Žene nadrealistice koje stoje uz bok Daliju i Magritteu
Svi dobro znamo za predstavnike nadrealizma i uvijek ih je lako nabrojati. Najpoznatiji su Salvador Dali, Max Ernst, Joan Miró, Jean Arp, René Magritte. Međutim, teško da bismo u ovom početnom nabrajanju spomenuli neko žensko ime. Ipak, nakon promišljana sjetili bismo se i Fride Kahlo, meksičke slikarice koja je iz temelja promijenila povijest svjetskog slikarstva. Zašto je tomu tako? S vremenom se, pod utjecajem maskuline kulture u kojoj živimo, stvorila izolirana pozicija žena u nadrealističkom slikarstvu. Međutim, žene su stvorile konkretnu i jaku dionicu nadrealizma u 20. stoljeću koja u pogledu kvalitete pojedinačnog opusa može bez problema konkurirati i najpoznatijim muškim imenima.
Autoportreti Gertrude Abercrombie kao način borbe s bolešću
Gertrude Abercrombie je američka slikarica koja je bila dio čikaške jazz scene u četrdesetim i pedesetim godinama prošloga stoljeća. Divila se Magritteu i njegovoj poznatoj misterioznoj i začudnoj atmosferi na slikama. Većina njenih radova su autoportreti, i u tome se očituje njezina sličnost s Fridom Kahlo. Slikarstvo je Abercrombie služilo kao medij za borbu i oslobađanje od psihičke boli jer se u privatnom životu borila s alkoholizmom i depresijom. Visoke i mršave figure postavljene su u mračan i tajnovit pejzaž, uključujući motive poput mačke, sove ili metle, koji se obično povezuju s vješticama ili čarobnicama.
Anarhizam u nadrealizmu Remedios Varo
Na slikarstvo Remedios Varo utjecale su filozofske i feminističke postavke. Njezin odgovor na nedovoljnu zastupljenost žena u umjetničkom svijetu je slikanje otuđenih ženskih likova sa specifičnim oblikom glave i bademastim očima, u čemu se mogu iščitati elementi autoportreta. Poznata je po intenzivnoj romantičnoj vezi s francuskim nadrealističkim slikarom Benjaminom Peretom za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Njezina slika Ljubavnici poslužila je kao inspiracija za scene u Madonninom spotu za singl Bedtime Story.
Dorothea Tanning kao nadrealistički pandan partneru Maxu Ernstu
Dorothea Tanning upoznala je narealista Maxa Ernsta kojega je zaintrigirala njezina slika Rođendan i koju je što prije želio izložiti na izložbi u galeriji The Art of This Century, koju je tada posjedovala njegova žena Peggy Guggenheim. Tanning i Ernst ubrzo su se zaljubili i nastavili ljubavnu vezu u Francuskoj. Bila je samouka slikarica. Međutim, njeno umjetničko oblikovanje nesumnjivo su poduprla druženja s poznatim umjetnicima poput Yvesa Tanguyja, Kay Sage, Henrija Cartier-Bressona i ostalih. Pod utjecajem psihoanalitičke teorije Sigmunda Freuda, i Tanning je istraživala svoje nesvjesno, što je vidljivo u slici Majčinstvo u kojoj žena u dugoj bijeloj haljini drži drži dijete, dok je pod njenim nogama pas s licem drugog djeteta.
Šalica ženske senzualnosti Meret Oppenheim
Široj publici vjerojatno je najpoznatija umjetnica Meret Oppenheim koja je bila jedna od najaktivnijih predstavnica nadrealističkog pokreta u dvadesetima. Dok je većina žena toga vremena igralo ulogu muza muškarcima, Oppenheim je radila nadrealističke skulpture koje se svojom kvalitetom mogu mjeriti s radom bilo kojeg slikara nadrealista. Upravo je odnos muškog i ženskog ono što je prepoznatljivo u njezinom radu jer svakodnevne objekte aranžira na način da aludiraju na žensku seksualnost i istraživanje ženskog identiteta u odnosu na dominantan muški. Razgovor koji je vodila s Pablom Picassom i Dorom Maar u jednom pariškom kafiću inspirirao ju je za njen najpoznatiji rad, šalicu i žličicu prekrivenu krznom gazele. Tim je činom transformirala objekt koji se tradicionalno povezuje s krhkim ženskim identitetom u senzualni predmet sa seksualnom konotacijom.
Kay Sage na tragu metafizičkog slikarstva Giorgija de Chirica
Punim imenom Katherine Linn Sage, u umjetničkim krugovima poznatija kao Kay Sage, američka je nadrealistička slikarica i pjesnikinja. Prepoznatljiva je po inkorporiranju arhitektonskih motiva u napuštene i zapuštene pejzaže na tragu metafizičkog slikarstva Giorgija de Chirica. S obzirom na to da nije željela da se njezina umjetnost povezuje isključivo s onom njezina muža Yvesa Tanguyja i interpretira na toj razini, često je odbijala izlagati zajedno s njim.
Rosa Rolanda i prijateljstvo s power coupleom nadrelizma Fridom Kahlo i Diegom Riverom
Tijekom kasnih dvadesetih i ranih tridesetih, Rolanda je eksperimentirala s fotogramima, kreirajući serije nadrealističkih autoportreta na koje je nesumnjivo utjecao Man Ray. Njezina nadrealistička platna razlikuju se od platna njezinih kolegica jer uključuju šarene i vibrantne boje s elementima folklora i festivalske scene. Radi i portrete glumica svoga vremena poput Dolores del Rio i Marie Félix. Zanimljivo je i njeno prijateljstvo s najjačim nadrealističkim umjetničkim parom Fridom Kahlo i Diegom Riverom, koji su Rosu i portretirali.
Leonora Carrington i pokret za oslobođenje žena u Meksiku
Leonora Carrington također se bavila temom ženskog identiteta i kreativnog procesa u vlastitom slikarstvu. Iako podrijetlom Britanka, živjela je u Meksiku, a ondje je bila zaslužna za osnivanje pokreta oslobođenja žena. U 2015. godini posvećen joj je Google doodle za njen 98. rođendan, a temeljio se na njezinoj najpoznatijoj slici How Doth the Little Crocodile koja je nastala prema Carrollovoj Alisi u zemlji čudesa.
Suvremeni nadrealizam u radu Inke Essenhigh
U kasnim devedesetima, Essenhigh je privukla pozornost kao pripadnica generacije mladih slikarica u New Yorku koja se bavi temama nadrealizma. Njezine snovite vizije uključuju kritike užurbane svakodnevice i urbanog društva u kojemu živimo. U postmodernističkoj maniri, bavi se i reinterpretacijom kapitalnih djela povijesti umjetnosti poput grčkih vaza ili Hokusaijevih morskih pejzaža.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
