Filmolista: 5 esencijalnih radova Briana De Palme

Brian De Palma nije baš ime koje bi mnogima palo na pamet kada se priča o velikim filmskim autorima. Ipak, htjeli to priznati ili ne, svi smo prije ili poslije imali priliku susresti se s njegovim velikim filmovima kao što su Scarface, Mission Impossible ili Carlito’s Way. U svojoj karijeri koja se proteže od dugometražnog prvijenca iz 1968. do danas ovaj filmski autor je iza sebe ostavio niz komedija, noir psiholoških misterija i krimi drama. Oni koji poznaju nekolicinu njegovih radova često ga optužuju za mizoginiju na filmu kao i za oponašanje Hitchcocka.

Oni koji još uvijek nisu imali priliku detaljnije istražiti što to Brian De Palma nudi u svom filmskom opusu i zašto zaslužuje biti svrstan u filmske autore, a ne u redatelje, pred vama je lista pet esencijalnih radova ovog redatelja koji će vam omogućiti da sami donesete sud o njegovom radu.

5. Phantom Of The Paradise (1974)

Što se desi kada se izmiješaju “Fantom Opere” Gastona Lerouxa, rock & roll muzika i jako mnogo satire? Dobije se campy horor mjuzikl s jednom nominacijom za Oscara koji je sedamdesetih u Winnipegu bio prodavaniji horor čak i od Spielbergovog klasika Jaws (1975). Ono što najbolje govori o popularnosti ovog filma je godišnji festival Phantompalooza koji Kanađani organiziraju u čast ovog filma.

Phantom Of The Paradise prati Winslowa Leacha glazbenog kompozitora kojeg zli producent tajkun unakazi, smjesti u zatvor, a potom njegovu muziku koristi kako bi otvorio svoju koncertnu dvoranu Paradise. Winslow uspijeva pobjeći iz zatvora i u stilu Fantoma iz Opere kreće sa svojim opsjedanjem dvorane Paradise. Zašto je ovaj film bitan? U glavnoj ulozi filma nalazi se Jessica Harper koju nakon ovog rada Dario Argento poziva da s njim snimi kultni klasik giallo žanra Suspiria (1977). Osim nje u filmu manju ulogu ima i Sissy Spacek čije talente De Palma prepoznaje te je poziva nekoliko godina kasnije da tumači glavnu ulogu u njegovoj adaptaciji knjige Stephena Kinga, koja je naredni esencijalni film ovog autora.

4. Carrie (1976)

Mada su mnogi gledali Carrie nekad u tinejdžerskim godinama za vrijeme Halloweena, veoma je malo onih koji su svjesni da je u pitanju prva adaptacija Kingove književnosti na film te da ju je uradio Brian De Palma. Sam King priznaje da film ne prati nužno strukturu njegovog djela iako je u pitanju dobar film. De Palma se odriče nekih elemenata iz knjige kako bi pokazao svoje redateljske talente, inspirirane noir i giallo radovima vremena. Baš kako njegov vječni uzor Hitchcock dvije trećine filma provodi u pažljivoj izgradnji karaktera s povremenim sugestijama na nešto neuobičajeno. Sve što gledamo je prosječan život tinejdžerke zlostavljane od strane vršnjakinja i religioznog autoriteta kod kuće.

Potom, u finalnoj trećini redatelj oslobađa zvijer i pretvara svoju napetu tinejdžersku dramu s elementima misterije u potpuni giallo horor spektakl. U čast Hitchcockovog filma Psycho, De Palma u svom radu koristi poznatu violinsku dionicu iz scene tuširanja te mijenja ime škole iz Kingovog djela s Thomas Ewen Consolidated High School u Bates High School (prema ubojici Normanu Batesu). Ipak, ovo je tek blagi uvodnik u to koliko De Palma cijeni rad i djelo Alfred Hitchcocka.

3. Dressed to Kill (1980)

Četiri godine nakon filma Carrie, Brian De Palma snima Dressed to Kill, koji mnogi smatraju slobodnom, erotiziranom adaptacijom filma Psycho. Bez okolišanja gotovo svi elementi Hitchcockovog klasika su tu – protagonistkinja na raskršću života, voajerizam, scena pod tušem  te cross dressing psihopat. Čak i samom strukturom filmovi podsjećaju jedan na drugi (kroz prvi akt filma nas vodi jedna starija protagonistkinja dok kroz drugi i treći akt filma pratimo novu protagonistkinju).

