Ziherung S03E04: “GY!BE je apsolutna perjanica žanra”

Ako čujem još jednu šalu o cijepljenju i wifiju, umrijet ću na licu mjesta i više neće biti Ziherunga. Neki dan se Nijemac na Arhivu smijao da ništa ne radi nakon 12 i da je Zagreb dosadan.

Caterina Barbieri – „Fantas Variations”

Album varijacija na temu naslovne stvari s prethodnog albuma „Ecstatic Computation” koji je obrađen u Ziherungu S01E05. Fantastično je čuti s koliko se različitih kuteva u skoro istom žanrovskom okviru da pristupiti jednoj kompoziciji. Signeli Fantas i Fantas Hardcore su apsolutne preporuke s albuma.

Motorpsycho – „Kingdom of Oblivion”

Ima onih gigova koje propustite zbog različitih razloga koji se u to vrijeme čine kao razuman izgovor. Dogodilo mi se to s Isis u ITD-u, VNV Nation u Boogaloou te, eto, najnovije žaljenje je što nisam vidio Motorpsycho u Vintageu 2017. Odličan balans psihodelije i proga, nekako čudno za bend koji dolazi iz Norveške. Albuma imaju na bacanje – ne odskaču značajno kvalitetom – iskrena preporuka.

The Armed – „Ultrapop”

Hype je krenuo još početkom godine prilikom izlaska spota za pjesmu ALL FUTURES koji je prikazao bend negdje na potezu eksperimentalnosti Daughtersa i energije The Dillinger Escape Plana, no ako pogledate ranija izdanja bit će vam jasno da je to zvučalo još i agresivnije. Kombinacija syntha, gitara, stišanog glavnog vokala i miješanja ostalih vokala daje dosta noise-like glazbu. Kod prvog preslušavanja mi je to smetalo i konstantno sam pokušavao pojačati – osjećaj je kao da bi ta količina buke trebala biti – pa, bučnija. Međutim, upravo je u tome što enormnu količinu buke možete slušati na savršenoj granici gdje imate osjećaj da se frekvencije međusobno kolju, a ipak je moguće razaznati svaki instrument – jedan od albuma godine.

Alfa Mist – „Bring Backs”

Još jedan kvalitetan album ovog britanskog glazbenika i producenta koji prilazi jazzu iz hip-hop pravca. Smiješno je koliko je glazba koju radi pristupačna i ugodna. Preporuka za ljude koje interesira jazz, a odbija ih previše agresivna instrumentacija koja je ponekad karakteristična za žanr.

Coevality – „Multiple Personalities”

Instantno me podsjetio na Animals As Leaders bez djenta. Coevality se oslanja na kombinaciju jazz fusiona s metalom, a manjak vokala čini album jako pristupačnim prog albumom nešto zahtjevnije, ali izvrsne instrumentacije.

Godspeed You! Black Emperor – „G_d’s Pee AT STATE’S END!”

Još su jednom pokazali da su apsolutna perjanica žanra bez ikoga blizu tko bi ih mogao izazvati. To kako GY!BE popunjava tišinu nekim vibracijama prije ulaska u monumentalne rifove kojima se potom kroz pjesmu poigravaju – to nisam čuo nigdje. Na trenutak sam se prepao jer sam negdje uhvatio tvrdnju da je ovaj zadnji album benda BRUIT pobijedio GY!BE na vlastitom teritoriju – bilo bi simpatično da jest, ali nije ni blizu.

Spectral Wound – „A Diabolic Thirst”

„Infernal Decadence” mi je jako neočekivano postao jedan od slušanijih albuma te godine, dok „A Diabolic Thirst” samo potvrđuje kvalitetu. Iako je bend iz Kanade, čuje se utjecaj francuske, švedske i najviše finske scene – krešti kao Sargeist. Osvježenje u zvuku i vizualnoj estetici u novom trendu black metal bendova – nekad se isplati vratiti korijenima.

Gojira – „Fortitude”

Nikad nisam preslušao album Gojire od početka do kraja – ovo je bila dobra prilika da prekinem trend. Sjećam se da je onaj album s kojim su došli u Zagreb s Mastodonom i Slayerom bio kritiziran da je previše komercijalan – ovaj je na sličnoj valnoj duljini, ali to ne znači da je loš. Svidjelo mi se više nego sam očekivao.

Devil Sold His Soul – „Loss”

Kako sam želio da mi se ovaj album ne svidi, krenuo sam ga samo na ovlaš preslušati čisto da se uvjerim da nema nečeg dobrog unutra, ali prevario sam se. Ovaj pretjerano emotivni i mekani bend s dva vokala i simpatijom prema ambijentu post-metala dobio me strukturom pjesama i time što je bezobrazno melodičan cijelo vrijeme – refren, drugi refren, malo prijelaza pa Amenra rif pa krešendo do kraja pa treći refren – zvuči užasno, ali je odlično.

Zao – „The Crimson Corridor”

Dosta rijedak primjer evolucije u metalcore žanru. Zao je došao do toga da ga se može usporediti jedino s Converge, a da pritom ne zvuči kao kopija. „The Crimson Corridor” je dugačak i težak album interesantnih struktura koji zvuči jako suvremeno.

Crypts of Despair – „All Light Swallowed”

Odličan death metal album s utjecajima dooma i blacka. Podsjeća na Krypts i Blood Incantation.

Wheel – „Preserved in Time”

Odličan doom metal album koji se drži klasičnih korijena žanra. Podsjeća na Candlemass, a ima i elemenata Pallbearera. Osvježenje u doba kada sav doom koji se svira dolazi iz stoner smjera.

Ostali albumi na playlisti:
Nekromantheon – „Visions of Trismegistos”
Ungfell – „Es grauet”
Këkht Aräkh – „Pale Swordsman”
Corr Mhóna – „Abhainn”
Neptunian Maximalism – „Solar Drone Ceremony”
Spectral Lore – „Ετερόφωτος”
Paysage d’Hiver – „Geister”
Universally Estranged – „Reared Up In Spectral Predation”
Joseph Shabason – „The Fellowship”
Hail the Sun – „New Age Filth”
Leon Vynehall – „Rare, Forever”
Yoshinori Hayashi – „Pulse of Defiance”
Dawn Richard – „Second Line”
Wode – „Burn in Many Mirrors”
Domkraft – „Seeds”
Omega (ITA) – „Nebra”
Cory Hanson – „Pale Horse Rider”
Altarage – „Succumb”
BRUIT – „The Machine Is Burning…” (nema na Spotifyu)

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.