Izvještaj – Amon Amarth: Metalci navijek dobri ljudi
Ovaj naslov odnosi se prvenstveno na publiku, no ništa manje niti na jučerašnje bendove. Teško je reći tko je sinoć više uživao, publika ili bendovi. Ovi prvi još su s izlaskom predgrupe ušli u ekstazu koja ih nije napuštala do kraja večeri, dok su bendovi pak svaku priliku iskoristili da zahvale publici na velikodušnosti i gostoprimstvu. Metal bendovima je uvijek lijepo u Zagrebu. To se, kao i na svakom metalnom koncertu u Tvornici do sada, potvrdilo i ovaj put.
Grand Magus
Švedski Grand Magus večer je otvorio kako je i najavljeno, točno u 21:15. Istini za volju, početak koncerta sam propustio jer me pred Tvornicom dočekao ogroman red koji se protezao od ulaza pa sve do pješačkog prijelaza. No za to sam si sam kriv jer, priznajem, ovakav red nisam očekivao. Ipak, ulovio sam više od pola Grand Magusa. Prvi Šveđani večeri bili su žestoki, agresivni, brutani i svi ti pridjevi koji inače idu s heavy metalom. Publika je odlično reagirala na njihov nastup i na više pauza između pjesama – bend je bio prisiljen uzeti pauzu kako bi dopustio publici da se isplješće i izskandira naziv benda do kraja. Sve to bend je pozdravio s velikom zahvalom. Cijela scena bila je jako lijepa. Ovako nešto teško se može doživjeti na drugim koncertima. Dapače, ovakvo nešto, toliko poštovanje prema predgrupi, doživio sam rijetko na drugim koncertima, ali uvijek na heavy metal koncertima.
No, koliko god mi se Grand Magus svidio moram reći da su scenski izgledali malo šlampavo. I to ne svojom krivicom. Naime, Amon Amarth ima toliko bogatu pozornicu ukrašenu s toliko rekvizita da su jadni Grand Magus strpali na sam rub pozornice. Zbog toga je nastup zakazao u tom scenskom dijelu. Osim toga, onaj kolosalni stup na vrhu kojega su stajali bubnjevi Amon Amartha cijelo su vrijeme plijenili pažnju i skretali koncentraciju s benda na iščekivanje kakav će to spektakl biti s izlaskom zvijezda večeri. Možda je zato nastup za mene prošao više u nekoj napetosti za headlinerima nego na koncentrirano slušanje predgrupe. Prema reakcijama publike, ovo je bio samo moj problem.
Amon Amarth
Drugi Šveđani večeri, Amon Amarth, izašli su s malim zakašnjenjem. No to im se mora oprostiti jer za onakvu scenu stvarno treba jako puno pripreme. Onaj ogromni stup s bubnjem na vrhu ubrzo se pretvorio u vikinšku kacigu, a pred njim se našlo četvero kršnih, dugokosih vikinga. Melodic metal se jučer prezentirao u najljepšem ruhu i to možda u najboljem trenutku. Upravo kada je svijet počeo prepoznavati i priznavati Skandinaviju kao mjesto gdje se radi najbolji heavy metal na svijetu. Čudno oblikovane gitare, staloženi bas i zadivljujuć bubanj publici su pružili sve što su mogli htjeti. Dva prsta se tijekom cijelog koncerta nisu spuštala, a puni pogon Tvornice kulture skakao je u brzom ritmu koji je diktirao bend.
Duboki vokal Johana Hegga nerazgovjetno je izgovarao pjesme, ali to kao da nije bilo bitno budući da su svi znali tekst napamet. Velika ljubav Amon Amartha prema Hrvatskoj najbolje je iskazana trudom frontmana koji je za ovu priliku naučio više fraza na hrvatskom. Zvuk je bio puno jasniji negoli na predgrupi, što je bilo i očekivano. Dupli bas koji heavy metal bubnjari toliko vole čuo se besprijekorno kroz cijelu Tvornicu, a i svaki drugi instrument mogao se odlično razabrati.
Jučerašnji nastup bio je spektakl; ne samo scenski, nego u svakom pogledu. Singlovi poput First Kill ili Raise Your Horns dobili su najveću pažnju, ali ne mogu reći da je bilo koja pjesma s jučerašnjeg koncerta ostala zanemarena. Dapače, svaka se dočekala kao da je najveći hit. A i dalo se vidjeti koliko su ljudi ovaj koncert čekali jer gomila ljudi došla je opremljena majicama i šalovima Amon Amatha i isti ti ljudi ispustili su i zadnji atom energije na jučerašnjem koncertu. Dokazano je da heavy metal i Zagreb idu ruku pod ruku, a dokle god će postojati ljudi koji rade dobru glazbu, postojat će i oni koji će istu tu glazbu voljeti. Kemijska formula Zagreb + heavy metal još je jednom rezultirala uspjehom.
