Maja Biondić: “Važno je odbaciti ideju da moraš biti definiran prije nego se predstaviš svijetu”
Gram umjetnosti nakon višemjesečnog predaha opet poput detektiva tražimo s povećalom domaće ilustratore i ilustratorice na Instagramu. Naravno, to je sada već poznati ‘portfolio’ gdje besplatno dijele preglede radova, a i umrežavaju se.
Priznajemo, nama je to slatki hobi i putoholičarski tobogan u zemlje koje nisu na geografskim kartama. One su na njihovim kartama mašte, a kartografkinja vlastite mašte je nova gošća Grama umjetnosti. Njezin profil na Instagramu nosi mapu u Zemlju izražajnosti. S ponosom predstavljamo Maju Biondić!
Maja otkriva svoj put do ilustracije, od trenutka kada je shvatila da želi unijeti svoj jedinstveni pečat u svijet umjetnosti. Kroz srednju školu, otkrila je svoju strast prema ilustraciji, iako je taj put bio sve samo ne linearan, no upravo je ta raznolikost iskustava obogatila njen kreativni put i oblikovala je u umjetnicu kakva je danas.
Njezina ilustracija odiše različitim motivima, ali često ističu lica i izraze ljudi kao glavni fokus njenog izraza. S radom dolazi nevjerojatna količina karaktera i emocija, a svaki potez – bilo olovkom, markerom ili digitalnim varijacijama crtaćeg pribora – pažljivo je osmišljen i izrađen kao da njima hvata konture svojih snova.
View this post on Instagram
Kako si započela svoju ilustratorsku karijeru? Koja je bila tvoja inspiracija za ilustraciju?
Imam osjećaj kao da je tek započinjem, iako sam već dosta toga radila. Negdje kroz srednju školu sam znala da želim ići u tom smjeru, ali je taj put bio sve samo ne linearan. U svašta nešto sam zavirila i puno mi se toga izdogađalo prije nego sam odlučila – ‘ajmo sad ilustraciju. Završila sam diplomski studij ilustracije u Osijeku, ali to je samo jedna mala točka u razvoju, a sve dalje dolazi iz neke unutarnje potrebe za vizualnim izražavanjem.
Možeš li nam reći više o svojim omiljenim motivima i stilovima u svom ilustratorskom radu? Postoji li nešto posebno što te inspirira?
Nemam omiljene motive, ali najčešće iz mene izlaze ljudi odnosno lica, puno karaktera stanuje u mojoj glavi, pa ih izbacim na papir da smanjim buku (smješka se dok to govori). Rad je uporište, a inspiracija je tu povremeno, kao neki nenajavljen gost. Na nju se ne mogu osloniti. Mislim da je izuzetno bitno širiti svoja iskustva, imati različite izvore informacija i doživljaja, i od tuda nekako dolazi motiv za dalje. Rekla bih da me najviše nadahnjuju međuljudski odnosi i boravak u prirodi.
Kako gradiš svoj jedinstveni glas kao ilustratorica? Jesi li prolazila kroz različite faze razvoja svog stila?
Faze su bile negdje kroz srednju školu, a nakon toga je više išlo intuitivno, bez puno razmišljanja, bar mi se iz ove perspektive tako čini. Nekako je moj dosadašnji razvoj išao u etapama, isprekidano, s nekim dužim i kraćim pauzama. Znala sam probati neki drugačiji pristup, zasigurno su tuđi stilovi utjecali na mene (mislim da je to neizbježno), ali to mi je samo pomoglo da se usidrim u onome što zaista jesam. Mislim da se rukopis ne može izgubiti ako se njeguje.
Možeš li opisati svoj kreativni proces? Kako ideja postaje finalni ilustracijski rad?
Neću lagati, proces mi je grozan, jako neuredan (smije se). Ako ga moram nekako opisati bio bi to – pokušaj strukturiranja kaosa. Ima puno alata koje mogu pomoći u radu, kao što je vizualna knjižnica, pisanje, timeline, općenito neka struktura rada, ali ja to baš i ne primjenjujem. Imam neke bilješke i skice, koje ponekad realiziram s lakoćom, a nekad se baš moram zapeti. Zato su rokovi – divna izmišljotina.
Obožavam ovaj opis rokova i kopipejstam ga sa strane. Na rokove uvijek ode najviše kritike i – samokritike, no kako se nosiš s kritikama i povratnim informacijama koje dobivaš na svoje radove? Kako ih koristiš za svoj rast kao umjetnica?
