Ziherov glazbeni lonac – Rusti: 'Mladost, ludost, hoću da udaram ko blesav!'

Najlakše je biti glazbeno gunđalo. Poglavito kada se radi o našoj sceni. Sjaj u očima zbog odličnih susjednih bendova neće pomoći da se izvučete, a stav da nemamo dovoljno kvalitetnih bendova odavno ne pije vode. Tko se do sada nije bacio u proučavanje neafirmiranih glazbenih zakuski s bandcampa, ima Ziherov glazbeni lonac.

Ovog rujna se u našem loncu kuha kutinski indie noise. Za ljubitelje energičnog glazbenog izričaja ili kad bi se trebali snaći u žanrovskom rječniku – izričaja na tragu punka uronjen u zanimljivi indie: Rusti. S Tomislavom Đudarićem (gitara, vokal), Mihaelom Delićem (bass) i Nenom Hadžihajdićem (bubanj) ugodno smo porazgovarali još nakon njihovog zadnjeg zagrebačkog nastupa u klubu Spunk. Bend službeno postoji od 2012. godine, a u današnjem postavu tek od svibnja 2013. Svoju glazbu sami opisuju kao “indie rock prožet noiseom i punk energijom”. U njihovu energičnost se svatko, tko je imao priliku čuti bend uživo, zasigurno uvjerio. Iako iza sebe imaju tek EP live nastupa iz Kluba  (snimljen tijekom nastupa gdje je bend nastupao kao predgrupa Vlasti Popić), svirke se dogovaraju, a publika i simpatizeri skupljaju. Prije nego što su počeli širiti svježinu i iskrenost svoje novopečene, ali dobro isklesane energije po Zagrebu, Rusti su često nastupali u lokalnoj kultnoj kutinskoj Baraci, a do sada su svirali i s Miki Solusom (Mini film festival Kutina) te kao predgrupa britanskom indie bendu Johnny Foreigner. Kao uzore navode bendove Pavement, Dinosaur Jr., Fugazi, Polvo, a vrijedno podržavaju i prate ‘domaću’ scenu, gdje rado slušaju (s nekima i prijateljski surađuju) Vlastu Popić, Repetitor, Felon, Lolitu, Go No Go, Kapetan Snješku, Aftalyfe i dr.

 Koliko ste nastupa odradili u Zagrebu?

Tomislav: Tri.
Neno: Dva puta u Klubu i u Spunku. Ma, rock zvijezde! Samo još da ovaj Đudarić engleski nauci… 🙂

Kako bi javnosti predstavili svoj bend?

Tomislav: Rusti je mladi, manje više indie rock bend iz Kutine.

Priznajete da naginjete indie rocku?

Tomislav: Baš sam razmišljao o tome svemu. Indie rock je zapravo više neki pristup svemu, neki osjećaj, dok se zapravo sam indie rock sastoji od mora žanrova, a to su etikete.

Ali vas krasi “punk energija”?! Kako kažete za sebe, uz to ste i agresivni.

Tomislav: Da, da! Točno.

Kako ostvarujete  vašu specifičnu energiju, a kako mislite da je prenosite publici?

Tomislav: Bukom.
Mihael: Njegovim (Tomislavovim) pokretima. Takvo što mali broj ljudi ima. On se gega na specifičan način i to prenosi na publiku.

Koliko vam je bitan tekst, a koliko sam zvuk?

Tomislav:  Ja pišem tekst i glazbu, a aranžmane radimo svi zajedno, manje više. Tekst je važan, ali je kod nas više u službi glazbe. Mislim da je i općenito tako. Nije sad to neka poezija, više ‘rock poezija’.  🙂
Neno: Mislim da se u svakoj pjesmi netko može pronaći.

Slušajući tekstove pjesama, ponekad se doima kao da su dio Tomislavove struje svijesti. Je li tako nastaju?

Tomislav: Kosio sam travu vani pa sam razmišljao o nečemu i došlo je. Ne treba ništa forsirat’. Nema toga da ću ja sad sjest’ i napisat pjesmu, to sve dođe spontano. A i muzika isto.

Kako ste se s glazbenim ukusima uspjeli naći na nekoj zlatnoj sredini?

Tomislav:  Da, u glazbenim ukusima se dosta razlikujemo.
Neno: Ja slušam Pepperse, Incubus, Foo Fighterse, Muse…
Mihael: Modest Mouse, definitivno.
Neno: Evo, ja recimo nemam pojma o Modest Mouse. Mislim, čuo sam za njih, ali ih nikad nisam slušao.
Tomislav: Fugazi, Dinosaur Jr., Pavement…

Koliko mislite, ako mislite, da je u autentičnosti vašeg izričaja prednost da ste iz manje sredine, tj. Kutine? 

Tomislav: Definitivno nije prednost, jer kod nas je stanje loše. Baraka je lokalni klub. U stečaju je.
Neno: Ma da, već zadnjih 15 godina.
Tomislav: Nije, zadnjih pet godina ili možda deset. Probe imamo u lošim uvjetima, ne možemo ostaviti opremu tamo jer je sve provaljeno.

Mislite da takvi uvjeti ne progovaraju iz glazbe koju stvarate?

