Što hrvatska scena nudi, a naša publika često ignorira? Part II
Svi smo oduvijek htjeli čuti svoj najdraži bend ili svog najdražeg izvođača u sasvim drugačijem glazbenom stilu. Ovaj članak ne radi to, ali pitanja postavljena niže reći će nam da li se rockeri vide kao reperi ili bi tada bili na prosjačkom štapu, a istovremeno će nam otkriti zašto reper koji odlično svira zračnu gitaru vidi sebe kao dio rock benda.
Odluka o pisanju drugog dijela članka kojem je svrha približavanje kvalitetne hrvatske glazbe slušateljima nije bila teška, odlične reakcije čitatelja na prvi dio same su nametnule da uslijedi nastavak. Ovoga puta odlučila sam zaglibiti u glazbu s kojom nisam ni na Vi, a kamoli na ti. Slušanje rocka i srodnih žanrova glazbe nikada se nije prekopirao s mojih roditelja na mene, kao na većinu ljudi moje i meni bliskih generacija. Sebe sam našla u hip hopu i rock je, ponekad nažalost, ignoriran žanr s moje strane. Zato sam pomoć za ovaj članak našla u određenim osobama koje minglaju po toj sceni i kuže što valja, a što ne. Od njihovih prijedloga uzela sam one koji su meni legli. Nisam mogla odoljeti i skroz zastraniti, pa sam morala uključiti i neki svoj glazbeni izbor. Tako je ovaj članak dobio novu dimenziju u kojoj su se našli rockeri (i ostali srodni žanrovi) i oni elektronički orijentirani, a kao šlag na kraju pojavljuje se ženski neosoul/r’n’b glas. Članak je podijeljen u tri dijela, svaki orijentiran na određenu vrstu glazbe. Uživajte, čitajte, downloadajte i podržite scenu.
Pitanja su ovog puta bila šarolika, pa su tako rockeri dobili ova pitanja:
Tko je _____?
Kada ste se okupili i kako je sve krenulo?
Koji vam je najdraži nastup do sada?
Gdje vas uskoro možemo slušati?
Očekuju li nas uskoro neki novi materijali?
Možete li se zamisliti kao DJ/producent/reper, što bi bili i zašto?
THEM MOOSE RUSH
Them Moose Rush nije tko, nego je zašto, a odgovor je zato što je! Što znači da je samo zato što je, a ne zato što nije. Them Moose Rush je kao bog, a bog je sve što sja i što je ispod i iznad. Sve to je Them Moose Rush, samo puno veće – super bend, superduper. Ima nas troje, ali kao da nas je šest, nekad i sedam: Marinko, Nikola i Branimir. Mi sviramo pjesme – sretne, tužne, opasne, čudne, zapravo svega ima što treba i onog što ne treba.
Okupili smo se u nekom određenom trenutku prošlosti. Piše na fejsbuku 13. ožujka 2011. godine, a ako tako piše tamo, onda je istina. Sve je krenulo od početka, jer eto, ne može nešto krenuti od kraja nego mora od početka, jer je početak ondje gdje stvari počinju. Netko je uzeo instrument i otišao kod ovog drugog i onda su radili puno buke, pa se javio treći da radi još više buke s prva dva, ili se samo trebalo tačkat drva, nismo više sigurni ni sami.
Najdraži nastupi su nam onda kad nas nahrane, napiju i daju novce. Uopće nije bitno da li ima ljudi, opreme, razglasa, instrumenata ili pozornice. Bitno nam je da je dobra muzika na nastupu, uopće ne moramo ni mi svirati. Bitno je da nismo gladni i žedni, za ostalo ćemo lako.
Možete nas slušati u kuhinji, dvorištu, kupaonici, ma gdje vam srce poželi. Ne preferiramo određene prostorije. Možete nas slušati na yubitubijima, internetima, bandcampu, a pejđ na fejsbuku je mjesto gdje apdejtamo što se događa ili ne događa s bendom.
Od ostalih mjesta, svirat ćemo na FER-ovoj Brucošijadi u studenom, na kojoj ćemo imati specijalnog tajnog gosta pantomimičara koji će nam se pridružiti samo za taj hepening.
Naš ipij (čitaj: EP) izašao je u nedjelju, poslije mise. “Three PI One” prvi je od trilogije ipija koje ćemo izbaciti iz naše i Markijeve kuhinje. Možete ga naći na bandcampu i Youtubeu. U fizičkom obliku CD će se moći kupit na našim koncertima.
Naravno da se možemo zamisliti i u toj vrsti glazbe. Nikola bi bio producent i DJ, Marinko gangsta reper, a Branimir bi bio nezaposlen.
FOR
FOR je bend iz Zagreba, a čine ga Tomislav Malagurski (glavni vokal, akustična gitara), Slaven Špoljarić (vokal, klasična 8-žičana gitara), Miodrag Prelec (vokal, bas gitara) i Frano Homen (bubnjevi, udaraljke).
Tomislav je u početku nastupao kao kantautor, ali je težio punijem zvuku i došao na ideju da okupi bend. Okupili smo se u listopadu prošle godine na snimanju demo-albuma, a koncertno smo aktivni od ovog siječnja.
Svi se slažemo da nam je najdraži nastup, zbog divnog ugođaja koji se stvorio u komunikaciji sa sjajnom publikom, naš zadnji nastup koji smo održali u rujnu u Vintage Industrial Baru u sklopu programa Good Vibrations, a imali smo priliku i predstaviti nekoliko novih pjesama.
Sljedeći nastup imamo u riječkom klubu Tunel u sklopu programa Akustika 28. listopada, a u Zagrebu početkom prosinca, što ćemo detaljnije objaviti na našem službenom Facebooku.
Trenutno smo u pripremama za snimanje prvog albuma, ali usporedno radimo na materijalima za drugi album. Neke od tih novih pjesama već izvodimo uživo.
Svi se u jednom trenutku vidimo u produkciji koju ujedno i radimo za sebe, a jedino Frano još želi biti i reper.
Pročitajte Ziherov glazbeni lonac o FOR-u.
Nakon što su se dečki izjasnili o svojim poslovima u drugim glazbenim smjerovima bio je red da se predstavi Monique Monia, mlada dama divnog glasa, a dečki će se sigurno složiti i stasa. Njena pitanja su bila jednaka kao i za naše rockere, uz dodatak jednog pitanja: Da se možeš zamisliti kao član nekog rock benda, što bi svirala i zašto?
MONIQUE MONIA
Monique Monia je moje umjetničko ime. Bavim se glazbom od svoje dvanaeste godine, a od svoje četrnaeste pišem pjesme. U početku je to bio moj “bijeg od stvarnosti” i hobi, no s vremenom je postalo nešto bez čega se više ne mogu zamisliti. R’n’b je moj omiljeni žanr, a neki od mnogih najdražih umjetnika su Erykah Badu, D’Angelo, Lauryn Hill i Jill Scott.
Sve je počelo kada je u moju bivšu osnovnu školu došla nova profesorica – Tatiana Giorgi, koja je prepoznala moj talent. Uz nju sam zapravo i zavoljela glazbu te naučila mnogo važnih stvari. Oduvijek je bila netko na koga mogu računati no matter what.
Najdraži nastup mi je bila revija Anje Stehlik.
Budući da sam se tek doselila u Zagreb i da sam studentica francuskog i talijanskog, trenutno je glazba na drugom mjestu jer je faks prioritet. Nadam se da ću se uskoro vratiti u studio i na pozornicu.
Imam mnogo novih pjesama i puno ideja, no nažalost zbilja nemam vremena za realizaciju jer se tek prilagođavam na studentski život i Zagreb.