View this post on Instagram
Odrasla sam na kritici, tako da mi je veći izazov prihvatiti pohvalu. Drago mi je kad netko izdvoji vremena za povratnu informaciju, to znači da im je stalo, da vide vrijednost i prostor za napredak. Uglavnom odvažem tu kritiku, i najčešće promislim idući put kada se nađem pred sličnim zadatkom.
Smatraš li da živimo u vremenu pretjerane pohvale i straha od kritike koja u konačnici ne daje ilustratoru realnu i objektivnu sliku rada? Ili smatraš da ni ne treba davati feedback, nego pustiti skroz ljude da se vode svojim impulsom?
Mislim da je feedback i kritika nužna za rast, ali naravno, ovisi od koga dolazi. Pohvala me može motivirati da nastavim raditi, ali kritika će me potaknuti da budem bolja. Mislim da je sve subjektivno, ljudi se vode emocijama, ma koliko mi željeli biti racionalna bića. Nešto u radu rezonira s promatračem, i izazove neku emociju. Objektivna slika nečijeg rada i napretka može se vidjeti tek onda kada prođe dovoljan vremenski odmak od istog. Treba biti iskren prema sebi, i tada znaš da li si dao svoj maksimum, što je u konačnici – najbitnije.
Kako vidiš svoj umjetnički razvoj u budućnosti? Postoje li određeni projekti ili ciljevi koje želiš postići?
Voljela bih raditi naslovnice za knjige, plakate i okušati se na većim formatima. Ilustracija je primjenjiva u različitim medijima, tako da imam još puno prostora koje tek trebam otkriti. Isto tako, voljela bih raditi radionice za djecu, nekako im približiti forme i alate kojima mogu ispričati priču. Mislim da je to izuzetno važno za razvoj djeteta, i tu imam puno za dati, ali i za naučiti. Ipak, djeca su najveći umjetnici.
View this post on Instagram
Reci nam nešto više o izazovima s kojima si se susrela u svom umjetničkom putovanju. Kako si ih prevladala?
Pa bilo je izazova i još uvijek ih ima. Mislim da je vrednovanje svog rada nešto što te nitko nigdje u formalnom obrazovanju ne uči, bar je mene to zaobišlo. Svaka izložba, knjiga, film, predstava, koncert, svaki susret, mentor, dijalog, odnos, životna iskustva – sve te to oblikovalo i utkano je u tvoj rad. To je osobna investicija koja se mora vrednovati i poštovati. I to sam nekako samostalno morala proći. Mislim da je bitno odbaciti ideju da moraš biti definiran prije nego se predstaviš svijetu, i sva ta uvjerenja da ćemo jednom dovoljno znati i biti spremni nas samo paraliziraju da ostanemo na mjestu. Profesionalan pristup je jedno, a učenje i istraživanje kroz razvoj je drugo. Tako da – izloži se nepoznatom, pokušavaj, propitkuj, aktivno promatraj, traži feedback za svoj rad, i nastoj sam sebi biti bolji.
Jesi li ikada razmišljala o širenju svog umjetničkog rada izvan online platformi poput Instagrama? Kakvi su tvoji planovi i djelovanja u tom smislu?
Do kraja godine izlaze dvije slikovnice za koje sam imala prilike raditi ilustracije, i ti angažmani nisu došli putem Instagrama, ali je svakako korisno biti na online platformama i znam da puno ljudi tim putem dođe do mene. Koliko god ljudi zurili u mobilne uređaje, ja još uvijek mislim da je ulica najljepša “platforma”, tako da tu bi se voljela širiti. Bilo da se radi o izlogu, plakatu ili zidu. Baš se divim street art umjetnicima i muralistima, iako znam da je za mene do tamo još dug put. Naravno, tu su police s knjigama i slikovnicama gdje ću se sigurno širiti.
Gori li ti inbox i kakve ti ilustracije najčešće klijenti naručuju?
Haha. Ne gori, ali ima upita, nekad više, nekad manje. Uglavnom se tu radi o ilustracijama za poklon ili neka kombinacija dizajna i ilustracije. Nekad procijenim da ja nisam najbolja opcija za neki zadatak pa proslijedim ili sugeriram nekog drugog. Volim jasno dati do znanja da prihvaćam sugestije i želje, ali sa stilom nema kompromisa.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
