novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija: Profiteri svih zemalja… („Hail, Caesar!“, r.: J. i E. Coen)

Izvor: www.facebook.com/HailCaesarMovie
Vrijeme čitanja: 3 minute

Što je zajedničko Georgeu Clooneyju, neomarksističkoj filozofiji i pozamašnoj otkupnini? Svi su oni protagonisti u najnovijem redateljskom ostvarenju Joela i Ethana Coena. Nakon Inside Llewyn Davis (2013), posljednjega redateljskog ostvarenja ove filmske braće, predstavljaju nam komediju o kojoj su razmišljali već desetak godina, a koja je tek početkom tekuće ugledala svjetlo velikih platna. U Hail, Caesar! sjaj se staroga Rimskog Carstva pretvara u kopiju od gipsa i šperploče u jednoj od holivudskih baraka Capitol Picturesa. Iako se bavi podosta škakljivim temama za to kulturno-povijesno razdoblje američke povijesti, 1950-im godinama minulog stoljeća, nova uzdanica braće Coen po žanru je komedija kod koje čak izostaje epitet „crna“. Na početku spomenuti Clooney ovdje postaje poprilično višeznačan faktor jer je Good Night, and Good Luck (2005), povijesna drama o makartističkoj eri i cenzuri u američkome filmu i politici u upravo tome desetljeću, proizvod redateljske palice dr. Douga Rossa. Braći Coen stoga je uspjelo snimiti pastiš ne samo starih vestern i ljubavnih filmova već i intertekstualnog i intermedijalnog pristupa zahvaljujući protagonistima, ugođaju i radnji njihove okosnice teme i motiva.

A taj filmski pastiš, uz zanimljivu radnju i odličnu scenografiju, svoju uspjelost ponajviše duguje izvrsnome kastingu. Cjelokupna plejada zvučnih holivudskih imena našla se na jednome mjestu kako bi ispričala priču o svojoj industriji iz doba kada oni još nisu kročili njome. Iako su filmski naslovi koji se snimaju, poznate osobe koje se spominju i komični događaji koji se odvijaju (dobrim dijelom) izmišljeni, cjelokupna priča ipak počiva na jednom podosta škakljivom te itekako stvarnom dobu za industriju snova. Središte cjelokupne radnje svakako je „popravljač“ Eddie Mannix (Josh Brolin), stvarna ličnost iz toga doba, čiji je glavni zadatak držati svoje zvjezdane protežee zadovoljnima, bezbrižnima i – što dalje od tabloida. Zlatno doba Hollywooda obilovalo je svakojakim tabu temama, a primjerice neudane majke, što bi bez Mannixove intervencije postala i glumačka sirena DeeAnna Moran (Scarlett Johansson), svakako bi izazvale zgražanje kod općega gledalačkog pučanstva. Suočen s tim svakodnevnim problemima autocenzure i samozavaravanja, jedan od izvršnih djelatnika već spomenute tvornice snova susreće se s novim bizarnim zadatkom: izvući zvijezdu glavnoga produkcijskog pothvata Capitol Picturesa o Isusu Nazarećaninu, rimskog legionara Bairda Whitlocka (George Clooney) iz ralja krvoločnih komunista koji su ga oteli, na čelu s njihovim stanfordskim guruom, profesorom Herbertom Marcuseom (John Bluthal), i to iz nimalo skromne rezidencije jednog od pristaša američkog ogranka pokreta Kominterne.

Upravo je tom otmicom dodatno potaknuta ionako dinamična filmska radnja: u zamjenu za pozamašnu otkupninu, Marcuseov neomarksistički kružok spreman je otetu filmsku zvijezdu – još uvijek u punoj opravi rimskog vojnog dužnosnika s filmskog seta – vratiti njegovim imperijalističkim imateljima, filmskoj kući Capitol (Kapital!) Pictures. Mannix žonglira između uloge istražitelja, obiteljskog čovjeka i filmske Katice za sve, osjećajući pritom grižnju savjesti što se uvijek iznova odaje primamljivome poroku nikotinskih proizvoda. Pokušavajući spasiti cjelokupnu situaciju, odnosno držati je podalje od naslovnica filmskih časopisa, „popravljač“ Mannix također se mora uhvatiti u koštac sa sestrama blizankama Thorom i Thessaly Thacker (Tilda Swinton) koje prijete da će ionako uzavrelu situaciju dodatno začiniti objavom skandaloznih erotskih detalja iz povijesti Whitlocka i Laurencea Laurentza (Ralph Fiennes), cijenjenoga europskog redatelja. Iako gotovo stjeran u kut, Mannix uspijeva zadržati naizgled bezizlaznu situaciju podalje od očiju opće javnosti na manje ili veće zadovoljstvo sviju uključenih, balansirajući između crvenih hladnoratovskih zavjera i holivudskog žutog tiska. Megalomanski filmski projekt nastavlja se snimati, Mannix shvaća da ga primamljiva foteljaška poslovna ponuda jedne aviokompanije ipak neće omesti u bavljenju s „cirkusantima“ filmskog svijeta, a svoje svakodnevne putešestvije bespućima filmskog svijeta okončava skrušenom ispovijeđu kod svećenika.

Braća Coen su s Hail, Caesar! uspjeli prikazati jedan važan dio kako filmske tako i američke kulturne povijesti na inovativan i humorističan način. Donekle se oslanjajući na tradiciju filmova kao što su L.A. Confidential (1997) Curtisa Hansona i The Black Dahlia (2006) Briana De Palme, barem po pitanju stvaranja ugođaja te želje za prikazom ljudi i događaja, u Hail, Caesar! pastiš prelazi u parodiju, a komunisti postaju najokorjelijim kapitalistima. Josh Brolin pritom prenosi „povijesnog“ Eddieja Mannixa u današnji kontekst, kada se tvornica snova iznova suočava s egzistencijalnom problematikom unutar vlastitih četa. Izvrstan kasting pritom uvelike doprinosi kako žanrovskoj uspjelosti tako i kritičnom karakteru ovog filma, a redatelj makartističke drame sada se prikazuje kao konvertit upravo iz toga tamnog doba. Iako humor katkad zakazuje, tematika ne dopire do svih slojeva gledateljstva, a svojim izričitim kritičkim komentarom nekima možda djeluje odbojno, Hail, Caesar!, iako ne najbolje ostvarenje redateljskog dvojca Joela i Ethana Coena, ipak uspijeva spojiti Boga i filmsku mašineriju, Rimsko Carstvo i Sovjetski Savez, crvenu pošast i žuti tisak u ni dva sata donekle uspjele satire, humora i parodije.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari