Web serije: Balkan, kao i obično, zaostaje
Da kronično zaostajemo za ostatkom svijeta u mnogočemu, to je i više nego očito. Međutim, ono što nam stvarno dobro ide kao i svima ostalima jest trošenje sati i sati na internetu, lajkanje statusa na Facebooku i gledanje videa na Youtubeu. Baš zato i iznenađuje činjenica da smo toliko nezainteresirani za – web serije. Većina nije ni čula za ovaj koncept, a dobar dio onih koji jesu, nisu uopće zainteresirani za gledanje online webizoda dok sjede ispred monitora. Međutim, nije problem samo u nama Hrvatima – cijela regija je pasivna prema tom obliku koji je u svijetu iz dana u dan popularniji i dobiva sve veću pozornost.
>>Web serije: Što su, koje su i zašto biste ih trebali gledati?
Web ima izrazito velik potencijal i bilo je samo pitanje vremena kad će TV serije preseliti na Internet. Naravno da čak ni u Americi nijedna web serija dosad nije uspjela konkurirati televizijskoj, ali su mnoge postigle velik uspjeh i ostvarile milijunsku gledanost. Neke su čak postale i komercijale, osvojile višestruke nagrade, a glumcima je bio osiguran status internetskih zvijezda što itekako dobro dođe u daljnjem traženju novih uloga.
Francuzi, Španjolci, Nijemci – svima njima jako dobro ide internetska distribucija ovog formata serija pogotovo jer ga i publika objeručke prihvaća. Posebno su mu skloni mladi glumci koji traže način da se dokažu u širokom spektru uloga pa zajedno s kolegama filmašima koji se bave montažom, produkcijom i režijom snimaju ovakve serije koje su najčešće financirane iz vlastitog džepa ili u nezavisnoj produkciji te ih koriste kao odskočnu dasku prema filmu i televiziji. Poanta je da će se web serije jednog dana moći nadmetati s televizijskima i da ne moraju biti tek usputna stanica do većih projekata jer će i same biti doživljavane kao takve.
U početku bijaše štrajk…
Iako postoje već duži niz godina, do njihove pomodnosti doveo je štrajk američkih scenarista 2007. godine kada se javnost trebala nečime zabaviti dok bulji u ekrane i nervozno iščekuje povratak najdražih serija. Dio scenarista odlučio se u kratkom roku i za male novce snimiti web serije i uploadati ih na Internet kako bi bile dostupne što široj publici. Nakon toga, uslijedio je boom web serija, a dvije godine kasnije ustanovljen je i službeni odbor koji dodjeljuje nagrade Streamy za web televiziju i to u čak 30 kategorija.
Webizode se mogu gledati na platformama poput Youtubea i Blip.tv-a, a većina serija ima i svoje web stranice te samostalno odrađuje PR-a putem društvenih mreža. Drugim riječima, čitav se posao obavlja online i zbog toga je namijenjen i prilagođen takvoj publici. Zato webizode i ne traju kao epizode televizijskih serija od 20 do 40 minuta. Kad sjednete pred televizor, očekujete radnju u takvom vremenskom periodu, no na intenetu je drukčije. Tvorci web serija razumiju da njihovi gledatelji prilikom surfanja obraćaju pozornost na njihove epizode isto koliko i gledanju nekog glazbenog spota zbog čega im trajanje najčešće ne premašuje vrijeme izvođenja neke pjesme. Iz tog razloga epizode traju tek nekih 5 do 10 minuta što gledateljima omogućuje da se u vrlo kratkom roku povežu s likovima, radnja mora glatko teći da bi se zaigrala mašta i zadržala pozornost gledatelja.
U nas je prva web serija bila spin off sapunice Larin izbor i zvala se Nikol, povjerljivo. Snimljena je u obliku vloga, odnosno video bloga, što je dosta slično mnogim svjetskim web serijama. Završila je s prikazivanjem prošle godine, a trenutno možete gledati prvu hrvatsku znanstveno-fantastičnu web seriju Jugoistočno od razuma čiji su autori Monika Drahotuski (montažerka i redateljica) i Ratimir Rakuljić (scenarist i redatelj). S obzirom na kroničan nedostatak kvalitetnih domaćih serija na našim programima, Jugoistočno od razuma baca posve novo svjetlo na hrvatsku televiziju, pa makar u pitanju bila i web televizija. Ako vam je do nešto laganijeg i komičnijeg tona, tu je i vampirska parodija True Fang Academy koja je također nedavno puštena u optjecaj na webu. Ekipa ismijava Twilight, ali i čitav vampirski žanr pa tako, recimo, u njihovoj seriji, vampiri za svaku ugrizenu žrtvu moraju ispuniti brdo papirologije.
Ako odemo malo dalje, vidjet ćemo da se i naši susjedni trude odraditi dobar posao s popularizacijom web serija pa je tako nedavno s prikazivanjem započela prva srpska web serija – Samo kažem. Ima 25 petominutnih epizoda, a radnja prati nekolicinu mladih koji na posve iskren način koji je blizak svima progovaraju o problemima s kojima se suočavaju dok nastoje obaviti uspješnu tranziciju iz djetinjstva u svijet odraslih. Međutim, to je to što se tiče ove regije. Tek ova mala šačica ljudi izdvojila se iz mase balkanskih filmaša koji snimaju sapunice i ratne filmove da bi zaradili koju kunu i mogli se vratiti na kazališne daske te ustvari glumiti za što su ih akademije školovale i pripremile. Za koju godinu (a možda i desetljeće), kad i mi konačno prihvatimo trend web serija, ovi će se ljudi moći pohvaliti da su bili prvi na ovim prostorima koji su se okušali u tome i predstavili taj format serija javnosti ove regije.
Zašto zaostajemo, teško je reći. Proizvodnja web serija ne iziskuje mnogo novaca, a za distribuiranje epizoda treba samo dobra internetsk veza. Postavlja se pitanje jesu li hrvatski glumci i režiseri lijeni snimati ovakav format ili im je neprivlačan zato što nisu dobro upoznati s njim, kao uostalom i hrvatska javnost. Jest da je lakše i udobnije iz fotelje buljiti u ekran, ali web serije su u biti namijenjene mlađoj populaciji koja ionako više koristi internet nego televiziju pa im to ne bi trebao biti problem. Isto tako, većinu serija koje mladi prate, ionako ilegalno skidaju s raznih torrenta. Web serije su posve legalne i trajanje epizoda ne umara kralježnicu ako ih gledate iz neudobne stolice na poslu, potajno na faksu pod dosadnim predavanjem ili na smartphoneu u tramvaju dok se pravite da ne vidite kontrolu.
