Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Film

Filmolista – Pet filmova Quentina Tarantina: Revolucionarna studija karaktera

Quentin Tarantino
Foto: begavet.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 5 minute

Prema riječima kojima je u svojoj knjizi The Sundance Kids o njemu pisao James Mottram, Quentin Tarantino posjeduje mogućnost da svaki aspekt realnosti interpretira na način da zvuči kao njegov vlastiti. Quentin Tarantino, čije je ime već duboko uvriježeno u kontekstu svjetske kinematografije i popularne kulture, svojim jedinstvenim autorskim i umjetničkim izrazom, čije su stilske odrednice već kanonizirane, nesumnjivo postaje odraz vlastitog vremena. Osim što nosi titulu jednog od najvećih filmskih entuzijasta današnjice, široko ga prepoznatljiva stilska obilježja njegova filmskog opusa izdvajaju čak i iz razdoblja postmodernističke umjetnosti te ga smještaju u onu koju mnogi nazivaju post-postmodernističkom osvrćući se pritom na njegovu zaljubljenost u odnos filmskog medija i popularne kulture.

Upravo je titula filmskog entuzijasta koju si Tarantino dodjeljuje, za razliku od mnogih redatelja koji to čine izražavajući skromnost i osvrćući se na vlastite filmske početke, ono što u obliku najveće zasluge formira njegov filmski identitet. Mnogi se bliski poznavatelji njegove osobe i rada nerijetko referiraju na ono što sam redatelj naziva ”prepisivanjem zbilje”. Naime, filmska ostvarenja prvotno nastala na 250 stranica uredske bilježnice odlikuju se preciznom studioznošću u formiranju narativnih elemenata, a posebno likova koji, prema riječima samog redatelja, nastaju primanjem podataka iz realnosti, stoga sebe ne naziva piscem, već isključivo pokretačem njihovog međusobnog dijaloga.

Reservoir Dogs
Foto: 90smovies.tumblr.com
1. Reservoir Dogs, 1992.

Tarantinov debitantski triler proglašen kultnim klasikom te najboljim nezavisnim filmom u povijesti svjetske kinematografije za svoj središnji motiv ima postmodernistički pljačkaški pohod na draguljarnicu koji, doduše, nije prikazan. Naime, Tarantino otkriva događaje koji su se odvili prije i neposredno nakon same pljačke, što Reservoir Dogs svrstava u tako zvane heist filmove. Pljačku je izvršila skupina od pet muškaraca za čije je uloge Tarantino odabrao snažnu glumačku postavu, pa su se u ulogama pljačkaša u odijelima pojavili Harvey KeitelTim Roth, Steve Buscemi, Michael Madsen, i, u nešto manjoj ulozi, i sam Quentin Tarantino.

Radnja ima nelinearnu narativnu strukturu uokvirenu motivom zločina, i, budući da ne postoji kronologija, gledatelju je priča predstavljena u fragmentima, a određeni se dijelovi radnje saznaju isključivo iz dijaloga likova koji su, spojivši oštar humor s referencama na popularnu kulturu, zauvijek obilježili filmsku povijest. Ipak, kada je riječ o Tarantinovom debitantskom trileru, nemoguće je ne napraviti osvrt na brutalne izljeve filmskog nasilja za čiji se primjer Reservoir Dogs nerijetko uzima te po kojima će mnogi pamtiti nezaboravni “Stuck in the Middle with You”.

 

Pulp Fiction
Foto: begavet.tumblr.com
2. Pulp Fiction, 1994.

Pulp Fiction (1994.), u čijem je kontekstu Tarantino naglašavao potrebu da snimi film koji će djelovati poput opsežnog romana čiji će ga likovi, od kojih svaki ima vlastito porijeklo i život, posjetiti i napustiti, proglašen je prvim primjerom postmodernističke kinematografije. Spoj kriminalističkih i detektivskih priča kakve su za takozvane pulp magazines dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća pisali Raymond Chandler i Dashiell Hammett s vječno prisutnim referencama na popularnu kulturu rezultirao je nezamislivim komercijalnim uspjehom te s čak sedam nominacija za Oscar.  

Njegova je nekonvencionalna narativna struktura, koju su mnogi smatrali referencom na Reservoir Dogs, na svojevrstan način potvrdila i kanonizirala autentičan umjetnički izraz. U svevremenom se vrtlogu dugih i duhovitih dijaloga, nasilja i glazbe ističe Mia Wallace čiji lik utjelovljuje Uma Thurman te koja je, kako navodi sam Tarantino, najzanimljiviji i najkompleksniji lik o kojem je pisao i o kojoj nije znao ništa više nego što je u Jack Rabbit Slim’su o njoj saznao Vincent Vega (John Travolta).

