Igor Mijić (Pivovara Medvedgrad): “21. rujna predstavljamo punk-rock lager u suradnji s Hladnim Pivom”

Grički top opalio je podne u simboličkoj sinkronizaciji s konobarom koji je u istom trenutku ‘opalio’ Zlatnog medvjeda za naš stol. Osim nesnosne kolovoške sparine, glavni povod tome bio je intervju s predstavnikom prve ‘craft’ pivovare u Hrvatskoj – Igorom Mijićem. Taj p(r)ovod je, naravno, prerastao u opravdani razlog i meni je, barem tog podneva, pivo bilo u opisu posla.

Predstavi nam ukratko Pivovaru Medvedgrad.

To je jedna od najstarijih obiteljskih pivovara u Hrvatskoj, osnovana 1994. u Zagrebu, s prvom lokacijom na uglu Savske i Vukovarske ulice. Bio je to prvi ugostiteljski objekt takvog tipa, znači objekt u kojem se i kuhalo i posluživalo to isto pivo. Tijekom godina mijenjale su se lokacije, povećavali smo proizvodnju, organizirali distribuciju i nakon nekog vremena se to pivo moglo piti i izvan Medvedgrad pivnica.

Vi za sebe kažete da ste ‘craft prije crafta’ – što to znači?

Prije 25 godina nitko nije uopće koristio riječ ‘craft’. Ona se tada praktički nije koristila ni u Americi, zemlji craft revolucije. Baratalo se terminima ‘mikro pivovara’, ‘nano pivovara’, ‘mala pivovara’ i ‘nezavisna pivovara’. Kad je craft krenuo na ovim prostorima, negdje 2013., 2014. godine, i kad se taj pojam počeo koristiti u širem smislu, naravno da Medvedgrad ulazi u tu definiciju.

Što je craft pivo?

Craft pivo je prirodno pivo koje se radi od najkvalitetnijih sastojaka, bez aditiva i surogata, u principu bez filtriranja i nekih tehničkih postupaka koji se koriste u industrijskoj proizvodnji. Pivovare koje proizvode craft pivo su uglavnom male, nezavisne ili obiteljske, a proizvodnja je manja, za razliku od industrijskih pivovara koje većinom proizvode takozvane makro lagere. Kod crafta veliki naglasak je i na pravilnom pristupu i obradi namirnica.

Craft pivo u Hrvatskoj…

Kao i druge zemlje u okruženju i Europi, pratimo trendove iz zapadnog svijeta. Ljudi su se nakon godina i godina uživanja u industrijskoj pivi koja nudi praktički jedan stil, zaželjeli nečeg novog. Poznati smo kao vinska, ali i pivska nacija i veći izbor pive dobro je primljen. Samim time tržište je postalo podobno za manje pivovare koje su mogle ponuditi širi raspon stilova, okusa, aroma i svega onog što craft pivom čini craft pivom. Počelo je od malih entuzijasta, koji čine jezgru craft svijeta, a eto danas se priča i dalje razvija.

Kako je pivovara dobila ime?

Trebala se zvati Četiri dečka jer obitelj Nauković, vlasnici pivovare, imaju četiri sina. Pive su se trebale zvati prema kartama iz kartaške igre Bela. Ipak, vodili su se bavarskom tradicijom po kojoj se pivovara naziva prema najbližem srednjovjekovnom gradu, u ovom slučaju Medvedgradu.

Imaš li neke brojke proizvodnje sa samih početaka u usporedbi s današnjim?

U početku je nekakva dnevna proizvodnja bila oko 2000 litara dnevno i kuhalo se po potrebi. Prebacivanjem u Samoborsku dobila se mogućnost kuhanja više puta dnevno, znači po ljeti, kad je najveća potražnja, moglo se raditi u tri smjene po 8 sati, znači cijeli dan, i dalo se zavrtjeti oko 6000 litara dnevno. Prošle godine smo recimo skuhali 15 hektolitara, milijun i pol litara. Godinu prije je to bilo 12 ili 13 hektolitara. Do sada smo ukupno, od samog početka, skuhali nekih 14 milijuna litara piva.

Koliko litara pive možete proizvesti u jednom danu u nedavno otvorenoj pivovari?

Zahvaljujući računalnom vođenju varionice, što je najveća novost u novoj pivovari, sada možemo u jednom danu odraditi 6-7 uvaraka, odnosno možemo skuhati i do 40.000 litara pive dnevno. Ovdje bih dodao da količina nema veze s definicijom crafta. Na primjer, jedna od najpoznatijih američkih craft pivovara Sierra Nevada godišnje proizvede oko 1,5 milijuna hektolitara piva. Kod nas se često razmišlja tako da više nisi craft ako proizvodiš više, što nije točno. Dok se god držiš prirodne proizvodnje bez surogata i aditiva, dok god koristiš kvalitetne, svježe sastojke, dok god pivovaru nije preuzeo industrijski kapital, dotad se možeš smatrati craftom.

Koje pivo se najviše proizvodi?

Zlatni medvjed, on je naš flagship, zajedno s Gričkom vješticom. Ti su stilovi najduže na tržištu i pašu široj masi ljudi. Puno ljudi ima naviku, a navikli su baš najviše na te dvije pive. Moram napomenuti kako se u zadnje vrijeme u sličnim gabaritima proizvode Baltazar i Fakin IPA.

Fakin IPA je bio prvo pivo tog tipa, aromatičnog i zahmeljenijeg, u Hrvatskoj?

Da, prva šarža je skuhana i predstavljena 2014. Ta piva je zadovoljila one koji su tražili nešto aromatičnije s naglaskom na gorčinu. Tada, u samom početku crafta u Hrvatskoj, svi su krenuli sa stilom koji je predvodio craft revoluciju u Americi i šire – pale ale. Fakin je bio svojevrsna nadogradnja dotadašnjoj ponudi.

Prvo Medvedgrad pivo?

Odmah je predstavljeno više stilova – Zlatni medvjed, Crna kraljica i Mrki medvjed, blend tih dvaju pivi, nešto što bi danas zvali rezano.

Tko vam crta etikete?

Etikete, kao i logo pivovare, od samog početka radi grafička dizajnerica Andrea Knapić, koja je tada bila još studentica, a ta suradnja i dalje traje. S vremenom se priključio i Vedran Klemens, naš poznati ilustrator, i oni tvore naš dizajnerski duo.

A otkud priče koje se prikazuju na njima?

Priče uglavnom vučemo iz legendi i mitova sa zagrebačkog područja. Evo recimo sada aktualni Vragec: on osim što asocira na obitelj Vragec iz Smogovaca, na etiketi je predstavljen u obliku patuljka, koji okreće priču na Tkalčićevu ulicu koja je nekad bila ‘red light district’. Ako je na prozoru mali patuljak bio polegnut, ta soba u bordelu bila je zauzeta, a ako je patuljak bio uspravan, djevojka je bila slobodna za druženje. Sa svime što radimo nekako se držimo Zagreba, ali smo s našim etiketama otvorili i vrata za neke druge lijepe priče.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Proširenje i poboljšanje prodajne mreže, svakako. Obala, Istra…

Zbog čega to zapinje?

Craft pivo zahtjeva poseban tretman, ono što mi zovemo ‘hladni lanac’. Da bi ono zadržalo svoju svježinu i aromu, mora biti propisno skladišteno i točeno. Ono ne trpi transport na velike udaljenosti ako se pritom ne poštuje taj ‘hladni lanac’. Mi ne možemo samo tako poslati pivo ni za Rijeku, kamoli dalje. Ako će ono biti u toplom kamionu, to više nije to. Ne želimo se upuštati u takve ekshibicije jer nam je na prvom mjestu kvalitetno pivo. Boce su otpornije i lakše za transport, ali za točeno pivo treba napraviti kvalitetnu distribuciju. Računamo i na izvoz u susjedne zemlje.

Ove godine napravili ste neke dobrotvorne akcije?

Jesmo, dvije. Imamo projekt Dobri duh Zagreba gdje na aktivan način želimo utjecati na zajednicu. Pomažemo udruge i inicijative, na primjer ove godine smo napravili dva humanitarna piva – Sretno dijete od kojeg je zarada išla za dječju udrugu Hrabrost za djecu s poteškoćama, i to ćemo raditi i narednih godina, samo za drugi humanitarni cilj. Imali smo i Zeko je reko, pivo čija je zarada išla za Utočište medvjeda u Kuterevu, jedno od većih u Europi. Tamo je i mali Matija, medo kojeg su našli na autocesti i koji je neko vrijeme bio u zoološkom vrtu. Moram napomenuti da smo mi bili prvi s takvom kampanjom jer je neka druga, velika industrijska pivovara, nedugo nakon nas napravila sličnu humanitarnu akciju za zaštićene životinje, ali mi nemamo sredstva ni želje nadmetati se s njima.

Tvoje omiljeno Medvedgrad pivo je?

Baltazar! Zbog toga što je pitki i osvježavajući lager, a lageri su prve pive koje smo pili, ali ima taj ‘hoppy’ predznak, zahmeljenost koja ga odvaja od ostatka.

Koliko ste pivara imali u povijesti pivovare?

To je zanimljivo jer se u ovoj branši dosta često događaju transferi i promjene, a mi smo zapravo imali samo dva pivara u ovih 25 godina. Pavel Bartušek, koji je bio tu na početku, je pivski tehnolog s češkog instituta, i sudjelovao je u početnoj recepturi. Njegov šegrt u to vrijeme bio je Božidar Kostanjčar koji je dalje sve nastavio i naš je glavni pivar zadnjih 12 godina.

Uz pivo ide i klopa – pročitao sam da ste dosad napravili 4 milijuna peciva čvarkuša, u čemu je tajna?

Čvarkuša je s vremenom postala legenda i najpoznatiji pivski zalogaj u našim pivnicama. Ona je tu od početka i veže se uz brend. Za nju je zaslužna kuharica Mara, koja i dalje radi s nama.

Koliko ukupno imate zaposlenika?

U pivovari i pivnicama zajedno radi 121 djelatnik.

***

Punk-rock pivo

Kako je došlo do suradnje s Hladnim pivom?

To je nešto što je bilo nekako predodređeno, samo se sve skupa malo oteglo.

Je li vam trebalo toliko dugo da se dogovorite zato što ste tražili od njih da se preimenuju u Hladno craft pivo?

Haha ne, nije to bio slučaj. Mi smo im ponudili nešto što nitko dosad nije – da se za njih napravi posebno pivo, pivo koje će i oni raditi skupa s nama. Nedavno smo kuhali, a uskoro, točnije 21. rujna, ga predstavljamo – bocu, etiketu i sam stil piva. Bit će to punk-rock lager.

Zašto Hladno pivo?

Pa nekako su oni na našoj sceni jedini koji se skroz uklapaju u filozofiju pivovare. Nova pivovara u Gajnicama je također simbolična poveznica s njima, a i oni su počeli naginjati craftu pa je to nekako bio prirodni spoj.

Kako je bilo ugostiti Brucea Dickinsona, pjevača Iron Maidena?

To je bilo totalno spontano. On je lik koji voli pivo i preporučili su mu Medvedgrad. Kad su ga skužili, to je bilo ludilo. Ta fotka s njim u pivnici bila je totalni hit na našim stranicama. Pio je Crni Jack i ostao skroz oduševljen.

***

(Uz pivo idu i zanimljive dogodovštine)

Možeš li s nama podijeliti najluđu Medvedgrad priču?

