BRMC došao je Zagrebu otplatiti dug koncertom ni blizu prvog, ali i daleko boljim od drugog
Stari znanci i miljenici zagrebačke publike, Black Rebel Motorcycle Club, jučer su po treći put stigli u glavni grad Hrvatske. Nakon već kultnog konceta 2004., BRMC su se uvalili u velike dugove prema domaćoj publici. Naravno, govorim o isto toliko ne-kultnom koncertu benda održanom na 10. INmusic festivalu 2015. godine. Jer rijetko tko će se s veseljem prisjetiti tog koncerta. Osobno se sjećam da nisam izdržao niti 15 minuta, a pjesma koja je presudila bila je, neočekivano, upravo Beat The Devils Tattoo. Niti kritika nije bila blagonaklona prema tom nastupu, prozvavši ga jednom od najgorih koncerata i najvećih razočaranja tog izdanja INmusic festivala.
Ipak, neke se stvari moraju priznati. Prije svega, ono nezgodno razdoblje dana oko 19/20 navečer kada sunce pada direktno ljudima u oči bilo je daleko od idealnog. Izbor velike pozornice također je bio svojevrsan promašaj budući da BRMC ipak njeguju minimalistički pristup po pitanju scene pa je onaj ogroman stage s njih troje i njihovim instrumentima i pojačalima izgledao čak i malo ridikulozno. Manja pozornica svakako bi bila bolji izbor. Prvenstveno jer je intimnija. A onda i iz razloga jer jednostavno više odgovara njihovoj glazbi. Ovdje valja pribrojati i izjavu benda prije nastupa u Zagrebu kako je „Bog stvorio festivale kako bi uništio rock ‘n’ roll“ kojom su ilustrirali mišljenje benda o festivalskim koncertima. Koncert na maloj pozornici bi moguće polučio znatno drugačije rezultate, no sve su to špekulacije. Ne valja plakati nad prolivenim mlijekom. Bitno je da su se BRMC u Zagreb vratili, a jesu li nam i dalje ostali dužni pravo pitanje je ovoga teksta.
Energije
Za početak mislim da je važno pohvaliti bend koji je izašao točno u najavljeno vrijeme. Pisalo je: “BRMC počinje u 21:30” i oni su zbilja i počeli u 21:30. Trend koji u svakom slučaju pozdravljam! Iako me koštao da ne stignem na prvu pjesmu – koncert su započeli s dvije stvari s prva dva albuma (Red Eyes And Tears, Six Barrel Shotgun) nakon koji su uslijedila dva singla s posljednjeg albuma – Little Thing’s Gone Wild i King Of Bones. Koncert nije počeo dobro. BRMC nije mogao postići željenu energiju. I iako bi u jednom trenu uspjeli, u drugom bi je odmah izgubili. To je rezultiralo time da je izgledalo kao da je bend došao tek odraditi koncert. Eklatantan primjer ovog uslijedio je na, ponovo, Beat The Devil’s Tattoo. Pjesma je dočekana s oduševljenjem. Učas su svi počeli plesati i uglas pjevati. No, onda se desio taj trenutak naglog pada energije koja se nije uspjela vratiti do kraja pjesme. Ovo se protezalo i stvaralo problem tijekom cijelog koncerta. Iako znatno manji kako se koncert bližio kraju, no ipak zamjetan i problem koji je bilo teško ignorirati.
Vjerujem da je jučerašnji koncert bio koncert za prave fanove Black Rebel Motorcylce Cluba jer bend je odsvirao pjesme sa svih svojih albuma, a na setlisti su se našle i, bar za mene, veoma neočekivane pjesme. Primijetilo se da je u tim trenucima publika izgubila koncentraciju, a još par singlova poput Haunt ili Question Of Faith tek su malo ublažile ovo stanje. Na prvi bis izašao je Robert Levon Been koji je na akustičnoj gitari izveo The Line. Potom je, također na akustičnoj gitari Devil’s Waiting izveo Peter Hays. Ove dvije izvedbe udahnule su dušu koncertu. I iako se ispočetka činilo kao da BRMC koncert tek odrađuje, ove dvije pjesme bile su početak pozitivnih promjena. S tim dvama pjesmama počinju pozitivne promjene koje su, naposljetku, i ispratile koncert.
Nakon ovog bloka uslijedili su punokrvni hitovi s pjesmama poput Berlin, Spread Your Love i Conscience Killer. Žao mi je što u ovaj blok nije upala We’re All In Love, no atmosferom i energijom sam konačno mogao biti zadovoljan. Ipak, moram priznati da mi je zasmetalo što na onom famoznom stihu: ”Suicide’s easy! What happened to the revolution?” nije otpjevao toliko energično koliko taj stih moli da ga se otpjeva. Hayes je svoj dio posla odradio, no mislim da je taj dio pjesme Levon Been trebao iznijeti na bolji način od uplašenog prepjevavanja na koje se odlučio. Unatoč tomu, ovaj blok bio je odličan.
Završnica
Uslijedio je treći bis, a s time ujedno i najljepši dio koncerta. Pjesma Echo je zasigurno jedna od najljepših u cjelokupnoj diskografiji Black Rebel Motorcycle Cluba, a jučer je izvedena na akustičnoj gitari. Iako sam se veselio čuti ovu pjesmu u originalnom aranžmanu, ovime sam dobio znatno više. Izvedbom na akustičnoj gitari dobila je na intimnosti, na prisnosti, produbivši je još jednom dodatnom dimenzijom. Pjesma je, doduše, izgubila važan dio svoje konstrukcije koju čini rif na električnoj gitari, no ipak je znatno više dobila no izgubila. Na refrenu se Levonu pridružio Hayes. Većinu vremena proveli su pokušavši se uskladiti, a u onim rijetkim trenutcima kada su to i uspjeli, zvučali su nevjerojatno. Koncert je završen pjesmama Ninth Configuration i Whatever Happened To My Rock And Roll.
U konačnici, vjerujem da BRMC Zagrebu nije ostao dužan. Dobili smo pravi stadionski koncert s pedigreom pravog rock ‘n’ rolla. Bilo je tu hitova, sporih pjesama na akustičnoj gitari, puno pljeskanja, bacanja pive, izmjena energije – koncert je imao jako lijepu strukturu o čijem bi se pak načinu i kvaliteti na koji je iznesen dalo raspravljati. U trenucima, moram priznati da sam se izgubio. U trenucima, gledajući koncert iz pozadine činilo se kao da sam na nekom sasvim drugom mjestu u sasvim drugo vrijeme. Koncert je imao taj starinski štih istinskog rock ‘n’ rolla. Mislim da je to i ideja koju BRMC njeguje i koju nastoji prenijeti. U toj su ideji, priznajem, sasvim uspjeli. Black Rebel Motorcycle Club Zagrebu nije ostao dužan.