novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Antenat: “Zajedničko odrastanje formiralo nas je u ljude koji danas jesmo”

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 5 minute

Zagrebački bend Antenat broji tri studijska albuma, stotine odsviranih gaža i slavi 20 godina karijere velikim koncertom u Tvornici kulture 7. travnja. Priča o ovom zanimljivom bendu i zajedničkom glazbenom rastu jedna je od onih koja pokazuje što je pravi smisao glazbe i kako je treba živjeti. Pročitajte što su nam dečki ispričali o svojim počecima, sredini i budućim planovima.

Za početak, ispričajte nam vašu priču. Kako ste se upoznali i kako je bend nastao?

Upoznali smo se davnih dana, čak pradavnih. Neno i ja smo išli skupa u vrtić u istu grupu. A Boris i Bare su išli u isti razred od prvog osnovne. Generalno smo svi bili ista generacija u osnovnoj školi u Španskom i počeli smo se družiti kao ekipa cca godinu-dvije prije nego što smo napravili bend. Tih dana ta naša ekipa je brojala još ljudi i mi smo na početku svi bili dio jedne veće zajedničke priče. Ekipa nam je redovito dolazila na probe koje su često imale funkciju nekakvog polu-tuluma. Ali odmah smo krenuli svirati i raditi svoje pjesme. Te rane uratke, na sreću, nećete nikad morati slušati. Nas redovito uhvati akutna nostalgija svaki put kad se prisjetimo tih dana. Zajedničko odrastanje nas je obilježilo i formiralo u ljude koji danas jesmo.

Koliko se postava do danas promijenila i koliko članova trenutno brojite?

Trenutno nas je devet. Originalnih pet iz ’97. nije se mijenjalo, svi smo i dalje tu. Pored nas pet, najduže je u bendu bio Marko Gajer na klavijaturama koji nam se pridružio negdje tijekom srednje škole i svirao s nama do prije godinu i pol dana. Njega je zamijenio Frederic Lanz koji se odlično uklopio u našu karavanu, kao da je oduvijek tu. Najviše promjena u ovih 20 godina smo imali u brass sekciji. Tu je prvo bio Karlo Slavikovski na trubi koji je s nama počeo svirati negdje u srednjoj školi. Njega je zamijenio Medo (Marko Medaković), a ubrzo nakon njega nam se pridružio i Ivan Škvorc. Onda je Medo otišao u Australiju pa nam je došao Ivan Marincel.

Ubrzo nakon njega nam se pridružio Vlado Novak na trubi. Onda je Škvorc otišao živjeti u Split, a u bend je došao Ozren Čorković. Od prije dva-tri mjeseca s nama sviraju Mak Murtić i Danijel Hršak. Svi ovi pobrojani ljudi bit će s nama na bini u Tvornici (osim Mede, on je i dalje u Australiji a to je malo predaleko). Mislim da je to dovoljan dokaz da smo svi i dalje u odličnim odnosima i da nitko nije otišao na ružan način. Za pojedine odlaske iz benda presudne su bile razne životne okolnosti, ali prijateljstvo i dobri odnosi uvijek su ostali netaknuti. Za nas je to pobjeda.

Foto: facebook.com/antenat

Kome je došla ideja za ime?

Ideja je došla od naše prijateljice Maje koja je tih dana čitala Gospodare prstenova, ili tako neku Tolkienovu knjigu, ne sjećam se točno. Taj pojam je tamo pročitala i on je u knjizi označavao vilenjačku glazbenu ljestvicu. To nam je bilo dosta zanimljivo. Kasnije smo saznali da antenat ujedno znači i “predak”, što je isto dosta jak pojam. Dosta smo se mučili sa imenom benda, mijenjali smo imena u početku, a ovo se dovoljno dugo zadržalo pa ga više nije bilo potrebe mijenjati.

Inače, dosta se mučimo sa imenima generalno. Primjerice, redovito imamo radna imena pjesama koja nemaju nikakve veze s ničim oko pjesme pa tek kada album ili pojedina pjesma ide van, smišljamo “pravo” ime netom prije izlaska. Tako se, na primjer, pjesma Them promise s našeg zadnjeg albuma u našem bendovskom svijetu zove Mama voli konje i pod tim imenom je redovito pišemo na setliste koje imamo na bini. Nemoj postavljati podpitanja o ovome jer neću znati odgovoriti. 🙂

U petak slavite 20. godišnjicu postojanja. Jeste li ostvarili sve što ste na početku karijere zamislili?

