorskim i ponekim Rundekovim stihom zabavljao Filip Šovagović sa svojim bendom Deda Demol, a posebno festivalsko iskustvo su organizirani ručkovi na Vukovarskoj adi za čitav festivalski tim, goste festivala i novinare uz slavonske specijalitete koji se pripremaju na licu mjesta. Vukovar tako svojim gostima pruža spoj gastronomskih užitaka, ugodnog i neformalnog druženja s gostima festivala i dobru selekciju filmova u čak 8 festivalskih programa.

Danas će se u Hrvatskom domu otvoriti izložba fotografija Glumice u suradnji sa sveprisutnim Festivalom Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous, a očekuje nas i uzbudljiv filmski program – hrvatsku premijeru imat će film Woodyja Allena Nerazuman čovjek, ali i dokumentarni film talijanske redateljice hrvatskih korijena Chiare Bove Makiedo, s kojom smo i razgovarali o kompleksnom odnosu lokalne tradicije i suvremenog masovnog turizma koji je tematizirala u svom filmu Goli ribari. U službenoj konkurenciji očekuje nas film koji opisuju kao rumunjski Django Unchained, Bravo! redatelja Radua Judea, koji je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio Srebernog medvjeda za režiju. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se vratimo filmskim i inim delicijama Vukovar film festivala, a novu dozu izvještaja s festivala možete očekivati već – sutra.


Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari