novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Woyzeck” (HNK Zajc): Ljudsko dostojanstvo u dehumaniziranom svijetu

hnk zajc woyzeck
Foto: www.hnk-zajc.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

U petak, 12. siječnja, na pozornici HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci premijerno je izvedena dramska predstava “Woyzeck” u režiji Anice Tomić. Ova je premijera snažno otvorila 2018. godinu postavljajući teška pitanja na koja ćemo odgovore tražiti kroz još mnoge nadolazeće predstave. Pitanjima ljudskog dostojanstva, slobode i dehumanizacije malog, običnog čovjeka redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić bave se kroz lik Woyzecka Georga Buchnera, čime nadilaze samu radnju drame i njime ulaze u naše živote.

Franz Woyzeck siromašan je čovjek koji, kako bi priskrbio za sebe, svoju ljubavnicu Marie i njihovo nezakonito dijete, obavlja sitne i ponižavajuće poslove za Kapetana te se podvrgava medicinskim eksperimentima Liječnice. Život u bijedi i poniženju muti Woyzeckov um te on, rastrgan ljubomorom zbog odnosa Marie i Tambourmajora, ubija svoju ljubavnicu. Georg Buchner zbog prerane smrti u dvadeset i trećoj godini života dramu nije dovršio.

Radnja djela potaknuta je stvarnim događajem koji Buchnera tjera na promišljanje o klasnoj borbi i društvenoj osudi. Woyzecka zato u drami možemo promatrati kao ambivalentnog lika, gotovo poput antijunaka nad čijom sudbinom plačemo i čiji zločin sagledavamo van njegove krivice. “Woyzeck” je zbog tematske svevremenosti kroz povijest bio podložan raznim interpretacijama. Sama radnja, njezina višeslojnost i uvijek aktualni problemi malog čovjeka, otvaraju vrata nizu tumačenja.

Foto: www.hnk-zajc.hr
Koliko košta moral?

Riječki Woyzeck (Dean Krivačić) polazi od pitanja odnosa slobode i siromaštva. U kojoj je mjeri običan čovjek zaista slobodan da odabere dobro ili zlo kada je njegova egzistencija onima iznad nebitna? Je li pravo na moral nešto što odgovara kupovnoj moći? Krivačić zaslužuje posebne pohvale za potresnu izvedbu i dubinski ulazak u psihu uništenog čovjeka. Woyzeck je u potpunosti dehumaniziran, eksperiment onih koji su od njega moćniji. Nije vladar vlastite sudbine i njegove su radnje plod automatizacije, rezultat uvjeta u kojima se našao. Ta je supresija izvrsno prikazana u sceni koja slijedi neposredno nakon ubojstva Marie (Hana Selimović). Svi se likovi okupljaju u zajedničkom plesu koji stvara morbidnu atmosferu, skicirajući kratak opseg pažnje društva koje brzo zaboravlja na sve uz pravilnu dozu “kruha i igara”. Woyzeck ostaje sam na pozornici, a njegov se bezizražajan ples pretvara u mehaničko marširanje.

Lik Liječnice (Olivera Baljak) posjeduje potpunu kontrolu nad Woyzeckom i ostatkom lude družine, kao da se nalazi izvan same radnje, poput kakvog voditelja show programa koji najavljuje sve tipove luđaka koje u društvu možete susresti. Uz Babu (Biljana Torić), Margharetu (Anastazija Blaž) i Karla (Leon Lučev), među luđacima se posebno ističe Maestro (Nikola Nedić) koji precizno oslikava čovjeka bez kontrole nad vlastitom sudbinom. On se nalazi na razmeđi između čovjeka i majmuna, u potpunosti animalizirane prirode, ovdje da zabavi vladajuće poput Kapetana (Jasmin Mekić) i Tambourmajora (Dražen Mikulić). Već je suviše plod svih eksperimenata da bi uopće bio svjestan da ne posjeduje slobodu.

Maestro ih zabavlja i za sitne nagrade izaziva provale smijeha i aplauza slušajući sve zapovijedi poput “marširaj majmune” ili “prekriži se majmune”. Liječnica na početku njegova predstavljanja daje do znanja da je riječ o životinji, opasnoj životinji koja može nanjušiti vaš strah, pronaći slabu točku i uništiti vas. Mali čovjek je opasan, ali je previše zaokupljen izvođenjem trikova za mrvice hrane kako bi preživio da ni ne zna prepoznati vlastitu moć. Svi tipovi luđaka s kojima se susrećemo nadopunjuju sliku dehumanizacije društva. Jedino čisto što nekako preživljava u otrovnoj okolini je mala ptica u Karlovim rukama. Kada Liječnica okrutno ubija pticu, sva se nada koja je do tada bila tako ljubomorno čuvana pretvara u očajnički Karlov vrisak koji je vrisak svih nas.