Ono što čini De Palmin rad jedinstvenim upravo je mogućnost da ne cenzurira svoje djelo. Dok je Hitchcock radio u vremenima gdje su svi filmovi bili regulirani po Motion Picture Production Codeu gdje je između ostalog postojala zabrana prikazivanja (ili sugeriranja) golotinje, te scena ubojstva, De Palmin se javio točno u vremenu kada je cenzura uklonjena. Scena ubojstva, kao i scene proganjanja i zlostavljanja u ovom filmu mnogo su teže, češće i brutalnije prikazane u odnosu na bilo što iz ranijih perioda i vizualno doista dodaju na izgradnji napetosti i emocija na filmu.

Ipak najbolja scena filma, dugotrajno lutanje i proganjanje kroz muzej u prvom aktu filma pokazuje koliko de Palma zaista vrijedi kao autor kada ne proljeva mora filmske krvi i ne oponaša Hitchcocka.

2. Untouchables (1987)

Jedan od nepravedno zapostavljenih De Palminih radova zasigurno je krimi drama Untouchables. Film o mafiji iz pozicije policajaca okuplja veliku glumačku postavu koju čine Robert De Niro, Kevin Costner, Andy Garcia i Charles Martin Smith te Sean Connery koji je 1988. godine dobio Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu. Film prati federalnog agenta Eliot Nessa koji namjerava zaustaviti nemilosrdnog čikaškog gangstera Al Caponea. Kako Eliot ne može raspoznati tko je od njegovih kolega na Caponeovoj platnoj listi, osniva svoju četveročlanu jedinicu „nedodirljivih“.

Untouchables svakim kadrom može parirati velikim radovima Martina Scorsesea i Francesa Forda Coppole. Ono što ovaj rad čini esencijalnim djelom Brian De Palme je niz nezaboravnih angažiranih akcijskih scena te način na koji redatelj gradi napetost u krucijalnim trenutcima filma.

1. Blow Out (1981)

Jack (John Travolta) je snimatelj zvuka i montažer za niskobudžetne slasher horor filmove. On jednog dana završava na pogrešnom mjestu u pravo vrijeme. Snimajući zvukove prirode za jedan od filmova on svjedoči nesreći u kojoj automobil s kandidatom za budućeg predsjednika SAD-a završava u rijeci. Jack uspijeva snimiti zvučni zapis nesreće, koja nije bila slučajnost nego atentat, ali kako policija ne vjeruje u njegovu priču, on sam mora preuzeti slučaj na sebe.

Inspiriran radnjom filma Blow-Up Michelangela Antonionija (gdje fotograf igrom slučaja otkriva da je na fotografijama zabilježio ubojstvo), Brian De Palma kreira nepravedno zapostavljeno remek-djelo iz osamdesetih. Da, sama struktura filma, o protagonistu koji sam mora riješiti situaciju u kojoj se igrom sudbine našao podsjeća na mnoga poznatija djela (North by Northwest, Rear Window), ali ipak De Palma u svoj rad ubrizgava ozbiljnu dozu realizma koja je nedostajala čitavom žanru.

Osjetno je da je autor u ovom trenutku karijere bio u tranziciji s vizualnog identiteta giallo horor filmova prema napetom akcijski orijentiranom identitetu kojim će kasnije zračiti njegove krimi drame. U procesu otkrivanja i mijenjanja svog redateljskog izričaja ponudio nam je nevjerojatan rad u kojem prihvaća sve loše žanrovske stereotipe, ali istovremeno uspijeva donijeti nepredvidiv i uzbudljiv film.

Dodatna preporuka

Što nakon ovoga? Pogledali ste svih pet filmova na listi? Želite istraživati još o De Palmi te i dalje mislite da vam netko treba pomoći u izboru što gledati? Nema problema, osobe koje su upoznate s ovim radovima svoje znanje o Brianu De Palmi dalje mogu proširiti sljedećim djelima: Raising Cain (1992), Sisters (1972), Body Double (1984), Hi, Mom! (1970) i Passion (2012) te dokumentarcem De Palma (2015).