Remaster, Remake, Reboot: Igre u novom ruhu koje sam zaigrao

Jebena nostalgija. S možda nekim manjim spoilerom.

Svi se mi želimo vratiti, prisjetiti, opet proživjeti, pomirisati, opipati i ovlaš zagrliti ono nešto iz davnina što je obilježilo carefree dana našeg djetinjstva i mladosti. Ponekad (uvijek) to želimo pokazati svojoj braći, sestrama, djeci, unucima i kućnim ljubimcima jer to je jednostavno najkul stvar ikad.

Tu dolaze tvrtke koje to dobro znaju i nude nam igračke, crtiće, filmove, glazbu i video igre kojima nas podsjećaju kako prošlost ne mora nužno biti stvar prošlosti.  Nostalgija je naplativa i isplativa, a neki to koriste bolje, neki lošije, neki s emocijama i osmjehom na licu, neki skroz hladno i bezobrazno – ali na kraju dana, svi nam oni za neku cijenu nude emotivnu povratnu kartu. Tko smo mi da ne prihvatimo? Zato svim proizvođačima hvala na lijepim proizvodima, znamo mi da i vi potajno uživate u njihovom rekreiranju. I opet serem previše, a samo sam se htio osvrnuti na neke obrade nekih video igara koje sam odigrao, većinu njih i u originalu! Da, star sam.

Samo jedna stvar prije toga (čujem ogorčene uzdahe, i sebi sam već dosadan) – ukratko ćemo proći kategorizaciju prerade igara:

Remaster – grafički i tehnički dorađena igra, uglavnom s ciljem da bi se mogla igrati na novijim konzolama i sustavima, uz minimalne promjene u odnosu na original, na primjer igra za PlayStation 2 doradi se za PlayStation 4

Remake – skroz nova igra koja pokušava ostati što vjernija originalu, često sadrži veće grafičke i gameplay promjene i ima težak zadatak istovremenog zadovoljenja starije generacije igrača i predstavljanja mlađim generacijama, na primjer kultna igra otprije 25 godina koju je pojelo vrijeme iz temelja se, u istom duhu i odavanje počasti, napravi za moderne gaming sustave

Reboot – igra kojom se oživljava franšiza, ne mora imati puno veze s originalom, niti što se tiče gameplaya niti priče, na primjer zaboravljen serijal igara otprije 10 godina oživi se nekom spin-off igrom koja tek blago dotiče original

Port – slično kao remaster, port je ‘prebačaj’ igre koja je rađena isključivo za jedan igraći sustav, na drugi, uz minimalne promjene, nerijetko i tehničke poteškoće, na primjer igra koja je izašla za Nintendo ‘porta’ se na PlayStation

Evo sad, napokon, igre! Redoslijed je nasumičan jer je prerano da napravim neki logičan slijed.

Final Fantasy 7

Original: 31. siječnja 1997.
Remake: 10. travnja 2020.

Iako mi je original u mutnom sjećanju, mogu samo potvrditi kako je ovo jedna od najboljih video igara svih vremena i sve top liste koje možete naći to potvrđuju. „Final Fantasy 7” je za to vrijeme predstavljao čudo u svakom smislu – od grafike, glazbe, priče, likova i gameplaya – a danas je kultni klasik i zato je ovaj remake bio pod velikim povećalom.

Mnogi su se bojali podbačaja i bacanja ljage na ime FFVII, ali to se nije dogodilo. Na igri su radili mnogi koji su radili na originalu, a rezultat, koji je podjednako oduševio sve generacije, plod je ljubavi i dugotrajnog rada.

Baza priče je ostala ista, ali s puno više širine i razrađenosti likova koji sada imaju i glas, borba je modernizirana, ali poznata, glazba je malčice dorađena, ali i dalje maestralna (Nobuo Uematsu <3), grafika je nevjerojatna, u cut scenama gotovo filmska, a jedini dio gdje je igra podbacila po meni je istraživački/open world segment kojeg praktički nema, ali postoji ali – naime, ovo je tek prvi dio igre! U 40-50 sati na koliko se može razvući ova igra, prešli smo tek mali dio originalne priče, nekih 7-8 sati, tako da nas prava stvar tek čeka.