Foto: www.hnk-zajc.hr
Marie kao studija ženskosti

Osim seciranja lika Woyzecka, ova dramska interpretacija nudi i veoma zanimljiv osvrt na lik protagonistkinje Marie čija kompleksnost nimalo ne zaostaje za Woyzeckovom. Njezina je priroda prikazana iz veoma senzibilne i ženske perspektive, a njezina se krivica spram Woyzecka mijenja iz scene u scenu. Naime, Marie očito primjećuje Tambourmajora kao muškarca, njegovi joj svjetlucavi darovi potpiruju čežnju za lagodnim životom. Međutim, scena silovanja ipak dokazuje da je njezin um ostao odan Woyzecku, o kakvom se god životu s njim radilo – slomljena žena sakuplja komadiće lutke koju je raskomadao muškarac u nježnom i zavodljivom plesu koji se pretvara u silovito trganje. Iskren i potresan plač nad vlastitom sudbinom, zagrljaj u kojem žena pokušava biti blaga sama prema sebi pretvara se u molitvu.

Trenutak bliskosti Marie s njezinim alter-egom pokazuje samoću, emocionalno raspadanje koje se događa unutar osobe čiji život teče bez mogućnosti intervencije. U dubini njezine boli u kojoj pokušava izreći iskrenu molitvu raspliću se sva moguća čitanja ovog lika. Ostali se likovi okupljaju oko nje i rekreiraju svima nam poznatu biblijsku scenu kamenovanja bludnice. Ova simbolična scena je istovremeno veoma aktualna kritika licemjernog društva, ali i prikaz žene i dubine njezinog unutarnjeg svijeta kojeg svi nastoje razumjeti, ali se njegovo čitanje zapravo nikada ne može u potpunosti izvršiti. Hana Selimović je zaista sjajna u ovoj ulozi te su njezini monolozi ključni u razumijevanju stvarnosti u kojoj se ona i Woyzeck nalaze. Ona predstavlja njegovu racionalnu protutežu te progovara, kao svojevrstan prijevod, o svemu onome o čemu i on govori u svojim trenutcima bunila.

Woyzeckova svevremenost

Cijela predstava zadržava scenografiju koja se sastoji od visećih električnih kablova privezanih uz razvodni stup. Te žice naglašavaju dubinu pozornice koja je zaista iskorištena do maksimuma te u ključnim scenama uz dodatak dima stvara osjećaj jeze. Koriste se i pokretna vrata koja od jednog do drugog dijela scene guraju glumci. Ona služe kao uvod u upoznavanje likova, prolazak lika kroz vrata označava fokus na njega. Međutim, osim njihove praktične funkcije, tu je i simbolička. Vrata stvaraju osjećaj jednoličnosti, nepromjenjivosti situacije. Svaki put kada mislite da ne može gore za likove, oni ponovno prolaze kroz vrata ulazeći neprestano iznova u stanje bespomoćnosti.

Foto: www.hnk-zajc.hr

Zaokruženost strukture predstave i motiv koji pokazuje bezvremenost radnje, neprestano ponavljanje ovih ili sličnih situacija, prikazuje i kolo koje izvode svi likovi na pozornici. Ono se javlja na početku i na kraju radnje uz pratnju divnog folklornog pjevanja koje podsjeća na tradicionalne napjeve. To nam kolo govori da smo svi dio tog cikličnog ponavljanja jednih te istih situacija, vrtloga sudbina u kojem mjesto i vrijeme ne igraju ulogu, mali je čovjek svugdje i uvijek Woyzeck.

Glazbeni brojevi naglašavaju dramatičnost ključnih trenutaka u predstavi, ali i zaustavljaju radnju progovarajući dublje o emotivnim stanjima likova. Osim što nam pomažu da dublje uronimo u stanje potresenosti koje izaziva sama radnja, izvrsni i snažni etno zvukovi spajaju tradicionalnost s problemima o kojima se govori. Gotovo kao da je potlačenost malog siromašnog čovjeka dio tradicije, nešto iskonsko i primordijalno, u samim temeljima svakog naroda.

Ova predstava nastavlja tradiciju riječkog HNK Ivana pl. Zajca beskompromisnim progovaranjem o suvremenim društvenim problemima. Riječka je publika predstavu odgledala s knedlom u grlu i popratila naklon glumaca ovacijama s ponekom suzom na obrazu. Ovo je uprizorenje zaista vrijedno vašeg vremena i možete ga pogledati još 17., 18., 19. i 20. siječnja u 19:30 sati. Također, za one koji žele Woyzecka doživjeti i na filmskom platnu, u utorak, 16. siječnja u Art-kinu bit će prikazan istoimeni film Wernera Herzoga iz 1979. godine. Radi se o suradnji Art-kina, HNK Ivana pl. Zajca i Goethe-Instituta Kroatien te nas nakon projekcije filma čeka razgovor “Woyzeck u kazalištu i na filmu”.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari