AGENT KRTICA: O pandemiji samoće
Dokumentarni film „Agent krtica” čileanske redateljice Maite Alberdi špijunski je triler u kojem se 83-godišnji udovac Sergio Chamy infiltrira u starački dom u El Monteu po nalogu privatnog detektiva Rómula Aitkena. Rómulo sumnja da je Sonia, majka njegovog klijenta, maltretirana, a Sergio će preuzeti posao istražitelja. U isto vrijeme, kroz ovu novu ulogu mora prevladati usamljenost i tugu nakon smrti svoje žene.
Mikrostudija društva
Koristim izraz studija umjesto filma jer je „Agent krtica” upravo to: vrlo ozbiljna sociološka studija o staračkim domovima i tretmanu koji dobivaju od društva i svojih obitelji. Sergio shvaća da je pravi zločin koji otkrije mnogo ‘banalniji’ nego što se očekivalo – ne radi se o uznemiravanju osoblja, već o zanemarivanju Sonie i drugih štićenika, nedostatku empatije i obezvrjeđivanju njihovog prošlog doprinosa. Izolirani i usamljeni, često potpuno zaboravljeni od voljenih i potpuno marginalizirani od strane sustava.
„Agent krtica” počinje kao šarmantna detektivska priča, film noir s komičnim elementima i cinéma vérité – od intervjua i odabira kandidata te Romulovog uvođenja Sergia u svijet tehnologije, rada telefona, olovke i špijunskih naočala, da bi se kasnije pretvorio, ponekad, u bolan i uznemirujući opservacijski dokumentarac.
Sergio kopa dublje i pritom prenosi frustracije stanovnika kroz zvučne zapise s mobitela, unatoč Rómulovu protivljenju. Postaje dio onog mikro svijeta koji su stvorili stanovnici doma s medicinskim osobljem; od nijemog promatrača postaje svjedok i njihov glas, pomaže im u svakodnevnom životu, razgovara s njima, suosjeća i donosi im utjehu te se, čak i nakratko, zabavlja sa svojom voljenom Bertom.
Redefiniranje institucija
Gotovo svi štićenici u domu su žene, a najvećim dijelom one koje se nikada nisu udale, nisu imale djece ili su imale uspješnu karijeru, što je neuobičajeno za konzervativno okruženje poput Čilea. Svojevrsna kazna za vlastite životne izbore, ostavljene kao da ne pripadaju društvu.
Iako je snimljen prije početka pandemije, redateljica je uhvatila trenutak i učinila vidljivim dugogodišnji društveni problem – nevidljivost starosti, ageizam i, što je najvažnije, pandemiju usamljenosti iz koje tek trebamo vidjeti posljedice. Koliko je prošlo prije nego što ponovno vidimo svoje roditelje, bake i djedove? Film ističe potrebu ponovnog povezivanja i preispitivanja te redefiniranja uloge staračkih domova.
„Agent krtica” je premijerno prikazan prošle godine na Sundanceu, a bio je jedan od pet nominiranih za Oscara u konkurenciji dokumentaraca ove godine.