Mafia

Original: 29. kolovoza 2002.
Remake: 25. rujna 2020.

„Mafia” je izašla iste godine kao „Grand Theft Auto: Vice City” koji je zaokupirao svu moju pozornost. Tek nekoliko godina kasnije doživio sam „Mafiu” koja je u međuvremenu postala klasik. U svakom pogledu, naročito grafičko, to je bila dosta napredna igra, ali ono što ju je izdvajalo od ostatka je filmska priča.

Bilo je to nešto kao da igrate „Dobre momke” s DeNirom i Pescijem. Mafijaška atmosfera ranih 1930-ih godina bila je sveprisutna – jazzy glazba, oružje, odjeća i automobili koje ste mogli voziti – osjećali ste se kao da ste tamo.

Mafia Remake nudi isto to iskustvo, samo poboljšano i proljepšano. Kao da nakon dugo vremena opet gledate neki dobar, napeti film koji vas uvuče u priču, malo poveže s likovima i taman kad se opustite ‘PAF’. Eto, to je Mafia.

Tony Hawk’s Pro Skater 1 + 2

Originali: 29. rujna 1999., 20.rujna 2000.
Remaster: 04. rujna 2020.

Uz već spomenuti FF7, rijetko koja lista najboljih igara svih vremena neće imati „Tony Hawk’s Pro Skater” 1 ili 2 negdje pri vrhu. Franšiza je to koja je potrajala dugi niz godina, ali rijetko koja inačica igre došla je blizu jedinici i dvojci. Kultni status ovog serijala leži u tome da su pomoću video igre stvorili kulturu u kojoj su svi htjeli i u stvarnosti voziti skejt, nešto što u to vrijeme nije bilo toliko popularno.

Same igre bile su revolucionarne, zarazne i uzbudljive, s mnoštvom likova, zadataka i dodatnog sadržaja, a također su hrpi klinaca predstavile hrpu glazbe. Kroz 15-ak pjesama koliko se vrtjelo u svakoj igri mogli smo čuti Bad Religion, Papa Roach, Rage Against The Machine, Public Enemy, Millencolin, Goldfinger, Fu Manchu, Dead Kennedyse i mnoge druge, mahom alternativne punk-rock i hip-hop izvođače. Osobno, ne znam bih li danas slušao bendove koje slušam da nije bilo ovih igara.

E sad, remaster. Osjećaj sreće je prisutan, grafika je super, glazba je većinom ista uz nešto novih pjesama, ali nedostaje mi faktor zaraznosti. Nakon jednog prelaska igra ne vuče za rukav i nakon tih dva-tri sata to je to. Perfekcionisti i uporni možda će naći sadržaja za dodatne prelaske, ali ja nisam.

SpongeBob SquarePants: Battle for Bikini Bottom

Original: 31. listopada 2003.
Rehydrated: 23. lipnja 2020.

Spužvu jedinog od navedenih igara nisam igrao u originalu, ali znam da ima donekle kultni status, naročito među fanovima žute spužve. Dobio sam ono što sam očekivao – zabavnu, luckastu i šarenu igru prepunu vrckavog humora, blesavih zadataka i oceanske atmosfere.

Na trenutke izazovna, na trenutke traljava, pogotovo što se tiče kontrole likova, pružila mi je ugodno vrijeme u Bikini dolini i bila je jedno od ugodnijih gaming iskustava 2020. godine.

Ako niste fan ili ste picajzla oko tehničkih stvari, preskočite, jer ovo je samo kozmetički poboljšano izdanje igre stare skoro 20 godina, što se i osjeti pri igranju. Fanovima serije ili originalne igre to ne bi uopće trebalo smetati. I da, možete igrati kao Patrik!

Nek se zna! „Crash Bandicoot”, „Spyro” i „Crash Team Racing”

Ako se pitate koje su to najbolje prerade igara, ne tražite dalje. To su „Crash” i „Spyro”, voljene gaming ikone, koje su svoje novo ruho dobile u 2017., 2018. i 2019. godini. „Crash Bandicoot N’Sane Trilogy”, „Spryo Reignited Trilogy” i „Crash Team Racing: Nitro Fueled” tople su preporuke za sve moguće vrste i varijante gamera. Nostalgija, ali i zabava, na najjače!