Foto: facebook.com/KillBillMovie
3. Kill Bill, 2003. i 2004.

Nema sumnje da je motiv osvete jedan od najučestalijih i vječno uzbudljivih motiva u svjetskoj kinematografiji, a način na koji ga zamišlja i interpretira Tarantino smješta ga u nedvojbeno jedinstven i autorski žanr. Sam Tarantino nerijetko navodi da je ideju za akcijski film inspiriran motivom osvete i kung-fu filmovima sedamdesetih godina dobio već na setu Pulp Fictiona surađujući s Umom Thurman kojoj je odlučio posvetiti glavnu ulogu.

Kill Bill Vol. 1 (2003.), a zatim i njegov godinu dana mlađi nastavak Kill Bill Vol. 2 (2004.), prate osvetničku misiju u kojoj se The Bride (Uma Thurman) odlučuje osvetiti svojoj bivšoj ubilačkoj organizaciji Deadly Viper Assassination Squad čiji je vođa Bill (David Carradine), njezin bivši šef i ljubavnik. Kill Bill je, prije svega, film kakav je Tarantino želio ostvariti kako bi ga sam pogledao ostvarivši ga na potpuno osobnoj razini. Njezin okus moći, neranjivosti i brutalnog filmskog nasilja čine ovu priču nezaboravnom osvetničkom odisejom o ljubavi, izdaji i gubitku.

 

Inglourious Basterds
Foto: begavet.tumblr.com
4. Inglourious Basterds, 2009.

Inglourious Basterds (2009.), koji se nerijetko žanrovski određuje kao komična ratna drama, vrtoglavo je brutalan i zabavan autorski osvrt na razdoblje Drugoga svjetskog rata u čijem je središtu skupina američkih gerilaca židovskog porijekla te njihova osveta nacistima. Filmski je narativni sklop podijeljen u pet poglavlja, a iza njega stoji gotovo deset godina dug proces koji je, naposljetku, sveden na 160 stranica scenarija onoga što je Tarantino nazvao špageti vesternom ratne ikonografije.

Tipizacija se samih likova, za koje je Tarantino precizno birao glumačku postavu navodeći da, ukoliko je nije pronašao, film ne bi bio snimljen, svodi na tri temeljne figure heroja (Brad Pitt), sadističkog nacista (Christoph Walz) i preživjele djevojke (Mélanie Laurent) sjedinjujući ih u legendarnoj i hiperboličkoj misiji. Skupina je ”Nemilosrdnih gadova” predvođena Brad Pittom nesumnjivo referenca na The Dirty Dozen (1967.) Roberta Aldricha, a njihova se beskonačna, nezgrapna i odbojna misija u potpunosti doživljava shvatimo li je kao priču o ratnim filmovima, više nego priču o ratu.

Django Unchaied
Foto: begavet.tumblr.com
5. Django Unchained, 2012.

Kao jedan se od najreprezentativnijih primjera Tarantinove studije i posvećenosti karakteru bez sumnje mora navesti i Django Unchained (2012.) Radnja je ovoga epskog vesterna smještena u razdoblje prije početka Američkog građanskog rata, a u njezinom je središtu Django, rob čiji lik utjelovljuje Jamie Foxx. Naime, Tarantinova je prvotna zanimacija za stvaranje priče oko lika čije ropstvo ostaje u otupljujućem kontekstu viktimizacije zamijenjena epskom odisejom i osvetom odbjeglog roba koji, uz pratnju Dr. King Shultza (Christoph Walz), poznatog i kao lovac na glave, i sam postaje heroj.

Premda je jedna od početnih Tarantinovih tendencija bila upravo transformacija lika, odlučio se odmaknuti od nelinearne narativne linije koja je obilježavala njegov opus i koja bi nas, naposljetku, odvela u godine nakon završetka građanskog rata. Naime, u ovom se slučaju odlučio poslužiti idejom gledateljeve prisutnosti tijekom čitave avanture, od njezina početka pa sve do kraja kada uspijeva pronaći suprugu te je osloboditi od okrutnog, ali karizmatičnog vlasnika plantaže čiji lik impresivnom glumačkom izvedbom utjelovljuje Leonardo DiCaprio. Ova je duga filmska odiseja prepuna povijesnih i avanturističkih elemenata, a sam ju je Tarantino opisao kao pitanje na koje je u svom posljednjem filmskom ostvarenju The Hateful Eight (2015.) dao odgovor.

Be social

Komentari