Frljić: „Da neki pogledaju moje predstave možda bi mogli vidjeti da nisam sotona“
Oliver Frljić, kazališni redatelj, progovorio je o svom umjetničkom radu, reakcijama publike i cenzuri na gostovanju u emisiji N1 u Bosni i Hercegovini.
Njegove predstave predmet su rasprava ma gdje god da se pojavile s obzirom da režira diljem Europe. Njegova predstava Mrzim istinu trebala je biti izvedena u Benkovcu na festivalu Nosi se. Festival je otkazan zbog pritiska i prosvjeda braniteljskih udruga.
„Paradoksalno je da ja nisam više u Hrvatskoj, ali još uvijek sam problem, ja sam neka vrsta ‘crvene krpe’ koja se izvlači čim je potreba da se skrene fokus s važnijih tema. Prestao sam se neko vrijeme pojavljivati u medijima jer sam se umorio objašnjavati što radim“, kazao je Frljić.
Istaknuo je da tijekom procesa nastanka svojih predstava reagira na sredinu u kojoj radi, na probleme te sredine te da se na kraju formira scenski jezik.
Reakciju je izazvao nedavno u Benkovcu zbog predstave Mrzim istinu, iako predstava već igra dugih 14 godina. Naglasio je da je i predstava Naše nasilje, vaše nasilje izazvala histeriju u Splitu, kao i Kletva u Varšavi zbog kritike Katoličke crkve.
„Varšavski direktor Pavel Lisak stao je iza moje predstave koja je bila kritička prema Katoličkoj crkvi, a na vrhuncu masovne histerije bilo je oko tri tisuće ljudi ispred teatra koji su prosvjedovali. Htjeli su se nasilno probiti unutra, a publika je zbog sigurnosti ulazila na stražnji ulaz“, rekao je Frljić.
„Ne volimo svi društvo pljačkanjem i pjevanjem, već kritičkim progovaranjem“
Sličnih otpora bilo je i u Bosni i Hercegovini, a i u Rijeci tijekom Frljićevog mandata na mjestu intendanta HNK Zajc. Tada su aktualne bile predstave Bakhe, Aleksandra Zec i Hrvatsko glumište, poznate kao i Trilogija o hrvatskom fašizmu. Publika je gotovo uvijek pronašla način da pogleda njegove predstave.
„Predivno je to da se ljudi bore za svoje pravo da nešto vide pa onda formiraju svoje mišljenje, za razliku od onih u Benkovcu koji se bore za svoje pravo da ne vide nešto jer bi onda, ne daj Bože, mogli formirati neko drugo mišljenje. Možda bi vidjeli da nisam sotona, da ne mrzim nikoga i da moj pokušaj da kritički govorim o tom društvu može biti znak da to društvo volim. Ne volimo ga svi tako što smo ga popljačkali u 90-im godinama i zapjevali Ako ne znaš što je bilo“, rekao je redatelj Oliver Frljić za N1.
O mnogim Frljićevim predstavama pisali smo i na Ziheru, a kritičke osvrte pročitajte u nastavku:
>> Mrzim istinu (Teatar&TD): Imunitet obitelji ugrožen generacijskim jazom
>> Hrvatsko glumište: Šokantan i kontroverzan povratak u močvarne devedesete
>> Naše nasilje, vaše nasilje: Pitanja bez odgovora
>> Trilogija o hrvatskom fašizmu: Tri čina jedne tužne stvarnosti
>> Medeja (SNG Maribor): Frljićevo suvremeno čitanje antičke tragedije
>> Balkan Macht Frei (Residenztheateru Munchen): Frljić provocira Njemačku
>> Jazavac u Kerempuhu: Što nastane kada Frljić i Kerempuh pronađu kompromis
>> Komentar: Tko se boji Frljića još?
>> Braća Karamazovi (ZKM): Predozirani opijumom, potlačeni i ludi
>> Kompleks Ristić: Predstava jakih slika koja traži angažman gledatelja
>> Šest likova traži autora: Borba protiv pasivnosti je borba za identitet