Kada bih morala birati između produkcije, DJ-inga ili repanja, odabrala bi rep. Mogla bih se zamisliti kao reperica jer volim pisati pjesme, imam stvarno mnogo tekstova.
Iskreno ne mogu se baš zamisliti u rock bendu, ali nikad ne reci nikad (smijeh). Kada bih baš morala, svirala bih bas.
Na kraju sam stavila glazbene pravce u kojima je izražena elektronska strana glazbe. Sva pitanja su jednaka kao za rockere, ali umjesto posljednjeg je stavljeno suprotno pitanje: Da se možeš zamisliti kao član nekog rock benda, što bi svirao i zašto?
RINOMA
Rinoma je beatmaker, producent i amaterski kipar iz Vodnjana koji u svaki svoj posao ulaže jednako mnogo ljubavi i pažnje. Član sam grupe Dem Crew, Soundcheck i začetnik Društva kipara hobista Vodnjan “Michelangelo”.
Nema nekog točnog i definiranog trenutka ili dana kada sam se krenuo baviti ovime. Beatmakingom i produkcijom sam se počeo baviti prije otprilike 8 godina, ali oduvijek sam u glazbi i uvijek sam bio okružen ljudima koji su se bavili glazbom.
Do sada sam samo par puta nastupao kao solo izvođač, tako da od ova tri nastupa koja sam imao teško bih mogao izdvojiti koji mi je najdraži, jednostavno recimo da su mi svi jednako dragi.
Slušati me možete na radiju – svakog petka moj kolega Toni i ja vodimo emisiju Blackconnection Hip Hop Show. Emisija je na valovima radija Maestral od 19 do 20 sati.
Krajem godine trebao bi izaći moj prvi samostalni EP pod nazivom “Mind Flowers” na kojem će se nalaziti oko 10 traka i na kojem će gostovati neki moji dragi prijatelji. Za više informacija – stay tuned!
Mogu se zamisliti kao član nekog benda, vjerojatno bi svirao bubanj jer imam malo tog Keith Moona u sebi. Najbolje se i u svojem glazbenom žanru izražavam kroz bubnjeve i uživam svirajući ih.
OKOR
Okor je 22-godišnjak iz Splita, punog imena Roko Gudić, koji se posljednjih godina bavi pokušajima produciranja i kombiniranja frekvencija u uhu prihvatljivom i smislenom obliku.
Moj glazbeni put, ako ga se tako može nazvati, počeo je još u srednjoj školi kada sam s grupom najboljih prijatelja želio organizirati nekakav mini-festival na jednoj lokaciji u splitskom kvartu Spinut. S obzirom da se nismo uspjeli dogovoriti s vlasnicima zemljišta, naši su se planovi usmjerili na klubove, točnije splitski kafić/klub Ghetto. Tu sam ujedno imao i svoju prvu gažu zajedno sa svojim bratom Mateom (InChoon) i Alijem (3Ska). Nas troje osnovali smo kolektiv pod nazivom Barabass Crew s kojim smo svirali uglavnom po Splitu i okolici. Usporedno s tim, jedan stariji pripadnik drum’n’bass scene VRH, tada Implant, upoznao me sa svijetom produkcije. Nedugo nakon toga, na poziv Duboka i VRH-a, pridružio sam se Loopjunkies kolektivu s kojima organiziram klupske večeri Karantena, Beatslap i Dom Lounge, i uz pomoć kojih sam tu gdje jesam danas.
Možda će ovo zvučati kao klišej, ali stvarno je teško izdvojiti najdraži nastup, s obzirom da postoji više njih kojih se rado sjećam. Ako bih baš trebao izabrati najdraži, to bi vjerojatno bio nastup u splitskom klubu Kocka kada smo na Karanteni ugostili britanskog DJ-a i producenta Straya, s kojim sam tom prilikom dijelio stage.
Upravo sam u procesu dogovaranja par nastupa u Zagrebu i okolici, kao i u Splitu, ali s obzirom da nema još konkretnih datuma, ne mogu vam o tome reći ništa više.
