irieFM (KSET): Mali korak za KSET, a velik za irieFM i domaću publiku

Petak me mogao odvesti daleko od KSET-a, ali sam se tome usprotivila jer sam se bendu irieFM u Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj nadala godinama. Naime, jučer se na drugom kraju grada događalo okupljanje za mojih deset godina mature. Okupljanje za pet godina mature sam također propustila zbog koncerta.

Prije nego što krenete dizati obrve, imam objašnjenje. Već neko vrijeme vodim se filozofijom da između dvije opcije odabereš onu koja te više hrani. Ovdje, naravno, mislim na zadovoljavanje emocionalnih potreba. Meni je bilo prirodnije i ispravnije otići na irieFM i napuniti srce pozitivnom energijom nego provesti večer u društvu potpunih stranaca s kojima sam nekad, potpuno neshvaćena, dijelila školsku klupu. Uostalom, ovaj koncert iz nekoliko razloga spada u događaje godine, ali do toga ćemo doći kasnije.

Jeste li čuli za irieFM?

Koliko je ljudi u Hrvatskoj čulo za bend irieFM je pitanje koje mi se mota po glavi već neko vrijeme. Taj bend je u osamnaest (ako napišem 18 možda će zvučati snažnije) godina postojanja prošao sve moguće svjetske reggae festivale, osvojio brojne europske nagrade, snimao album u Indiji i prosvirao Srbiju i okolicu uzduž i poprijeko. Zašto mi ne znamo za taj bend?

Možda je stvar u tome što je bend u prvoj etapi stvaranja bio više underground, njegovao reggae izričaj i pjevao na engleskom, a u drugoj etapi, nakon prave male renesanse, poigravaju se žanrovima i više ih se ne može svrstati nigdje.

Rekla bih da je njihova glazba pop fusion, tu ima jazzy elemenata, elektro dionica, duba, funka, groovea i uvijek prisutnog reggaea. Radiofonična je, nije plitka i sladunjava, a video spotovi su kvalitetom na svjetskoj razini. Očekivala sam da će se barem za vrijeme ove druge etape dobar glas o bendu pročuti do nas. Zašto mi ne znamo za njihovu glazbenu magiju?

Spremni na rizik

Hrvatska u svemu pomalo (bit ću blaga) kaska, pa tako i u otkrivanju glazbe. Vodeći se nekom svojom logikom shvaćam da je organizatorima velik rizik dovesti bend koji u Hrvatskoj publiku skoro da nema ili se barem tako čini. Sebi sam objasnila da je to razlog zašto do jučer nismo imali prilike čuti irieFM na domaćem terenu.

Time više moj dubok naklon organizaciji KSET-a koja je odlučila probiti led i bez obzira na dobitak (ili gubitak) dovesti u Zagreb bend svjetskog kalibra i vrhunske kvalitete, koji Hrvatska tek treba otkriti – a nadam se i da hoće. Upravo zato smatram da jučerašnji koncert irieFM-a u KSET-u treba ući u liste glazbenih događanja godine. Nakon ovog koncerta, irieFM-u bi se trebala otvoriti vrata do naše publike i zaista se nadam da će to dovesti do češćih nastupa u Zagrebu i na domaćim festivalima.

Pa kako je bilo na koncertu?

Konačno prelazimo na stvar. Predviđena satnica je bila nešto drugačija, ali koncert je počeo u 22:00 uz jako lijep uvod i topli pozdrav koji je frontmen Vukašin Marković uputio publici. Set je započet s nešto starijim reggae pjesmama uz postepeno prelaženje u novije materijale, zbog kojih je moja ljubav prema ovom bendu toliko nepovratno zauzela moje glazbeno srce.

IrieFM sam prvi put slušala uživo pred nešto godina na EXIT festivalu u Novom Sadu, gdje su me oduševili kao jedan od boljih nastupa na festivalu, ali je njihov pristup publici bio prilagođeniji, a ponašanje ne toliko slobodno kao jučer. Zato sam očekivala da će se bend popeti na stage, odsvirati sve u komadu i napustiti nas. Dogodilo se upravo suprotno. Od početka se nametnula intimna i opuštena atmosfera. Vrlo brzo sam dobila osjećaj kao da smo svi pozvani na live svirku na nekom privatnom tulumu. Takve promjene i prilagodbe pristupa publici može vješto odraditi samo bend koji iza sebe ima ogromno iskustvo.

Članovi benda su bili jako dobro raspoloženi, a Vukašin je plamen dobrog raspoloženja rasplamsavao šalama. U prohodnom prostoru publike mogla su se vidjeti ozarena i razdragana lica čiji su se koraci spleli o plesne ritmove, a tijela njihala i odobravala to što čuju. Zvuk je bio odličan, izvedbi nemam što prigovoriti, pred nama se našlo sedam vrsnih glazbenika koji već dugo sviraju zajedno i komuniciraju bez riječi, razumiju si geste i pokrete. Imali smo prilike đuskati na pjesme Mystic Twilight, Kliziš, Samo budi tu, Magija, Ljubav što smo stvorili i Što ti telo pulsira koje su bile dio izvođene set liste.

Vrhunac koncerta za mene je bilo izvođenje pjesme Putevi u malo drugačijem, vrlo melankoličnom i emotivnom, aranžmanu. Vrijeme je stalo, a oko mene je sve izblijedilo i ništa drugo nije bilo važno. Iako smo kao ‘bis’ mogli čuti Puteve u poznatom aranžmanu, preferiram onu verziju sa sredine koncerta jer je bila efektnija i više me dotaknula.

Na kraju večeri bilo je potpuno jasno kako je, osim što je hodajući talent, Vukašin zajebant s urnebesnim smislom za humor na svoj i tuđi račun. Ne znam ima li nešto u čemu taj čovjek nije dobar. Red pjesme, pa red stand-upa i sat i pol dobre zabave prošao je u trenu. Saznali smo da uskoro možemo očekivati novi album, a uz malo sreće možda se dogodi i njegova koncertna promocija u Zagrebu.

Neka vam se dogodi irieFM

Nisam požalila odluku da petak provedem u KSET-u. Sinoć smo svjedočili nastajanju jednog lijepog prijateljstva između irieFM-a i domaće publike. Prijateljstva koje čekaju još mnoge lijepe uspomene, a ovu sam već pohranila u posebnu ladicu u hodniku sjećanja.

Nakon koncerta smo se sabrali ispred kluba i na niskim temperaturama natjecali u verbalnim dosjetkama, uz ostatak eliksira mladosti koji smo ispijali iz plastičnih čaša, cupkajući u ritmu zime. Prijatelj nas je nasmijao stihovima: Telo mi pulsira, smrznut sam k’o Rusija. Sretni, sneni i punih srca odzdravili smo večeri i zamolili za šačicu sna. Odat ću vam tajnu, sakrila sam jednu malu novogodišnju želju pod jastuk. Zaželjela sam da vam se dogodi irieFM onako kako se nama dogodio i da vam dani u godini pred nama budu ispunjeni njihovom glazbom. Vidimo se na sljedećem koncertu.