svi postovi autora: Krešimir Bobaš
Recenzija: Povijest je čudnija od fikcije (“Houston, We Have a Problem!”, Ž. Virc)
Vrijeme čitanja: 2 minute Iako mu tom prilikom možda nije otkrivao tajne putovanja na Mjesec, Tito je ipak bio posljednji državnik kojeg je John F. Kennedy prije svog ubojstva ugostio. Možda je ‘Houston, We Have a Problem!’ hommage svemu onome što se propustilo učiniti, za što u stalnom klaćenju između Istoka i Zapada nije bilo vremena jer su ozbiljnije stvari bile posrijedi. No tu nije mogao pomoći nijedan Tesla, Ružička ni Prelog jer cilj je bilo sve ili ništa.
Komentar: Velika kinematografija za malu zemlju, statistički gledano
Vrijeme čitanja: 4 minute Ako čovjeku pružiš zrcalo, moraš biti spreman da se on možda neće moći nositi s odrazom koji vidi u njemu. Zato će se film sestrinskog redateljsko-produkcijskog dvojca Juka sada moći iskušati u digitalnom moru videa-na-zahtjev i prvi otploviti do nekih obala koje naša mala zemlja i njezina velika kinematografija još nisu uspjele otkriti.
Recenzija: Ljudski život kao statistički izračun („Eye in the Sky“, G. Hood)
Vrijeme čitanja: 3 minute Nakon nekoliko poprilično razočaravajućih pokušaja ekraniziranja ratnih bojišta (današnjice), Hoodov ‘Eye in the Sky’ predstavlja itekako dobrodošlo osvježenje. Napeta radnja, odlična gluma i, što je najvažnije, uspjela realizacija teme ono su što odlikuje ovaj britanski triler. Ljudi su prikazani u svom „prirodnom“ okruženju, sa svim ljudskim dvojbama koje ih tlače, bez da su se one prelile u melodramatsku žalopojku nekom palom ratniku ili zlokobnom događaju.
Recenzija: Dijaboličko osvježenje zasićenog žanra („The Witch“, r.: R. Eggers)
Vrijeme čitanja: 3 minute The Witch svakako se oslanja na neke od svojih slavnih žanrovskih preteča, no svojim pristupom nikako ih ne želi oponašati već se doima poput njihova nasljednika. Iako tek prvi puta, Eggers svojim redateljskim i scenarističkim intervencijama svakako pokazuje zreo pristup jednom u današnjem dobu relativno nezahvalnom žanru sedme umjetnosti.
Recenzija: Profiteri svih zemalja… („Hail, Caesar!“, r.: J. i E. Coen)
Vrijeme čitanja: 3 minute Braća Coen su s ‘Hail, Caesar!’ uspjeli prikazati jedan važan dio kako filmske tako i američke kulturne povijesti na inovativan i humorističan način. Donekle se oslanjajući na tradiciju filmova kao što su ‘L.A. Confidential’ (1997) Curtisa Hansona i ‘The Black Dahlia’ (2006) Briana De Palme, barem po pitanju stvaranja ugođaja te želje za prikazom ljudi i događaja, u ‘Hail, Caesar!’ pastiš prelazi u parodiju, a komunisti postaju najokorjelijim kapitalistima.
Recenzija: Svijet kao fantastični realizam („The Room“, L. Abrahamson)
Vrijeme čitanja: 2 minute Gotovo fantastični realizam bestsellera Emme Donoghue stapa se s istinski dobrom glumačkom izvedbom dvoje protagonista, a diskretna kamera je ono što dodatno zaokružuje svojevrsnu uznemirenu smirenost ovog filma. ‘Room’ je priča o tome koje su granice našeg svijeta i našeg poimanja, kako se inače neoboriva kompleksnost i jednoznačnost svega što nas okružuje ispoljava kao nešto što je itekako podložno interpretaciji.
„The Hateful Eight”: Pokus čini majstora
Vrijeme čitanja: 2 minute ‘The Hateful Eight’ predstavlja sâm kondenzat Tarantinova filmskog umijeća, koje se ovaj put ne može sakriti iza snježnih pahulja azijskih vrtova niti loža njemačkih opera. Odvija se upravo ondje, na vjetrometini dijaloga i glume, koja je možda najbliža nekom klasičnom poimanju dijadi prostora i vremena radnje koju smo imali prilike vidjeti u redateljevoj filmskoj antologiji.
Recenzija – ‘The Revenant’: Maestralni vestern velikog Meksikanca
Vrijeme čitanja: 2 minute Minimalistički dijalozi, snena atmosfera i dokumentaristička fotografija te odlična porcija glume ono su što odlikuje Iñárrituov ‘The Revenant’. Cjelokupni je tim okupljen oko ovoga projekta svoju zadaću shvatio iznimno ozbiljno, što je rezultiralo u suvremenomu vesternu koji je u potpunosti dorastao tome klasičnom žanru. Iako bi se za njega moglo reći da je svojevrsni novitet u redateljevu dosadašnjem opusu, ‘The Revenant’ nadovezuje se na egzistencijalističku „Trilogiju smrti“ i dosljedno prati Iñárrituovu preokupaciju tim tematskim kompleksom.