Tomislav: Ne, ne izlazi kad ti moraš preći nekoliko kilometara noseći opremu, ali kad sam bio klinac stalno smo išli u tu Baraku. To je tad bilo brutala, ko hotel. A sad, da je baš inspiracija za pjesme, ne vjerujem… Više se ta neka naša buka čuje u izričaju. Uvjeti imaju jako malo utjecaja.

Koliko vam znači podrška iz Kutine? Ipak ste jedan mladi kutinski bend koji je za toliko kratkog postojanja već dosta postigao.Koliko je osjećate, koliko vam je važna?

Tomislav: Definitivno je važna!
Neno: To je jedina nada!
Tomislav: Prijatelji dolaze iz Kutine. Evo u Spunku je pola Kutine došlo na koncert!
Neno: Zato što je nestala scena i onda nas ljudi proglašavaju onima koji vraćaju kutinsku scenu na noge.

Slažete se s tim?

Neno: Sigurno!
Tomislav: Pa,da!
Neno: Da.. Kutina nikad nije bila sredina za metal bendove, samo ih je par tu sviralo.
Tomislav: Više punk.
Neno: Tako je.
Tomislav: Nije da se mi sad tu hvalimo, ali mi smo možda jedini kutinski bend da tako malo postojimo, a već sviramo po Sisku, Zagrebu, ugovaramo koncerte i tako dalje. Da se nadovežem i na taj punk. Punk je došao sam od sebe, nije da smo mi sad tu neki punkeri, da slušamo neke punk bendove. To je više neki stav – mladost, ludost, hoću da udaram ko blesav.

Sve radite sami u svom bendu. Mislite da vam dobro ide tako?

Tomislav: Da, može i bolje, ali ide. Moramo još snimiti taj album, to je zasada u daljnjim planovima. Kad to snimimo, idemo po cijeloj Jugoslaviji! 🙂

Kako je bilo prvi put svirati u Zagrebu? Je li vam bilo drukčije po nečemu?

Tomislav: Pa normalno! Oprema, razglas u Klubu bili su vrh, publika isto. Ostali smo bez riječi.
Neno:  Je, stvarno je super bilo.

Mladi ste, ne samo kao bend. Kako mislite da se zrelost može izreći ili dokazati glazbom?

Tomislav: Samim pristupom. Sviranjem.
Neno: To je dobro pitanje. Ja mislim da mi ne trebamo dokazivati svoju zrelost, zato jer -jebiga! Il’ ćeš odgovarat ljudima, il’ nećeš. Ja imam 27 godina za razliku od njih koji imaju 16 i 18 godina. Šta će sad meni netko pričat’ o mojoj zrelosti, jer ja sviram s njima.
Tomislav: Mi smo klinci za njega! Ali to ne igra ulogu, mi smo se tako uklopili od prvog dana.
Neno: Tako je. Nema to veze sa zrelošću. Il ćeš nas slušati il nećeš. Il ti valja il ne.
Tomislav: Ne treba nas gledati kao klince, niti opravdavati nekoga ako ima više godina.

Koliko domaća alternativna glazba ili možda demo scena, utječe na vas? 

Tomislav: Vlasta Popić, Repetitor… To su sve veliki bendovi i naravno osjeti se utjecaj, ne možemo lagati da toga nema. Postoji utjecaj na našu glazbu. Mi ih jako cijenimo i svaka im čast.

Što mislite o ‘labelima’? Trebaju li se, prema vašem mišljenju, mladi bendovi okititi labelom?

Tomislav: Šta imaš od njih, šta će ti oni dati? Moonlee, Ginger, Slušaj najglasnije – jedino to. Neki nezavisni. Ako se neki bend s tim okiti, svaka mu čast. To su jebeni labeli, ako se neki bend s tim okiti, žive za to i to rade od srca,  a ne jer su neki tu jebivjetri koji lete za parama. Čak i Pipsi imaju svoj (Dan, mrak). Pa ako tako veliki bendovi mogu imati label, nije mi jasno što će nekom bendu da tamo o njemu pišu Dallas ili Croatia Records. Dobro, svaka čast MORT-u. Ja se nadam najboljemu za njih jer oni su jebeni.

Kakvo bi bilo idealno stanje u kojem svoj bend vidite kroz par svirki, godina…

Neno: Ma, Rock am ring… 🙂
Tomislav: Snimit prvo EP, to slat na sve strane, svim ljudima. Već smo sad s ovim EP-om (live iz Kluba) dogovorili par svirki (Osijek, Čakovec, Vinkovci za jesen, Koprivnica…)
Neno: Van se treba probiti.
Tomislav: Ma, jedino Slovenija, Srbija, BiH… ali to za koju godinu kad još malo stasamo. Sad smo još zeleni, mladi.

Što kažete na to kad vas uspoređuju s drugim bendovima?

Tomislav: U redu je ako je argumentirano.

Rusti ili Rusty?

Tomislav: To sam ja slušao neki math-rock bend iz Amerike pa sam povezao s nama. Inače nema povezanosti niti s rustikalnim ogledalom, niti s onim nekim Rusti keksima.

Ziherov recept za kraj!

Raštimana ili naštimana gitara?

Mihael: Od treće pjesme to već postaje upitno.
Tomislav: To je bio slučaj u Klubu kad sam imao tehničkih problema s gitarom. Pala mi je taj dan gitara na probi u Baraci i sjebalo mi se ono za štimanje, na što tada nisam obraćao puno pozornosti dok nisam došao na svirku i nakon treće pjesme…ma, buka u modi!