Novi materijali pristižu, kako pod imenom Okor, tako i pod imenom TRKT. To je moj drugi projekt u sklopu kojeg pokušavam izbaciti jednu melodičniju stranu sebe, bez ograničenja u terminima tempa i žanrova, tako da iz oba smjera možete očekivati nove materijale. Svi će po završetku biti objavljeni na soundcloud profilima.
Definitivno bih svirao bubnjeve u rock bendu. Još u osnovnoj školi dva prijatelja i ja pokušavali smo osnovati bend i ja sam trebao biti bubnjar. Iz nekog razloga bubnjevi su bili ti koji su mi uzimali najviše pažnje dok bih slušao muziku. Pretpostavljam da je isti taj utjecaj vidljiv i danas jer u glazbi koju puštam i produciram pod imenom Okor veliki naglasak stavljam upravo na ritam, to jest bubnjeve. Čak se i u samom nazivu žanra drum’n’bass to može vidjeti.
DAMENTAL
DaMental je Bojan Vidović, beatmaker, reper, hobist muzičar, ljubitelj glazbe.
“Sve” je krenulo krajem osnovne škole kada počinjem slušati hip hop. Počeo sam ozbiljnije pisati tekstove nakon što sam čuo hrvatski rep, a kako nisam imao nekoga s kime bih mogao surađivati, u smislu da mi producira glazbu, počeo sam se igrati i s glazbenim programima kako bih imao na što repati. Tako nastaju neke demo snimke, stvari na H3S-u, zatim demo album koji sam radio sa sada pokojnim prijateljem i koji nije nigdje službeno objavljen (pod “službeno objavljen” mislim stavljen na besplatni download). Nakon toga slijede dva albuma s K.L.U.B.-om i evo sada “Kuća”, no sve to odvijalo se u vrlo dugom vremenskom periodu i vrlo sporim tempom, neopterećeno i neobavezno.
Kako već neko vrijeme nisam nastupao, najdraži nastup se valjda tek treba dogoditi. No, sjećam se nastupa na UFO festivalu 2007. u Osijeku, kada smo nas četvorica repali na 2 mikrofona, ili Blackout Festivala u Vukovaru 2010. godine. U tom periodu s K.L.U.B.-om sam dosta nastupao, no nemam “the” nastup koji pamtim po nečem posebnom, uglavnom su događaji prije i nakon nastupa ti koji su zanimljivi.
Za sada sa sigurnošću mogu reći da ćete me 26. prosinca moći slušati u Orahovici, mjesto koje se vodi kao moje prebivalište i nakon 10 godina “boravljenja” u Rijeci. Neki drugi dogovori su u tijeku vezano uz predstavljanje albuma, no trenutno ništa nije 100% potvrđeno.
Novi materijal izašao je prije nekoliko tjedana, točnije 22. rujna. Radi se o mom prvom solo albumu pod imenom “Kuća”, na kojem sam uz rep odradio i sve beatove. Najavljuje ga singl U busu na kojem mi gostuje Toxara. Za tu stvar snimili smo i video koji je nedavno izašao u javnost. Uz Toxaru, na albumu vokalno surađujem s Yness (Huskić) i Zembom (Dregermajster Crew), dok mi instrumentalno pomažu Matej Huljev i Goran Pavlović iz Golih žena, Goran Glušac, DJ Jopa i DJ Chill. Kid (Dregermajster Crew) je odradio miks i master albuma. Tko ga želi poslušati, može ga downloadati za “dž” ovdje.
Kako od svih instrumenata koje prosječni rock band mora imati poprilično razaram zračnu gitaru i bubnjeve, i više nego moguće mi je zamisliti se u rock bendu. Čak kada sada to zamišljam, sve mi se logičnijim čini da je to sljedeći žanr u koji ću se upustiti.
Hvala svima na sudjelovanju i hvala osobama koje su mi dale savjet vezan uz sam članak.