Recenzija – Krigen: Europska verzija američkog ratnog filma
Vrijeme čitanja: 2 minute ‘Krigen’ donekle uspijeva propitati smisao – ili nedostatak istoga – današnjih ratova na pragu Europe, za koje su europski narodi krivi kao i Amerikanci, iako u nešto manjemu opsegu. ‘Krigen’ je sve u svemu zanimljiv film od kojega se ne bi trebalo očekivati previše, no i osvježenje na polju ratne kinematografije koja se posljednjih godina, kao i sami ratovi koje tematizira, nalazi u svojevrsnoj dosadnjikavoj i jednoličnoj slijepoj ulici.
Recenzija – ‘Youth’: Sorrentinov stvarni prikaz „velike ljepote“
Vrijeme čitanja: 3 minute Neovisno o tome je li riječ o Vječnom gradu ili švicarskim Alpama, Sorrentino nam uspijeva poslati poruku upakiranu u užitak za oči da smo onkraj vizualnog naposljetku samo jedno: ono što činimo. Lekcija iz čovječnosti rijetko je kada bila ovoliko lijepa, a ‘Youth’ (2015) se zaista može smatrati kako jednim od najboljih ovogodišnjih filmova tako i svijetlom stavkom u filmskom opusu ovoga talijanskog genija.
Recenzija – “Sirene i krikovi”: Ta turobna splitska noć
Vrijeme čitanja: 2 minute ‘Sirene i krikovi’ su obećanje jednoga perspektivnog mladog redatelja, čije ćemo ime ubuduće zasigurno imati prilike češće čuti i vidjeti. Trijadom elemenata iz akcijskih, noir i art filmova Ivanu Periću je, unatoč nezahvalnoj i na koncu ipak vješto riješenoj tematsko-tehničkoj problematici, svakako uspjelo iskoristiti svoje dvije profesije, redateljsku i sociološku, u prikazivanju metaforičkog viđenja jednoga stanja i ozračja u gradu, vremenu i državi koje gledatelju iole upućenom u stanje u zemlji nije nimalo teško odgonetnuti.
‘Amy’: Intiman prikaz malene pjevačice s visokom frizurom i golemim glasom
Vrijeme čitanja: 3 minute Da je Kapadijin film nastao prije dvije godine, zasigurno bi bio patetičan. Od Amyjine bi smrti u tome trenutku protekle tek dvije godine, a strasti koje je dvadesetsedmogodišnjakinja uspjela uzburkati u britanskom žutilu i svjetskim glazbenim krugovima najvjerojatnije se ne bi uspjele do kraja smiriti. Da je Amy snimljen za dvije godine, možda bi isti dokumentaristički materijal bio ponešto hladniji i istrošeniji žrvnjem vremena koje neumoljivo protječe. Međutim, budući da je nastao u vremenu koje je dovoljno udaljeno od njezine smrti, Kapadiji je uspjelo malenu pjevačicu i njezin veliki život prikazati na način da gledatelj smatra kako lista obiteljski album s fotografijama, a ne nužno povijesni zapis zvijezde koja se svojom smrću pridružila u famozni „Club 27“.
Mia Madre: Filmski neuspjela refleksija inače odličnog Morettija
Vrijeme čitanja: 3 minute Iako autobiografski i krajnje subjektivan po vokaciji, filmsko-tehnički gledano ovaj je film izveden poprilično iscrpljujuće, ne katarzično već zamarajuće, pri čemu se ne može kritizirati atemporalnu strukturu ni oniričke vizije glavne junakinje, već neuspjelo uspostavljanje usklađenog ozračja logičnosti prikazanog filmskog mikrokozmosa.
Recenzija – Democrats: Revolucija ždere svoje mrtvorođenče
Vrijeme čitanja: 3 minute Film ‘Democrats’ sniman je kroz vremensko razdoblje od više godina, tijekom kojeg gledatelj može promatrati pretežito ruralan karakter ondašnjeg stanovništva koje živi izvan političke žile kucavice zemlje, glavnog glada Hararea. Etnički, vjerski i svjetonazorski raskoljeno stanovništvo djelomično se pita „Zašto sadašnjemu predsjedniku oduzeti vlast nad vojskom i imenovanjem sudaca?“, dok se novostasala generacija buntovnih mislioca pita zašto bi bivša Rodezija, unatoč svojoj lokaciji na diktaturama najplodnijem kontinentu, i dalje morala živjeti pod jarmom jednog autokrata.
Izvještaj – Zagreb Calling: Slabo popunjena Šalata gorjela uz Faithless, Detour i Nipplepeople
Vrijeme čitanja: 3 minute Drugi dan Zagreb Callinga protekao je u nesvakidašnjem spoju glazbenih smjerova, ukusa, pa čak i epoha – legende elektroničke glazbe Faithless noć su pretvorili u dan svojim dobro poznatim melodijama, spektakularnim light showom te energijom obožavatelja koja je kolala od prvih do zadnjih redova. Tribine su bile zaključane, a neki su fanovi taj nastup promatrali s terase kafića koji se nalazio odmah iznad pozornice, tako da se parter, barem u usporedbi s prvim danom i nastupom Billyja Idola, činio polupraznim.