Funderbeam kampanja i rođendan. Otvorenje nove pivovare u svibnju je bilo ludo. Taj tulum je u svim aspektima prešišao naša očekivanja i tu smo pokazali snalažljivost, ali i naučili puno stvari za buduće zabave. Bilo je nešto primjedbi, na primjer da se dugo čekalo na pivo, ali kaže se da ako dugo čekaš u redu, znači da je sve dobro.

Funderbeam?

Funderbeam kampanja – burza za startupove, male i nezavisne firme, globalna platforma gdje se mogu skupiti sredstva za daljnji rast i dokapitalizaciju. To je slično Crowdfundingu, ali za ozbiljnije. Krajem 2017. smo skupili milijun Eura u devet dana, što je rekord na Funderbeamu. Uključilo se 292 investitora iz 26 zemalja i to nam je bio bitan kapital za novu pivovaru. Svaki od zaposlenika Medvedgrada dobio je jedan dio vlasništva u cijelom tom procesu, dakle 15% kompanije je u vlasništvu svih tih investitora i zaposlenika pivovare.

Aha, jebeno, ali nisam mislio na takvu priču… Najpijanija priča me zanimala.

Pa bilo je svega (smijeh). Dosta idemo po festivalima i pridajemo pažnji da nas predstavljaju ljudi koji su u pivovari, želimo da to bude na osobnoj i ljudskoj razini. Stalo nam je da pivo dobiješ iz ruke nekoga tko je na malo većoj razini vezan za to pivo. E kad se svi tako podružimo, opustimo i prepustimo, bude svega. Pričamo o tome još kad ugasiš diktafon.

Piješ na poslu?

(otpije gutljaj) Glupo bi bilo reći da ne pijemo. U takvoj smo industriji… Mi ćemo reći da…

(otpijem gutljaj) … radite svoj posao?

Tako je, degustiramo. Ako si normalan i umjeren, ako poznaš sebe, sve će biti u redu.

Imaš li kakav savjet za mamurluk?

Puno vode. Nakon svake čaše pive, popij toliko isto vode. I naravno, najedi se dobro, pogotovo ako planiraš malo više popiti.

21. rujna je 25. rođendan pivovare, pozovi nas na feštu.

Tulum u našem dvorištu za 2500 ljudi. Vrata se otvaraju u 17 sati, bit će fine klope, veliki izbor piva, pivske premijere. Bit će otvorena vrata pivovare, obilasci… Od svirke će biti Hladno pivo, Cinkuši, Blagdan bend i DJ koji će zabavljati ljude u pauzama. Pozvali smo i pet manjih pivovara koje će predstaviti svoje pivo. Imamo i organizirani prijevoz.

Ostatak života možeš piti samo jedno pivo – koje?

Bilo kuda, Baltazar svuda!

Pivski vic za kraj?

Imam ih nekoliko, ali su jako prosti.

Budemo i njih kasnije uz onu pijanu priču, ali imamo još mjesta na traci, pa daj neki, ne mora biti smiješan.

Ajde dobro. U šumi se djelila klopa, a mrcine med i vuk progurali su se preko reda i ispred zeke. Zeko se pobunio, „Ne može to tako!“, kaže on. Na to se okrene medo i pita „’Ko je to reko?“. Zeko se pokrio ušima i šutio, a kad je došao njegov red, klope više nije bilo – jedino što je mogao uzeti bila je gajba pive, i tako ljut i očajan, odnese on nju doma. Nakon nekog vremena izađe zeko pred kuću i počne vikati: „KAJ KO JE REKO, ZEKO JE REKO!“

Jedan glazbeni zadatak prije nego čujem tu pijanu priču – daj mi po jednu pjesmu za jedno Medvedgrad pivo.

Uf, zajeban zadatak, ajmo probat…

Ima tu svega.
Ma napravio bih ja tematski tulum za svaku pivu, a ne samo jednu pjesmu…