Iskreno, nismo ništa zamišljali na početku karijere. Jednostavno smo se voljeli družiti i voljeli smo svirati i upravo to smo i radili. Nekako nam je uvijek bilo bitno da u bendu vlada dobro raspoloženje i da prije svega budemo prijatelji, a tek onda “gitarist”, “basist”, “bubnjar”, “pjevač” i to. To smo uspjeli održati do današnjeg dana i osobno držim da je to rijetkost, pa samim time i solidan uspjeh za nas.

Na što ste najponosniji u dosadašnjem radu?

Odgovor na ovo pitanje sadržan je u odgovoru na prethodno. Uz to naše prijateljstvo mogu reći da smo ponosni i na našu glazbu i sve što smo uspjeli stvoriti. Jer svaka ta pjesma je kreacija za sebe. Često sam znao razmišljati, nakon nekih dobrih proba na kojima bi složili neku pjesmu koja bi mi se svidjela, kako tog dana popodne, prije probe, ta pjesma nije postojala. Na svijetu. Nije je bilo. I sad postoji. I meni je dobra i sretan sam dok je sviram. U tom trenu, uz osjećaj sreće i zadovoljstva, osjetiš i ponos. Ipak smo stvorili nešto što će ostati. Bez obzira koliko ljudi se ta pjesma svidjela. Meni je dovoljno da se meni sviđa.

Što privatno slušate i koliko to utječe na vašu glazbu?

Privatno slušamo jako različitu glazbu. Stvarno svatko sluša svoje. Neno voli tradicionalnu glazbu iz raznih krajeva svijeta, Boris sluša eksperimentalu, tešku eksperimentalu, Bare voli grunge, brass sekcija je dosta u filmu jazza, ja volim malo žešći zvuk, distorzije i to, Fred voli cirkus, a Fiki sluša The Cult.

Na svojim počecima svirali ste rock, a onda stvarate vlastiti glazbeni žanr subreggae. U kojem trenutku je došlo do te odluke i što subreggae predstavlja?

Taj naziv je Boris ispalio jednom u nekoj poluzajebanciji jer smo raspravljali kako svaki put kad negdje sviramo ekipa u najavi napiše cijelu čitabu žanrova kako bi nas opisali (reggae-ska-dub-rock-funky i tako dalje). Onda smo odlučili da to kaj je Boris rekao dobro zvuči pa ćemo sad svima govoriti da mi sviramo subreggae. I tak je i ostalo. Nije bilo zamišljeno sa nekim velikim predumišljajem i nekom velikom konceptualnom pričom. Ok nam zvuči taj naziv.

Imate li vođu benda?

Ne. U bendu stvarno vlada demokracija. Oduvijek je tako. Nema vođe.

Foto: facebook.com/antenat

Što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni? Čega ima previše, a čega nedostaje?

O hrvatskoj glazbenoj sceni mislim sve najbolje. Puno ljudi svira, puno ljudi dobro svira i puno ljudi stvara prekrasnu glazbu. Nekako sam stalnog dojma da mi malo nedostaje mlađe generacije. Čekam neki mlađi bend već godinama da me izuje iz cipela. Tu ne mislim na bend koji je nedavno nastao, a čine ga ljudi iz naše generacije. Nego baš neki klinci kojima ću s guštom ići na svirke. To bi volio da se desi. Možda tak nešto i postoji, ali ja još nisam čuo za taj bend. U tom slučaju se ovdje javno ispričavam njima za koje još ne znam.

Recite nam planove za budućnost, gdje ćemo vas još sve moći čuti?

Planovi su raditi na novom materijalu nakon koncerta u Tvornici. Imamo dogovornih par svirki prije ljeta i za ljeto, ali ništa previše. Paše nam laganica. Najviše smo nabrijani na rad na novom albumu. To će nam biti u fokusu nakon ovog koncerta.

Be social

Komentari